Knjiga tjedna: "Nevjerojatnost ljubavi"

HANNAH ROTHSCHILD, spisateljica i filmska redateljica čiji su dokumentarni filmovi prikazani su na BBC-ju i HBO-u te na međunarodnim filmskim festivalima, hrvatskoj će se publici predstaviti s velikom uspješnicom Nevjerojatnost ljubavi

Nevjerojatnost ljubavi je roman koji otvara gotovo sve vječne i uvijek goruće teme i preokupacije u književnosti. Od definiranja umjetnosti i njezine vrijednosti, životne boli i ljudske taštine, pa do značenja ljubavi, ovaj roman se zasluženo nalazi na Guardianovu popisu najboljih knjiga.

Tridesetjednogodišnja Annie McDee živi u otrcanom londonskom stanu, radi kao kuharica i s mukom sastavlja kraj s krajem. Oporavljavajući se od naglog prekida veze, upoznaje novog ljubavnika koji joj po mnogočemu ne odgovara. Jednoga dana, tražeći u staretinarnici rođendanski dar za njega, slučajno naleti na neku prljavu sliku, ni ne sluteći što je zapravo otkrila.

Slika postaje njena i Annie će se uskoro, i protiv svoje volje, naći uvučena u buran londonski umjetnički svijet. Za sliku će se odjednom zainteresirati jedan izgnani ruski oligarh, pohlepna šeika te beskrupulozni trgovac umjetninama. Svi smišljaju kako se dočepati njezine slike, za koju se ispostavilo da je izgubljeno remek-djelo čuvenog francuskog slikara Antoinea Watteaua iz osamnaestog stoljeća nazvano Nevjerojatnost ljubavi. Istražujući povijest te slike, Annie će otkriti ne samo popis slavnih bivših vlasnika, među kojima su bili Katarina Velika i Voltaire, nego i neke od najmračnijih tajni europske povijesti. Annie će se pritom možda naučiti otvoriti mogućnosti da se ponovno zaljubi.

Bespoštedna, duhovita i simpatično zajedljiva, Nevjerojatnost ljubavi istražuje zbrku života i zamršenost ljubavi, gubitka i patnje – otkrivajući nam koliko nisko čovjek može pasti i koliko se visoko duša može uzvinuti. Riječ je o satiri londonske umjetničke scene, s mnoštvom živopisnih likova.

Slavna slika francuskog slikara Antoinea Watteaua „Pierrot“ poslužila je Hani Rothschild kao inspiracija za pisanje ovoga romana. Autorica tvrdi da je to odredilo i same likove u priči. Da je slika kojim slučajem bila Monetova ili Picassova, priča bi vjerojatno potpuno drugačije tekla. Za ovog vrsnog umjetnika zainteresirala se nakon što je vidjela sliku Luciana Freuda „Veliki interijer W11 (nakon Watteaua)“ i shvatila koliko napetosti i intriga posjeduje Watteauovo djelo.

No, prije svega, ovaj roman je ljubavna priča, istraživanje ljudskih želja, te priča o usamljenosti i nevjerojatnosti ljubavi.