Venecija bez maske - još čarobnija

Sjećam se studentskih dana u Veneciji, kada sam s prijateljicama markirala iz škole po nekoliko dana zaredom, kako bih mogla uhvatiti nekog poznatog glumca na izlazu iz hotela tijekom Filmskog festivala! Znale smo čekati i po par sati, i sve to samo da bismo na sekundu uhvatile pogledom našeg idola

Obožavam Veneciju, taj čaroban grad, pun povijesti, priča, tajni, spletki, boja, života, glamura i zabave, kulture... Venecija je jednom riječju jedinstvena! Obožavam je i jer sam, živeći petnaest godina u njenoj blizini (Mogliano Veneto), jako dobro upoznala njen mentalitet i njen dijalekt, koji su zaista posebni i pomalo komični, pogotovo ako se nađete usred rasprave domaćica u centru grada, gdje su kuće koji puta samo jedan metar udaljene jedna od druge, a uličice jako, jako tijesne. Veneciju sam upoznala i kroz glazbu, kazalište i kostime, koji su dio moje svakodnevice, kroz povijest, arhitekturu i slikarstvo (npr. slikar Canaletto me fascinira svojim detaljnim slikama nekadašnje Venecije).

U bilo koje doba godine Venecija je krcata turistima koji prođu cijeli svijet kako bi vidjeli neobičan "grad na vodi", obojanih bizantinskih kuća, prepun kanala i bajkovitih mostića, gdje je jedino prijevozno sredstvo barka ili još ljepša i čarobnija - slavna gondola. Vivaldi je u svojoj glazbi jako dobro znao dočarati tu atmosferu nekadašnje Venecije, isto kao i Carlo Goldoni u svojim kazališnim komedijama u kojima je slikovito opisao mentalitet i karakteristike ljudi toga kraja.

Karnevalski kaos

Volim zamišljati, kada prolazim tim uskim ulicama, žene u krinolinama kako silaze s gondola, i u tim tijesnim kaletama "kradu" potajno poljupce venecijanskih "Casanova" i pritom si pokrivaju lice maskama, kako bi pobjegle od indiskretnih pogleda znatiželjnih susjeda koji se kriju iza obojenih zavjesa.

Ideja nekadašnjeg života može se dobiti za vrijeme Karnevala, kada se, osim improviziranih maski, po ulicama mogu vidjeti i skupocjeni ručno rađeni kostimi i maske u kojima šeću stariji venecijanski parovi. Tada je po cijeloj Veneciji kaos! Turisti su posvuda - ima toliko gostiju da neke ulice postanu jednosmjerne za pješake, kako bi se pokušala održati prohodnost!

Špijuniranje filmskih zvijezda 

Ali Venecija je i glamur, pogotovo sada za vrijeme Filmskog festivala, kada svi poznati talijanski i svjetski glumci i redatelji zaokupe najluksuznije hotele i restorane i šeću uživajući u ljepotama toga grada.

Sjećam se studentskih dana kada sam s prijateljicama markirala iz škole po par dana zaredom kako bih mogla uhvatiti nekog poznatog glumca na izlazu iz hotela! Znale smo čekati i po par sati, i sve to samo da bismo na sekundu uhvatile pogledom našeg idola koji bi projurio među fanovima s naočalama i kapom na glavi, okružen tjelohraniteljima! Kakvo razočaranje!

Ali zato je romantika koja vlada Venecijom nenadmašiva - vožnja gondolom u sumrak ili večerica uz svijeće i glazbu u prekrasnom kortilu uz Canal Grande ili pak samo šetnja po kalama - dio su nezaboravnih trenutaka koji me vežu za ovaj grad.