Venerino voće, kako su dunju zvali stari Rimljani, punivši je medom i darujući je mladencima kao afrodizijak, neprikosnovena je vesela i žuta jesenska ljepotica. Ne ostavljajte je da spava na ormaru ili u košarici, jer će učiniti čuda za vašu vitkost - njeni pektini potaknut će probavu i ubrzati metabolizam

dunja, zapecenaDunja je jedino voće koje je nemoguće jesti sirovo zbog njenog jako tvrdog i oporog mesa. Uobičajeno je prerađivati je u žele i voćnu smjesu, kuhati je te koristiti kao dodatak jelima od divljači. U Hrvatskoj je, zahvaljujući austrougarskoj gastronomskoj tradiciji, dugo bio popularan desert tzv. sir od dunja ili kittinkez/kitnkes (od njemačkog originala Quittenkäse), koji još možete pronaći u rijetkim starim hrvatskim slastičarnicama.

Dunja je slična kruški po obliku i svojoj žutoj boji. Porijeklom s Kavkaza i iz Irana, dunja se uzgajala prije više od 4000 godina u staroj Perziji. Njeno drugo ime je „Sidonska kruška".

Dobra prijateljica zdrave probave

Grci su uzgajali drvo dunje u okolici grada Sidona, na Kreti, odakle joj njeno botaničko ime: Cydonia vulgaris. Voće su prije konzumiranja punili medom. Dunja je za njih bila simbol ljubavi i sreće. A Rimljani, u istom nadahnuću, posvetili su je Veneri, koja se prikazuje s dunjom u desnoj ruci, kao darom boga Parisa. Na vjenčanjima se darivala mladim supružnicima. 

U Francuskoj, u Srednjem vijeku, dunja se mnogo koristila, kako u kulinarstvu tako i u medicini. Između ostalog, radila se posebna smjesa od dunje, le cotignac, koji je istovremeno bio i slastica i lijek za probavu, a posebno je bio dobar protiv dijareje.

Don Quijote je svesrdno savjetovao svom Sanchu Panzi nekoliko šnita želea od dunje kako bi olakšao svoje probleme s probavom. I tako je taj dulce de membrillo, kojega je ovjekovječio Cervantes, postao vječno popularna slastica u Španjolskoj. 

dunjaHranjivost

Ono što je bitno kod dunje je njeno bogatstvo vlaknima, naročito pektinima, topivim vlaknima koja probavni trakt vrlo dobro podnosi. Dunja je također bogata taninima. Oni joj daju tu osebujnu oporost. Upravo zahvaljujući kombinaciji pektina i tanina ima svojstva jakog antidijaretika.

Dok se koštice dunje, bogate sluzavim supstancama, uvijek koriste u nekim kozmetičkim proizvodima, posebno u gelovima za kosu.

Nutritivna vrijednost dunje se, jasno, mijenja pri pripravljanju kompota. Dodaje se 10 do 15 g šećera na 100 g voća pa je energetski unos 70 do 85 kcal, što je i dalje relativno malo.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.