Capoeira - šah u pokretu

Igor Šehić, jedan od najboljih trenera Capoeire u Hrvatskoj, koji je tu nevjerojatnu brazilsku plesno-borilačku vještinu usavršavao u Brazilu kod ponajboljih svjetskih majstora, objašnjava sve o njenim blagodatima za tijelo, um, kreativnost i osjećaj slobode. Poručuje - cure, želite li dobru guzu, vježbajte Capoeiru!

Koje su blagodati vježbanja Capoeire za tijelo, posebno žensko?
- Stavimo li na stranu čitav kulturološki aspekt Capoeire, dobijemo nevjerojatnu igru nadmudrivanja - vještinu plesne borbe. Naime, cilj u Capoeiri je nadmudriti suigrača, što se postiže različitim elementima: dominacijom prostora, predviđanjem suigračevih namjera, zatvaranjem njegovih pokretnih mogućnosti, dominacijom u suigračevoj kinesferi... Upravo radi kontrole pokreta, dinamike izvođenja, vrste pokreta koji objedinjuju sve mišićne skupine te trajanja same igre, razvija se aerobna kao i anaerobna aktivnost. Raste kondicija, mišići se istežu, tijelo ne dobiva na masi već postaje izdržljivije u duljoj jedinici vremena, mišićne skupine dobivaju tonus... Kada bih bio još precizniji i govorio o ženskom tijelu, rekao bih tri riječi: guza, trbuh i triceps... Zanimljivo je da su pokretima u Capoeiri te tri mišićne skupine posebno aktivirane. Dakle cure, guza će vam izgledati dobro u svim hlačama, abdominalnim dijelom ćete moći skupljati kišnicu i napokon ćete bez straha mahati dečkima prilikom rastanaka. No osim pozitivnih učinaka na samo tijelo, Capoeiru možemo gledati i kao savršeno sredstvo za razvoj motoričkih vještina.

Capoeira ukratko - kako je nastala, razvijala se, kako izgleda danas?
- U 17. stoljeću kultura uzgoja šećerne trske postaje baza brazilske ekonomije i društva. Javlja se potreba za radnom snagom i počinje stravična trgovina ljudima iz Afrike koje će koristiti kao roblje na engenhosima (plantažama šećerne trske). Iz korijena se čupaju čitavi narodi iz srca Afrike te ih prevoze u neljudskim uvjetima u kojima ih gotovo 60% uopće ne preživi putovanje. Takva je nečovječna trgovina trajala do kraja 19. stoljeća. Jednom dovedene na brazilsko tlo, Afrikance su smještali u Senzale (kuće u kojima su živjeli robovi). Da bi spriječili bilo kakvu mogućnost pobune ili stvaranja kritičnih skupina, Portugalci organiziraju Senzale na način da u njih smještaju robove s potpuno različitih područja Afrike, različitih kultura i jezika, ne bi li spriječili njihovu komunikaciju i oduzeli jedino što im je davalo snagu - osjećaj pripadnosti. Možda je prvo vrijeme Senzala izgledala kaotično - mjesto gdje vlada strah, glad, patnja i bolest... No vatra je tinjala i polako počela osvjetljavati duše iz kojih se oslobodila suosjećajnost, snaga i ljubav... Odjednom su njihovi osjećaji poprimili druge boje i mirise pod nekim novim mjesecom. Počela se rađati jedna nova kultura temeljena na tjelesnom izričaju koja će kroz slijedećih nekoliko stoljeća izrasti u najveći i najbogatiji folklor na svijetu. Krajem 19.st. ukida se ropstvo, puca brana i novi izričaji postaju slobodni... Do danas su na Capoeiru utjecale razne borilačke vještine i korporalne ekspresije te su se razvili stilovi koji su izgubili onu esenciju filozofije na kojoj se temelji.

