Kad nas netko iznevjeri, ili mi njega, dovodimo u pitanje cijelo prijateljstvo, osjećaje i povjerenje. Tada je teško vratiti se na stari put i krenuti dalje jer jednom izgubljeno povjerenje teško se vraća, pogotovo cjelokupan trud stvaran godinama, mjesecima, danima...

prijateljstvo

Prijatelje biramo sami. Međutim, pravim prijateljem mogu se nazvati samo one osobe koje nesebično daju svoje vrijeme drugima, razgovaraju i druže se s njima, slušaju ih i pokazuju razumijevanje i pomoć kad je potrebna. Je li prijatelj onaj koji zna sve o vama, ili barem većinu toga, a svejedno vas voli i poštuje? Rekla bih da je. Iako niste uvijek nasmijani, vedri i spremni za zabavu, iako ponekad izvalite neku totalnu neukusnu šalu, a on/ona se ipak smije, iako nekad nema prave riječi kako da vas utješi kad vam je teško, ali je ipak tu pokraj vas. Mada samo i šutjeli. To su ljudi koje treba čuvati.

Dvosmjerna ulica

Prijateljstvo je dvosmjerna ulica. Idealno, u pravom prijateljstvu ne bi smjelo biti zavisnosti, oholosti, ljubomore, sebičnosti... Ali, toga ima. Ritam života ponekad nas odvlači na sasvim drugu stranu. Možda nesvjesno nekim svojim postupcima ili riječima povrijedimo dragu osobu. Kad nas netko iznevjeri, ili mi njega, dovodimo u pitanju cijelo prijateljstvo, osjećaje i povjerenje. Tada je teško vratiti se na stari put i krenuti dalje jer jednom izgubljeno povjerenje teško se vraća, pogotovo cjelokupan trud stvaran godinama, mjesecima, danima...

Pravo prijateljstvo je uzajamno i potreban je trud s obje strane da se održi. Svi mi griješimo, imamo mane i nesigurnosti. Međutim, vidjeti da nas netko unatoč tome cijeni i voli - to je zaista neprocjenjivo. To treba izgraditi, čuvati i održavati. Jer, nema savršenstva. Isto kao i u vezi i braku, prijateljstvo treba njegovati, raditi na njemu.

Ono što me najviše oduševljava jesu prijatelji koje ne vidiš par tjedana/mjeseci, a ipak kad odete na kavu razgovori traju u nedogled. Ili oni koje vidiš svaki dan, ali ni to vrijeme vam nije dovoljno da si ispričate sve što želite. Nije li to super? Prijatelji nam trebaju. Trebaju nam za druženja, razgovor, davanje, primanje, smijanje, tješenje, rame za plakanje...

S nekim klikneš, s nekim ne

Vjerujem da tijekom života možeš steći i upoznati hrpu novih ljudi i novih prijatelja. Jest da se određeno povjerenje gradi s vremenom, ali s nekim ljudima jednostavno klikneš, nađete se i na tome se počinje graditi prijateljstvo. I to ljudima treba. Dati drugima da dođu do tebe, prihvaćati nove stvari, nove spoznaje, nove ljude i društva. Držati se i starih koji su većinom uz vas, ali otvoriti srce i za druge.

Rekla bih da bez prijatelja nismo potpuni. Oni su tu, dio nas. Bio taj prijatelj mama, tata, teta, ili osoba koja nam nije u rodu, znamo zašto je imamo. I na tome moramo biti zahvalni. Jer, treba krenuti od sebe - pitajte se - jeste li vi osoba kakvu bi drugi voljeli imati za prijatelja?

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.