Kada sam otišla od kuće s 20 godina, na studij u Bolognu, osjećala sam veliku samoću - u stranom gradu i daleko od obitelji i prijatelja. Odlučila sam si kupiti psića da mi radi društvo. Bila je preslatka, mala, bijela pahuljica veličine moga dlana
Sjedim na kauču, s upaljenim računalom i praznom stranicom ispred sebe i razmišljam o čemu pisati... Misli mi lete na sve strane i pogled luta po sobi, kad odjednom vidim dva crna oka, njuškicu koja viri ispod klavira i repić kako maše...To je moja maltezerica Kim. I pomislim, zašto ne posvetiti kolumnu njoj, mojoj vjernoj „prijateljici" koja me prati već 12 godina u svim mojim pustolovinama, koja me poznaje bolje nego itko, i koja odano čuva sve moje tajne.
Mala bijela pahuljica
Kada sam otišla od kuće s 20 godina, na studij u Bolognu, osjećala sam veliku samoću - u stranom gradu i daleko od obitelji i prijatelja. Odlučila sam si kupiti psića da mi radi društvo. Bila je preslatka, mala, bijela pahuljica veličine moga dlana. Od onda do sada, uvijek kada se vratim u stan nakon napornoga dana, tužna ili zamišljena, uvijek me dočeka, uvijek mi se raduje i uvijek me obraduje! Prelijepo je osjetiti tu odanost i vjernost kad otvoriš kućna vrata!
Avanture u torbici
Od malih nogu moja je Kim naučena putovati. Ima svoju torbicu i toliko voli biti u njoj da jednom kada uđe, satima leži u njoj i uopće se ne miče. Dok sam studirala na fakultetu u Bologni, znala sam je potajno uvoditi na predavanja, stavila bih je, onako u torbi, na stolicu do mene i prekrila jaknom. Kim se ne bi niti pomakla, kao da je znala da je „prošvercana"... Samo bi svako malo mahnula repićem da je pomazim. Tako istrenirane tijekom mojih studentskih godina, postale smo prave maherice za "švercanje"! Nema gdje se nismo provukle: hoteli, avioni, vlakovi, restorani, kazališta, banke...
Zahvaljujući toj taktici, na kraju je i dobila "ulogu" u televizijskoj seriji "Sve će biti dobro" u kojoj sam ja bila angažirana za jednu od vodećih uloga. Tijekom snimanja, s obzirom da sam bila na setu po cijele dane, znala sam je povesti sa sobom i ostaviti u garderobi, kako ne bi bila uvijek sama kod kuće. Sve je uspjela osvojiti, čak i producente koji su je, kada su vidjeli kako je dobra i poslušna, uklopili u seriju, tako da je glumila kujicu iz azila koju je Mila Radić (lik koji sam igrala), dobila na poklon. Nevjerojatno kako se brzo udomaćila, nakon 2 dana na setu, osjećala se kao doma, tako da nitko više nije mogao niti sjesti na kauč, koji je tijekom snimanja potpuno usvojila!
A tek kad zapjeva...
Osim iskustva snimanja, Kim i ja dijelimo i svijet glazbe. Naime, osim što glumim, često pjevam, vježbam songove, radim vokalize te sviram klavir - moja Kim čim čuje neku melodiju, moj glas ili klavir, odmah dojuri, ma gdje god bila, sjedne ispod klavira i počne „pjevati": zavija i laje i, ovisno o glazbi, ispušta duge ili kratke zvukove, svjesna da je neodoljivo slatka, jer nakon par minuta stane i čeka pohvale. Nije čudno da se kaže „Kakav gazda takav pas!". : )
Hrče kao golemi frajer
Osim nekih zajedničkih interesa, pokupila je i neke moje osobnosti i navike: voli puno spavati, jako je mazna ujutro, malo je zlopamtilo, ima vrlo jak i čvrst karakter i ne popušta. Ono što joj malo zamjeram je to što po noći hrče kao muškarac od 100 kg, tako da je puno puta moram probuditi ili se pak ja probudim ujutro sva nervozna i neispavana zbog nje.
Uvijek me fascinirala scena iz crtića „101 dalmatiner" Walta Disneya, kada na samome početku Pongo gleda kroz prozor kako se, jedni za drugima, redaju psi sa svojim gazdama... Svi su psi u toj sceni nalik svojim vlasnicima, i moram priznati da sam to zaista primijetila i u stvarnosti, svi mi imamo tendenciju odabrati kućne ljubimce u kojima se na neki način prepoznajemo ili zrcalimo.
Znam da životinje znaju biti velika briga, ali ako ih se odmah nauči disciplini i dobrom odgoju, većinom su ogromna uživancija i pravi prijatelji. Ja zaista mogu reći da sam u ovih 12 godina uživala sa svojom Kim, i još uvijek uživam...
Spirit31
@24.05.2010. 14:42 0Jao preslatka je Kimmy..:-) imam isto tako malog peseka...curicu chihuahue...i zaista uzivam u njoj..jos kad bi ovako bila poslusna kao sto je KIm..pa gdje bi nam bio kraj...moja je sve suprotno i nikakav odgoj ne pomaze tom karakteru.:-) nadam se samo da u mojem slučaju nije točna tvrdnja da imamo tendenciju odabrati kućne ljubimce u kojima se na neki način prepoznajemo :-) hihihi
beba
@24.05.2010. 14:46 0Kakav lijep opis suživota Leonore i njene preslatke maltezerice Kim!!! Upravo čitam prekrasnu knjigu Johna Grogana "Marley i ja" (postoji i istoimeni film...). E, John nije imao tako lagani život sa svojim neobuzdanim labradorom Marley-em. Jadan, nije uspio, kao Kim odglumiti svoju ulogu u jednom filmu... A John je jako htio da njegov pas postane zvijezda... To ne uspijeva svima... Ali, Kim je diiivna!!! Prava mala zvijezda!!!
Minimojka
@24.05.2010. 15:13 0Nažalost nemam psa, ne znam kako bih našla vremena, ali kad čovjek ovo pročita zbilja poželi slatkog malog peseka da mu pravi društvo :)
u_la_la
@25.05.2010. 17:24 0Maltezerčić je moja veeelika želja. Al momak, ne curka. :)
Minimojka
@25.05.2010. 17:28 0Draga U_la_la, pa što se čeka? Nabavi jednog slatkog dečkića maltezerčića, vidiš kako je s njima lako, barem prema Leonorinin iskustvima :)
u_la_la
@28.05.2010. 19:39 0A premali stan :( Žao mi životinju držati u 40 kvadrata... Morat će pričekat neka bolja vremena. :)