Od.eb ljetnoj torturi savršenog izgleda

I tako eto, ta dva muška "savršenstva", pljuju po ženama koje prolaze. Niti jedna nije dovoljno dobra. A oni su si super. Vide žensku premalu/preveliku guzu, ali ne vide svoje trbušine, vide ženske debele noge, ali ne vide svoje, koje već valjda godinama nisu uspjele potrčati 30 metara bez da se dotični uguši od nedostatka kondicije... Jer eto, najlakše je pljujući po drugima, sebe činiti velikim... Najlakše je pronalazeći ženama mane, činiti sebe još većim muškarcem... To je valjda neka terapija, što ja znam...

Prije nekoliko dana sjedim na kavi u Skalinskoj u malo većem društvu. Vruća je ljetna večer u Zagrebu... Zapravo, malo reći vruća... kipuća... Dečki u društvu komentiraju djevojke, žene, cure koje prolaze... "Ova bi bila dobra da ima malo mršavije noge...", "Isuse, kako takva prasica obuče tako kratke hlačice...", "Gle ovu jadnu, kak' ima male sise...", "Gle ovu kak' je bijela k'o sir..." Pogađate, pukla sam na ovo zadnje... Jer je pogodilo i mene. O tome da nemam sretnu vezu sa suncem i da se s njim svađam cijelog života, sve to već jako dobro znate. Eto, Bog mi je dao da svijetlim u mraku i da sam bijela poput čovječje ribice. Ljeti, kad i uspijem uhvatiti malo sunca, onda dobijem nekakvu "bojicu", ali je vidim samo ja u kupaonici zbog razlike od badića... Drugi je ne vide. I dalje sam prozirna. Snjeguljica.

Dakle, ta dvojica koji su tako olako (i strogo) komentirali žene koje su prolazile, a koje su, ruku na srce, sve bile zgodne, dakle, ta dvojica, nisu ni Hugh Jackman ni Jason Statham... Nemaju savršena tijela, pločice, mišiće i ugovore s proizvođačima muške kozmetike ni Calvin Klein gaća... Nisu manekeni za proteinske šejkove, niti imaju boju puti kao Jason Momoa (znate onaj prekrasan preplanuli lik s Havaja koji je u prvoj sezoni "Igre prijestolja" igrao Khala Drogoa? E taj!). Da ponovim, nisu ni Christian Bale, ni Benedict Cumberbatch, ni Brad Pitt... To su dvojica (oke, dečki, riskiram da se više nikada ne družimo, al nije neki bed), običnih (da ne velim, neuglednih... ooops, rekla sam) tipova - proćelavi, s naočalama, obojica zavidnih pivskih trbuha, ljetnih košuljica kojima se gumbići razdvajaju kad sjednu jer ne mogu držati sve količine naslagica... I tako. Kužite me? Okej, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ne poričem to, ali ponekad ipak treba biti džentlmen pa ga, barem u društvu, zadržati za sebe.

I tako eto, ta dva muška "savršenstva", pljuju po ženama koje prolaze. Niti jedna nije dovoljno dobra. A oni su si super. Vide žensku premalu/preveliku guzu, ali ne vide svoje trbušine, vide ženske debele noge, ali ne vide svoje, koje već valjda godinama nisu uspjele potrčati 30 metara bez da se dotični uguši od nedostatka kondicije... Jer eto, najlakše je pljujući po drugima, sebe činiti velikim... Najlakše je pronalazeći ženama mane, činiti sebe još većim muškarcem... To je valjda neka terapija, što ja znam... Ali baš loša politika... Vrlo raširena i sigurno ste je obilato primijetili, posebno ljeti, kada su ženska tijela pod povećalom.

Tijekom cijele godine radimo, jedva čekajući to blaženo ljeto da se malo odmorimo, a onda se od nas (žena) očekuje da izgledamo kao top modeli... Zapravo očekujemo to i mi same, onako po tiho. Većina muških koje znam, kreće na more tako da u ruksak potrpa kupaće gaće, japanke, tri majice, dva para kratkih hlača, mobitel, punjač i ručnik... Ne brinu se previše zbog sala na trbuhu i ne troše lovu na skupe anticelulitne tretmane još tamo od početka proljeća... Većina žena oko mene, uključujući mene, na odmor ide kao da se seli na Andromedu – najprije frizeru (podšišavanje, pramenovi, boja, ombre, sombre, bla bla...), pa na manikuru, pa na pedikuru, pa na depilaciju, pa par puta na solarij da se pripreme za sunce, pa kreme protiv sunca, pa kreme nakon sunca, pa 10 pari sandala, pa u shopping po badiće, pareo, nove sunčane cvike... Pa pripremi klince, pa uredi kuću da sve ostane uredno, pa smjesti mačku, pa smisli što ćeš sa psom... Ukratko, većina žena, prije godišnjeg ima prave radne akcije, a sve to, naravno, paralelno uz posao...

I eto, onda dođe to more, to putovanje, taj ljetni odmor... I ne izgledamo kao Gisele Bundchen (iako je i ona očito nezadovoljna s obzirom da je nedavno u Parizu odlučila otići plastičnom kirurgu)... Ako i nemamo kompleksa, ako smo i zadovoljne sobom, onda će biti na desetke ovakvih likova poput one dvojice iz Skalinske , koji će se potruditi da svojim komentarima ubiju atmosferu...

No nažalost, kako su i žene ženama često najljuće vučice – i jedna će drugu rado počastiti lošim i zlim komentarima. Što onima iza leđa, što onima u lice - sladunjavo upakiranim i ciničnim koji se isčitavaju između redaka. Kad ste iskompleksirani zbog svojih mana, onda ih neprestano vidite i zrcalite na drugima. Zamislite samo koliko uludo potrošene energije ode na tako glupe komentare i razgovore. Iako su vjerojatno prevelike muškarčine da bi čitali Feminu pa ovo neće vidjeti, ipak savjetujem onoj dvojici s početka priče da ako nemaju ni o čemu pametnome razgovarati dok ljeti piju pivo u kafiću, radije gledaju u zvijezde... Šutke. Jer u ljepoti svemira valjda neće naći nikakve mane. I onda možda nauče da ne idu maleni ispod tih zvijezda. Svima ostalima, posebno svojim dragim čitateljicama, želim da uživaju u ljetu, odmarajući se i opuštajući, bez obzira na boju puti i opseg bedara. Ljepota je u različitosti. ( I ne zaboravite da je Marilynka nosila današnju veličnu medium/large)... : )