Slavko Sobin - glumac neodoljive karizme

Slavko Sobin širokoj je javnosti najpoznatiji po ulozi u sapunici „Dolina sunca" i reklami sa Severinom za Volkswagen, no njegova bogata karijera uključuje niz predstava, školovanje u Los Angelesu na Academy of Dramatic Arts te strast prema poslu, koja ga vodi u razne projekte. Donosimo vam intervju s posebnim i samozatajnim glumcem, čije vrijeme tek dolazi

Postoje neka upečatljiva imena i osobe koje je teško zaboraviti. Meni se to dogodilo sa Slavkom Sobinom (25). Preko zagrebačkih prijatelja saznao sam da je glumac i da se nedavno vratio iz Los Angelesa. Studirao je na renomiranoj Academy of Dramatic Arts koju su prije njega završile i poznate svjetske zvijezde poput Kirka Douglasa, Danny De Vita ili Grace Kelly. Simpatični Slavko sa svojom svjetskom diplomom vratio se u domovinu, a već tri godine ističe se ulogama u kazališnim predstavama i televizijskim serijama. Široj javnosti postao je poznat po ulozi Mateja Zlatarića u telenoveli "Dolina Sunca" koja se emitira na HTV-u. Iskoristili smo priliku i s njim porazgovarali o boravku u Americi, domaćoj filmskoj produkciji, ljubavi prema glumi, pa i sjećanju na gledanje prvog filma u djetinjstvu...

HOLIVUDSKI IZAZOVI

Jedan si od rijetkih koji je svoj san o „velikom svijetu" pretvorio u realnost, pa si nakon srednje škole otišao na studij glume u Los Angeles. Odakle ti ta snaga da spakiraš stvari i napustiš rodni Split - sa 18 godina?
- Držim da je moj san daleko od realiziranog. Prije bih rekao da je na nekim počecima ostvarenja. Jedan od prvih koraka je bio odlazak u Los Angeles i kao takvog sam ga vidio, kao početak ispunjenja životne želje i cilja. Zato me nije bilo ni u jednom trenutku strah, prihvatio sam taj korak kao izazov koji ne traži toliko snage koliko spremnosti na rizike i nešto novo. Moje godine tu su samo bile olakotna okolnost, mladost-ludost. Već sad, sedam godina kasnije, nisam siguran bih li tako olako spakirao torbe i otišao. 

Filmski biznis nije laka stvar, ima tu puno lažiranja i neiskrenih ljudi, najviše njih u Hollywoodu. Jesi li na početku bio svjestan te činjenice?
- Nisam o tome razmišljao. Planirao sam da se idem tamo školovati, a baš takav mi je boravak i bio. Upoznao sam puno divnih ljudi, loših iskustava gotovo da i nemam. Držao sam se Akademije i posla, i to je to. Lažiranja i neiskrenih ljudi ima u svakom poslu i na svakom mjestu, ne opterećujem se time, već se nastojim usredotočiti na to da sve što postignem, postignem pošteno, isključivo svojim zalaganjem. 

Studij glume na American Academy of Dramatic Arts završio si uspješno, pa se vratio u Hrvatsku. Je li ti žao zbog toga?
- Nakon odlaska u L.A. sam želio što prije dobiti radnu vizu, činilo mi se da u Americi imam puno više mogućnosti, da mi se više sviđa američki ritam i lifestyle... Ali onda sam polako počeo sve više raditi u Hrvatskoj, pa se zaljubio, pa shvatio kako je fino kada ti mama može autobusom poslati pohane šnicle i danas sam najsretniji tu gdje jesam. Hoću li za par godina opet put pod noge? Vjerojatno hoću, ali zasad imam još puno planova koje bih htio realizirati tu kod kuće.

U DOMAĆIM VODAMA

Kako ocjenjuješ filmsku industriju u regiji?
- Priznat ću da mi se osobno sviđa sve više domaćih filmova. Nastojim ih sve pogledati, ima ih zaista sjajnih. Drago mi je da se surađuje u regiji i nadam se samo da će se uskoro snimati dovoljno projekata da bude što više prilika i za glumce.

Trenutno glumiš u sapunici "Dolina sunca". Mnogi ocjenjuju kvalitetu domaće produkcije upitnom, sapunice su redovno na meti oštrih kritika, iako su jako gledane. Misliš li da se od glumaca u Hrvatskoj previše očekuje - da s ograničenim budžetima ostvaruju vrhunske rezultate?
- Ne grizi ruku koja te hrani! Zapravo ne razumijem pitanje. Glumac je glumac bez obzira na proračun predstave, filma ili serije. Sapunice imaju određen tempo snimanja u kojem je bitno biti što spretniji i točniji. Iz sezone u sezonu su glumci koji više snimaju sve kvalitetniji i u žanru sapunice. Po tom pitanju produkcija je vrlo mlada. Svi još učimo i nalazimo se u žanru. I koliko god kritika bila oštra, ljudi sapunice gutaju i vole. A to je najbitnije.