Tvoji najljepši doživljaji iz Brazila? Što si sve tamo naučio, kako te to iskustvo promijenilo...?
- Jao, moji najljepši doživljaji iz Brazila su ujedno i najtužniji... Naime, živio sam i radio u favelama. Favela ili morro je sirotinjska četvrt najčešće građena na brjegovima ili periferijama gradova. U većini favela strahovito su niski standardi. Ljudi su gladni, djeca bez odjeće, a kuće građene od cigle, blata ili kartona... Na žalost, većina je favela upravljana od strane narko-kartela. Teška pristupačnost, zbijen organski princip gradnje i apsolutna neobrazovanost stanovnika, omogućava narko-organizacijama da upravljaju trgovinom i transportom iz tih četvrti. Ja sam živio u žarištu narko-obračuna koji nazivaju brazilskim pojasom Gaze. To su četvrti na obroncima Santa Terese gdje se jedna do druge nalaze centralne favele pojedinih organizacija. Ratovi ne prestaju, a žrtve su djeca i civili... U favelama sam radio s djecom kojoj sam pokušao pružiti priliku da se spase... Pokušao sam im pružiti trenutke koji su im donijeli ugodu i probudili nadu. Pokušao sam ih osvijestiti kroz Capoeiru, afro-brazilsku kulturu i njihovu vlastitu povijest, no to je bio težak zadatak. Strahovito je teško postaviti autoritet, interes je vrlo kratkog trajanja, a edukativne igre su prerasli rođenjem.

Kada si se počeo baviti Capoeirom i kako je tekao tvoj put prema profesionalnom majstoru Capoeire?
- Moj put prema Mestreu (majstoru) Capoeire još traje... I trajat će dok me moji učenici ne proglase majstorom. Naime, majstorsku titulu ne dodjeljuje učitelj već učenici... Tako je u tradicionalnoj Capoeiri Angoli koju podučava moj Mestre. Capoeirom sam se počeo baviti prije nekih četiri do pet godina u grupi Amazonas iz Zagreba, koji rade suvremenu Capoeiru. Oni su bili moja prva Capoeira obitelj i ostali su moji veliki prijatelji. Kako sam studirao Capoeiru i napredovao, tako su mi se razvili interesi za tradiciju te sam u jednom trenu krenuo u potragu za majstorom koji ima odgovore na moja pitanja. Nakon rada s mnogim majstorima, pronašao sam Mestrea Marroma, poznatog majstora iz Rio de Janeira. Postao sam njegovim učenikom, a proces učenja je izgledao kao u Matrixu... Samo što mi znanje nisu kablovima utakali u glavu nego smo trenirali 9 sati dnevno! Svaki dan tri treninga po tri sata. Ako u tih godinu dana nisam riknuo, živjet ću vječno.

Koje su predispozicije za bavljenje Capoeirom?
- Predispozicije za bavljenje Capoeirom ne postoje! Capoeira je izražaj osobnog unutarnjeg stanja kros pokret i glazbu... Jedini je uvjet da osjećate sami sebe... Ali to je i osnovni uvjet za život tako da se opet vraćam na prvu izjavu. Budući da je Capoeira osobni izričaj, omogućuje apsolutnu prilagodbu i kreativnost. Jedan od najboljih učenika mog majstora koji ujedno nosi i prvu majstorsku titulu, prebolio je dječju paralizu te mu noge nisu u funkciji. Prilagodio je pokrete rukama i glavi te je danas svjetski poznat igrač.

Gdje ćeš ovo ljeto održavati radionice i nastupe?
- Ovo ljeto organiziram Capoeira Angola kamp (od 1. do 15. 8.), na kojem ću voditi brojne radionice te svakodnevno prezentirati Capoeiru za javnost. Kamp će se održati na otoku Lošinju na kojem već iduće godine, u ljeto 2011. organiziram veliki internacionalni Capoeira Angola event na kojem će prisustvovati škole Capoeire iz raznih svijetskih zemalja. Na eventu će se izravno moći prisustvovati brojnim radionicama različitih afro-brazilskih korporalnih i glazbenih ekspresija koje će voditi svjetski priznati majstori.

Ukoliko želite trenirati Capoeiru s Igorom, u grupi "Capoeira Camarada", treninzi se održavaju u Zagrebu, u Tkalčićevoj 33 (prostori mjesne zajednice), u Hrvatskom institutu za pokret i ples (Zagrebački plesni centar), u Ilici 10 te u Velikoj Gorici u Klubu 100, unutar Pučkog otvorenog učilišta.