Ono što me zapravo najviše muči je trenutna potpuno deformirana i pomaknuta percepcija ženstvenosti – seksepil se izjednačuje s vulgarnošću, stav i personalitet se izjednačuju s agresivnošću i drskošću, a osebujnost stila se izjednačuje s neukusom

Zora Bjelousov
Zora Bjelousov

Od sumraka do zore i natrag

Gledam ovogodišnju dodjelu MTV Video nagrada i pitam se jel' me vrijeme pregazilo i jesam li postala neka totalna bapska konzerva ili je ipak problem u "njima"? Pred mojim očima trče svjetski megapopularne pjevačice - ženskice u nekakvim ogavnim lateks gaćicama i grudnjacima koje im preloše oblikuju tijela, izgledaju kao neke ružne ljepljive proteze i sve u svemu očajno im stoje... Pjevaju neke neartikulirane pjesmice, plaze jezik pun ružnih bijelih naslaga (posjet doktoru ne bi bio na odmet), primaju se za međunožje, krevelje se i rade grimase s onu stranu bilo kakve simpatične ili duhovite karikaturalnosti... Da me krivo ne shvatite, estetika kiča i trasha mi nije strana, dapače. Kič, trash i camp nevjerojatno su kreativne, zanimljive i duhovite sfere izražavanja – sjajan način autoironije i komičnosti – ali što je previše, previše je.

Također, znam da je šoubiznis samo biznis, da je u njemu gotovo sve dozvoljeno i da seks prodaje sve, ali ipak, neka doza smisla, stila, talenta i estetske mjere trebala bi postojati, zar ne? Posebno kada se radi o ljudima koje gleda milijunski auditorij diljem svijeta i koji ipak na taj način prenose neku stanovitu poruku. Sad će opet ispasti da, kao moja baka, plačem za prošlim vremenima i da se pozivam na argument kako je u "doba moje mladosti" sve bilo bolje i ljepše (a nije da je moja mladost bila tako davno – navodno sam s navršenih 35 još uvijek mlada :) )... Ali eto, ne mogu si pomoći da upravo to ne kažem – žene u šoubiznisu, pa čak i neprikosnoveno najsmjelija od njih – Madonna – nekoć su ipak, uza sav hiperseksualizirani stil – nastojale, ako ništa drugo, barem biti seksi i senzualne, a ne degutantne.

miley cyrus vma 2013

miley cyrus vma 2013

Netko će možda reći i – Zoro, moda je igra, ne shvaćaj je tako ozbiljno. Zašto mlade cure ne bi na pozornici nosile lateks bikinije, plazile jezik i beljile se publici... Zar da budu odjevene u duge oprave i stoje uz mikrofon kao kipovi?! A ne, ne, ne... Postoji cijeli spektar između crne i bijele... Hiperseksualizirani nastup je u redu, ako ima smisla i ako je scenski i koncepcijski uobličen kao fascinantan show. Ruku na srce, Michael Jackson, kojeg smatram jednim od najvećih performera svih vremena i nezamjenjivom plesnom i stilskom ikonom, izgradio je jedan dio svog imidža na plaženju jezika, facijalnim grimasama, primanju za međunožje i nekontroliranim vriskovima... Ali nekako, kod njega je sve to bilo toliko iskreno, autentično i smisleno da je malo kome smetalo. Kad je Michael opalio Moonwalk ili zapjevao "Billie Jean", međunožje je palo u drugi plan.

Ono što me zapravo najviše muči jest potpuno deformirana i pomaknuta percepcija ženstvenosti – seksepil se izjednačuje s vulgarnošću, stav i personalitet se izjednačuju s agresivnošću i drskošću, a osebujnost stila se izjednačuje s neukusom. Barem ja to tako vidim. Mlade žene svjetskog showbiza, poput Rihanne, Rite Ore, Miley Cyrus ili Lady Gage – koje su uzori milijunima djevojčica širom svijeta, zaboravile su da su zapravo vrlo talentirane žene koje sjede na vrhu svjetskog establišmenta zabavne industrije. Bilo bi sjajno kada ne bi neprestano izigravale histerične klaunove, već kada bi radile ono što najbolje znaju – zabavljati i uveseljavati svijet svojom glazbom. Drago mi je da imaju tzv. swag – taj neki hrabri mangupski boli-me-briga-stav, ali i takav se stav može upakirati na sasvim drugačiji način. Imati snagu, stav i osobnost ne znači zagađivati eter besmislenim kreveljenjem.

lady gaga vma 2013

Dakle, doista, nisam neka teška konzerva. Dapače, obožavam lijepe i snažne žene – volim ih vidjeti u uskim haljinama, štiklama, stisnutih dekoltea, glatkih koljena... Drago mi je da imaju milijune dolara na svojim računima, da su uspješne, da ih svijet čuje... I sama volim odjeću koja ističe obline, i sama težim uspjehu, i sama volim reći što mislim, imati izbor, imati snagu... Ali ipak, nekako – finu dozu elegancije u ponašanju, nošenju i komunikaciji treba unijeti u sve sfere. Ta elegancija ne tiče se samo žena, već i muškaraca. I nije rezervirana samo za selebritije na pozornicama, već i ponašanje u životu. Ta je elegancija ona fina kombinacija kućnog odgoja, humora, senzualnosti, ležernosti, dobre mjere...

Na kraju ispada da su mladi momci današnjeg šoubiznisa jako čedni i simpatični i daleko više igraju na kartu glazbe i šarma, nego na kartu šokiranja. Justin Timberlake u finom odjelcetu pjeva pjesmu naziva "Suit&Tie" ("Odijelo i kravata"), estetski povlačeći paralelu s najboljim momentima Michaela Jacksona (u plesačkom i performerskom stilu) te Franka Sinatre (u modnom i stilskom smislu). On mi je recimo trenutno puno draži od Rihanne koja na Twitteru stalno pokazuje svoju polugolu stražnjicu.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.