Jesmo li konačno spremne odbaciti krvoločni Herin kompleks zbog kojeg jedna drugoj svašta podvaljujemo - otimamo ljubavnike, zavidimo na boljem poslu, međusobno se olajavamo, otrovno se istresamo... Jesmo li napokon spremne bezuvjetno jedna drugoj pružiti sestrinsku ruku? Ili...
Tko bi znao kada je nastao i zašto se, doduše - možda mi se samo čini - sve bljeđe i stidljivije, održava mit o sestrinstvu kao lajt-motiv ili pak kao decentna ideologija u rodno-spolnim ženskim temama.
Naime, navodno, zbog svoje naravi i biologije, zbog duge povijesne podređenosti, neizmjernog trpljenja i nanesenih nepravdi, žene su međusobno solidarne, podržavaju se bezuvjetno i drže si stranu.
Najodvažnije romantičarski tvrde kako bi svijet bio ljepši kad bi žene vladale, ne bi bilo ratova (ironično bismo mogli podsjetiti da o tome pjeva i jedna domaća dječja pjesma popularna 1970-ih "Kad bi sva djeca na svijetu..."), ne bi bilo nepravdi, ni nasilja... Raj na Zemlji bi vladao. Savršena harmonija za sve? Hm? Ma baš?
No, u zbilji sve mi znamo da tome nije tako. Nebrojeno puta osvjedočile smo se da čak ni tzv. nove, emancipirane žene ne drže do ženskog sestrinstva više nego do lanjskog modnog hita, da su u poslovnim vodama krvoločnije od muških barakuda, u zadovoljavanju karijerističkih i ostalih ambicija idu preko leševa i ne prežu od najokrutnijih makijavelističkih metoda da stignu do željenog cilja; da su i privatno osvetoljubive, jalne, podmukle, nemilosrdne, nezajažljive, "lažljive kuje" - i to upravo prema rodu svome.
Bespoštedni rat vječnih suparnica
Na promišljanje o toj temi potaknuli su me radovi sociologinje i spisateljice Jasenke Kodrnje koja izučava porijeklo mitoloških likova zapadne civilizacije, ponajprije helenske, njihovu promjenu kroz povijest te značenje i interpretaciju kojih susrećemo danas kao općeprihvaćene. Kad žena ženi nanosi zlo, u stručnoj literaturi se to naziva Herinim kompleksom. Naime, kao i sve ostale žene, Zeus je u svome burnom životu nasilnog ljubavnika, čak i sestru Heru svladao lukavstvom i silom. Najveći silovatelj u osvitu zapadne civilizacije ponizio je i pokorio vlastitu sestru koja nakon toga pristaje na sraman incestuozni brak.
Sirotica nije mogla znati do kakva će zaključka u nemitsko doba dvadesetog stoljeća doći psiholozi: "Jednom preljubnik, uvijek preljubnik." I u braku Zeus je nastavio "šarati" i silovati na sve strane (sjetite se samo Lede, Kasandre, Europe, Driope...).
Naravno da je njegova zakonita družica postala ljubomorna, potom i zavidna, osvetoljubiva supruga koja "dašće za vratom" tobožnjim, stvarnim, jednokratnim ili samozvanim suparnicama. Ali, ne lezi vraže, kako će pronicavo zaključiti Jasenka, ta Hera: "Neprestano progoneći druge žene (Zeusove ljubavnice), koje doživljava konkurentski, ona zapravo podupire Zeusov poredak, njegova je produžena ruka, misao i emocija. Njezina slabost njega čini jakim, njezin je neposluh u granicama dopuštenoga, a prigovori, iako neprestano prisutni, potvrđuju Zeusov poredak."
Sisters Are Doin' It For Themselves
Tja, s rizikom da budem patetična, rekla bih: "Sestre, razmislite, možemo li mi bolje? Jesmo li spremne odbaciti (nametnuti nam!) Herin kompleks i bezuvjetno jedna drugoj pružiti sestrinsku ruku?" Nismo, naravno. Za mrvu muške pozornosti, za svaku zeru povrijeđene taštine i manje od trinaest škuda, spremne smo izdati i drevno i stečeno i svako drugo sestrinstvo. Jesu li nas tome naučili ili smo to stekle?
Otkako jednoj novorođenčadi odjenu cifrasta ružičasta odijelca s vrpčicama i čipkicama, a drugoj jednostavna modra, počinje odgajanje roda. Koliko god da nas je danas genetika uvjerila kako razlike između XX i XY kromosomskih veza nastaju još u fazi rane diobe stanica i time presudno utječu na razvoj jedinke, ipak je činjenica da se sa spolom rađamo, a rod stječemo, podjednako u socijalizaciji i u vlastitoj biološkoj predodređenosti.
Mogle bismo onda u ime svoga roda i sjajne nam povijesti odustati katkad od Herinog modela ponašanja i zapjevušiti onaj krasan i inspirativan, vječni hit Arethe Franklin i Eurythmicsa "Sisters Are Doin' It For Themselves":
We say, Sisters are doing it for themselves
Standing on their own two feet
And ringing on their own bells
Sisters are doing it for themselves
