Čini se da će redatelj Damir Zlatar Frey svojom novom predstavom „Saloma" prilično uzdrmati hrvatsku kazališnu scenu. Mediji su se naveliko raspisali o „šokantnim prizorima", golotinji, emocijama... Da, konačno, dajte nam malo kazališta koje udara u pleksus i budi strasti!
Redatelj Ivica Buljan svojom je „Garažom" u zagrebačkom ZeKaeM-u započeo hrvatski proljetni niz žestokih kazališnih doživljaja. Kazališna sezona 2009/2010, koja je krenula u ranu jesen prošle godine, s proljećem se bliži svome kraju i nadamo se da nas prije kazališne stanke te proljetnih i ljetnih festivala, čeka još pokoji dobar teatarski provod.
Premijera koju očekujemo s velikim nestrpljenjem je „Saloma" u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, u subotu, 27. veljače. Redatelj, koreograf i scenograf je Damir Zlatar Frey, umjetnik doista osebujne kazališne estetike i promišljanja, dok dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić. Spektakularni kostimi djelo su Matije Vuice (uz Freya), a autor glazbe je Darko Hajsek.
Predstava je nastala po motivima drame Oscara Wildea o erotičnom Salominom plesu koji je Ivana Krstitelja stajao glave. Wilde ju je pak utemeljio na biblijskoj priči koja je vjerojatno mnogima poznata - Saloma je navodno živjela u prvom stoljeću i bila pokćerka vladara Heroda. Herod se razveo od prve žene i ponovno oženio Herodijom, ženom svoga brata. Tom grešnom i nevaljanom braku, nitko se od straha nije usudio usprotiviti osim Ivana Krstitelja koji ih je javno prozivao. Optužbe se dakako nisu svidjele Herodiji te je ona smislila plan kako da se uz pomoć kćeri Salome riješi Ivana Krstitelja. Na Herodov rođendan, Saloma je plesala Ivanu u čast, pod uvjetom da joj na kraju plesa pokloni što god ona poželi. Herod je pristao, a Saloma je na kraju zatražila njegovu glavu na pladnju.
Zašto Saloma - sada?
Kako i zašto je legenda o Salomi i Wildeov tekst inspirirao predstavu, objašnjava dramaturginja Željka Udovičić: „Naši likovi egzistiraju u mreži odnosa koja se uspostavlja zapravo iz potpunoga otuđenja: svatko od njih egzistira za sebe, neosjetljiv za probleme drugih, potpuno usredotočen na sebe, vlastite potrebe i probleme. Njihove suodnose nameće situacija u kojoj se zatiču, a unutar nje svakoga od tih likova na različit način dramski pokreće žudnja, želja, potreba - opsesivna strast. Saloma žudi za Jokanaanom (Ivanom Krstiteljem), Herod za Salomom i njenim plesom, Herodijada za osvetom, Sirijac za Salomom... No, u toj relaciji, predmet njihovih žudnji ostaje samo objekt, a nikada subjekt. Herod je, dakle, spreman Salomi sve, baš sve obećati samo da udovolji vlastitoj želji da vidi njezin ples, Saloma traži glavu Jokanaanovu (Ivanovu) ne bi li zadovoljila svoju potrebu za njegovim poljupcem - time je do apsurda doveden egoizam njihova motiva djelovanja. Pored toga predstava progovara o još nekim temama koje su nam danas itekako poznate, primjerice - o incestu koji majka Herodijada gotovo tolerira ili pak nedovoljno snažno brani zbog sigurnosti vlastite pozicije u toj društvenoj hijerarhiji, o strahu vlastodršca od pobune, o Salomi kao predstavnici nove generacije bez skrupula, vrijednosti, budućnosti.", ističe Željka Udovičić.
Leonora Surian kao Salomina majka Herodija u predstavi "Saloma" Damira Zlatara Freya
U glavnoj ženskim ulogama gledat ćemo dvije izvanredne mlade glumice - Helenu Minić kao Salomu i Leonoru Surian kao njenu majku Herodiju. Glumački tour de force dviju mladih glumica u ovako velikim ulogama vjerojatno je jedan od najatraktivnijih elemenata predstave, no svakako treba istaknuti i sve ostale članove glumačke ekipe: Marinko Leš, Rade Radolović, Lana Gojak, Marko Kalc, Dalibor Brkić, Ana Romano, Gordana Šimić, Ivan Blagajčević, Irena Mikec, Ivana Kalc Elda Kosanović Radovik, David Belas, Frane Meden, Iva Kevra, Zrinko Grgić, Simon Corazza i Eni Đorđević.
