In memoriam: Marija Braut

Jučer je, u 86. godini života, zauvijek otišla jedna od najvećih hrvatskih umjetnica svih vremena, slavna fotografkinja Marija Braut - foto-kroničarka Zagreba, grada koji je tako dobro poznavala i voljela, te žena koja je svojim opusom ostavila neizbrisiv trag u svjetskoj umjetnosti

Ako kažemo kako se nečiji život može vrednovati po onome što nam iza sebe ostavlja, onda je život Marije Braut svakako neprocjenjiv. Stara dama, duge sjede kose, koju smo donedavno mogli susretati na zagrebačkim ulicama i u svojoj osamdeset i šestoj godini i dalje bi koji puta u šetnju ponijela - fotoaparat. Često je govorila kako žali da objektiv nema u oku, kako bi jednim treptajem mogla snimiti prizore pred sobom, koji u gradskoj vrevi, dok izvadi aparat, već prođu.

O životu koji je nije mazio te o svojim jesenjim godinama progovorila je u kratkom dokumentarcu „Marija hoda tiho" iz 2009. godine. A mi smo mogli vidjeti onu razliku između ljudi s fotoaparatima, koji usput fotografiraju, te istinskih fotografa, koji fotografiju - žive. Upravo zbog toga, Marija Braut uvijek je odražavala neskrivene simpatije u svakom istinskom (zagrebačkom) fotografu, diskretno održavajući svoj samozatajni kultni status. I to već i činjenicom kako je bila posljednja nasljednica slavne "zagrebačke škole" fotografije koja se afirmirala tridesetih godina prošlog stoljeća. U zlatnom dobu fotografije i fotografa okupljenih oko Toše Dabca. U vremenima dok je i na našem podneblju fotografija, za razliku od današnjice, bila cijenjena kao vrijedna, iznimna umjetnost.

Iako rođena u Celju 1929. godine, od 1941. živi u Zagrebu gdje završava srednju školu i upisuje studij arhitekture. Arhitekturu ubrzo napušta i završava u foto-studiju Toše Dapca, koji je, upoznajući je s fotografijom, šalje na ulicu uz jednostavnu uputu - snimaj! Prvu svoju izložbu 1969. godina Marija Braut postavlja u Galeriji SC s Petrom Dabcem. Članica Fotokluba Zagreb i ULPUH-a, 1972. postaje samostalna umjetnica. Njene su fotografije objavljivane u brojnim novinama, časopisima, umjetničkim katalozima, a danas se čuvaju u zbirkama u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju suvremene umjetnosti, Hrvatskom državnom arhivu.

Svoj izniman stil gradi na smislu za dočaravanja tjeskobe življenja, uz impresivne crnobijele fotografije dominantnog kontrasta. Kroz svoja snimanja i nužni naknadni rad u fotolabaratoriju, Marija Braut profilira se kao izvrsna majstorica svjetla i tame u fotografiji. Posljednju veliku izložbu - "Nepoznati Zagreb Marije Braut" imala je prije godinu dana u Umjetničkom paviljonu. Uz stotinjak velikih povećanja njenih crno-bijelih fotografija, posjetitelji su se mogli uvjeriti i kroz fotografije osjetiti te doživjeti vrlo emotivan odnos Marije i Zagreba. Zagreba u kojem je s jednakom pažnjom zabilježen grad koji pamte starije generacije, kao i Novi Zagreb u svom nastajanju. Nažalost, Marija više nije s nama. Ali živi u srcima svih onih fotografa koji znaju da kako prava fotografija nije tek obezvrijeđena umjetnost na našim podnebljima, već neobuzdana strast koja postaje način života.