Poznati bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović nedavno je izjavio da "moraš biti prosječan da bi u Bosni bio omiljen". Vrijedi li to i za Hrvatsku - iz glumačke perspektive?
- Činjenica jest da osrednjost prolazi. Ali ako sam sebi postaviš standarde, onda to postaje nebitno. Dokle god sam zadovoljan svojim radom, nije me briga jesam li omiljen ili ne.

Glumiš redovno i u Gradskom kazalištu mladih u Splitu. Jesi li tamo drugačiji na sceni nego u Zagrebu?
- Nastojim biti drugačiji iz uloge u ulogu, ali predstave koje igram u Splitu bih na isti način igrao u Zagrebu. I obrnuto, naravno. 

Jesi razmišljao o suradnji s drugim kazalištima u Hrvatskoj ili u regiji?
- Naravno, radio sam već s nekoliko kazališta u Hrvatskoj i dok ih sva ne osvojim, neću stati! Šalim se, ali da, već sad imam u planu projekte izvan matičnog teatra, zatim igramo opet „Ribarske svađe" sa splitskim HNK-om ovo ljeto, a tko zna što me još čeka...

U OZBILJNOJ SAM VEZI... S POSLOM

Poznat si i kao reklamno lice. Radio si već sa Severinom za Volkswagen, a najnoviji angažman ti je za Erste Bank. Kako reagiraš kada ti netko čestita na reklamama?
- Isto kao i kada mi čestita na predstavi. Možda je proces rada kraći i ležerniji, ali u konačnici je to ipak produkt mog rada i truda. Žao mi je jedino kada shvatim da me se prepoznaje samo kao „lika iz Erste reklame", ali to je jednostavno tako. Televizija je daleko najmoćniji medij kod nas.

Činiš se jako energičnim i samopouzdanim. Odakle crpiš to sve?
- Hvala. Energičan sam po prirodi, a samopouzdanje (smijeh) ... pa ne znam, valjda sam sretan s onim što imam. Joj, sad mi je neugodno.

Je li gluma tvoja prava ljubav?
- Nadam se da ne. Pa ne vidim se u braku s glumom, hahaha. Ali trenutno sam definitivno u ozbiljnoj vezi s poslom i obavezama. Volim to što radim i definitivno je gluma jedna od mojih velikih ljubavi.

A je li ona bezuvjetna (smijeh)?
- Sada bi moja mama rekla: „Sine, jedino je ljubav roditelja bezuvjetna, zapamti to!"

Tko ti je najveća podrška u poslu? Kome si najviše zahvalan za sve što si postigao?
- Roditelji. Ali ne kao klišej, nego zbilja. Moji roditelji su apsolutno zaslužni za sve što sam postigao. Vjeruju u mene, ulažu u mene, guraju me kad mislim da mi ne ide, spuštaju na zemlju kad dignem nos malo previsoko... Svaki moj uspjeh je njihov uspjeh. 

Kaže se da se od glume teško živi. Pa zato postavljam pomalo, priznajem, indiskretno pitanje: Kako živiš ti?
- U skladu s recesijom. Imam dvoje cimera, kasnimo redovito s računima, zaroni se malo u „crveno", pa se izađe. Ali mislim da bi bilo bezobrazno reći da se od mog posla teško živi. Teško se živi samo od nerada.

A koji je bio prvi film koji si pogledao u svom životu?
- Ubij me, ne znam. Možda „Sam u kući"?

Što ti je od tog filma ostalo?
- A ne treba mi puno ostati, s obzirom da se reprizirao 16 tisuća puta.

A kako bi volio da ti izgleda skorija budućnost? Što su ti iskrene želje? Ima li tu još nešto pored glume, što bi želio ostvariti?
- Za sada se potpuno koncentriram na glumu. Privodim ovu kazališnu sezonu kraju, imam par projekata za ljeto, što repriza, što novih predstava. Volio bih nastaviti u ritmu protekle sezone i raditi što više. Sad sam se okušao više manje u svemu osim u filmu, bilo bi divno da se pojavi neka ponuda i na tom polju, ali samo neka je projekata u kojima uživam i bit ću happy!