Osnažuje li žene doista nefotošopirana Cindy?

Budimo realni, industrija mode i ljepote uvijek će biti i ostati svijet laži i opsjena - fotografije su sve fotošopiranije, trepavice sve umjetnije, boje ruževa lažno intenzivirane, strije, celuliti, prištići izbrisani... Modeli su mladi (nepunoljetni), mršavi i žive na jednoj jabuci i jednom svježem krastavcu dnevno. Kada u takvom konceptu globalnog medijskog poimanja ljepote, tu i tamo, slučajno ili namjerno, internetom počne kolati kakva Cindy ili Beyonce koja nije obrađena na vrijeme, ne mogu reći da me to pretjerano oduševljava i da se "klanjam" nekakvoj ženskoj hrabrosti. Zar nije svatko normalan i pametan ionako svjestan da tijela i lica u stvarnosti ne izgledaju kao plastične lutke?!

Ženska ljepota (ali i muška), u očima se javnosti davno prestala poklapati s ljepotom u stvarnosti. Retuš fotografija nije se rodio s pojavom Photoshopa, nego davno prije. Stare crno-bijele fotke Hedy Lamarr ili Veronice Lake također su privid – iluzija svjetla-sjene, savršene šminke, pažljivog ručnog retuširanja... Kada gledate nečije tijelo ili lice, kada doista poznajete osobu koju gledate, onda njene sitne (ili ne tako sitne) nepravilnosti uopće nisu važne. Ljudi se vole, dive jedni drugima, uživaju jedni u drugima bez obzira na bore, prištiće, mrlje, celulite, strije, ožiljke... Ali, recite mi – koliko bi vas na jumbo plakatu ili naslovnici magazina voljelo vidjeti same sebe sa svim nedostacima (koji jesu prirodni, ali pod svjetlima reflektora itekako dolaze do izražaja)?! Stoga, ja doista potpuno razumijem i obradu videa i Photoshop kao alat usavršavanja vizuala – volimo vidjeti nešto lijepo i ugodno oku, iako smo svjesni da je to napravljeno za potrebe reklame, umjetnosti, efekta...

Kada su nedavno iscurile nefotošopirane fotografije Cindy Crawford u donjem rublju rađene za magazin Marie Claire, svi su pali u trans kako je Cindy nevjerojatno hrabra... Žena koja je godinama gradila karijeru najuspješnijeg svjetskog supermodela temeljenu na svom savršeno utreniranom (a i tada za fotografije minuciozno obrađenom tijelu), odjednom je eto hrabro pokazala – u srednjim godinama, nakon poroda – svoje tijelo onakvo kakvo jest. I što bih ja sad trebala – klanjati se njenoj hrabrosti? Kako to točno nefotošopirana Cindy meni ulijeva samopouzdanje? Kako to točno općenito nefotošopirane fotografije podižu samopouzdanje milijunima žena koje ne izgledaju kao supermodeli? Cindy je godinama bila savršena, pa smo mi "obične" žene zbog toga bile iskompleksirane, a sada je Cindy nesavršena pa ćemo odmah postati manje iskompleksirane?! Kakva je to logika?

Budimo realni, industrija mode i ljepote uvijek će biti i ostati "fake" do srži – svijet laži i opsjena – da, fotografije su sve fotošopiranije, trepavice sve umjetnije, boje ruževa sve umjetno intenzivirane, strije, celuliti, prištići izbrisani... Modeli su mladi, mršavi i žive na jednoj jabuci i jednom svježem krastavcu dnevno. Kada u takvom konceptu globalnog medijskog poimanja ljepote, tu i tamo, slučajno ili namjerno, internetom počne kolati kakva Cindy ili Beyonce koja nije obrađena na vrijeme pa je (zahvaljujući nečijoj nepažnji, stvar koja nije trebala, iscurila u javnost), ne mogu reći da me to pretjerano oduševljava i da se "klanjam" nekakvoj ženskoj hrabrosti u tom smislu. To ne mijenja moju sliku o vlastitim nepravilnostima. Cindy je bila cool jer je bila lijepa i savršena, a sada je Cindy cool jer pokazuje da zapravo nije tako lijepa ni savršena?! Ili pokazuje kako se odlično nosi sa svojim godinama? Što točno pokazuje da mi je znati...

Zašto se žena s naboranim trbuhom uopće slika u donjem rublju, ni to mi jasno. Dobro, da, zato jer želi, jer je to njeno pravo na izbor... Madonna i dalje voli pokazivati guzu pa neka joj. Neka, ali je neukusno i bez veze. Vjerujem da postoje editorijali i kampanje u kojima ljepota zrelih žena dolazi savršeno do izražaja i kada su odjevene i decentne. Vjerujem da postoje kampanje u kojima modeli izgledaju odlično u skladu sa svojim godinama. Dapače, hrabrije je starjeti dostojanstveno, nego grčevito i iritantno nabijati na nos da se i s 50 može izgledati kao s 20. Da ne ostanemo samo na ženama, jer ovdje nije riječ o spolu – uopće me ne zanima kako sada izgledaju u kupaćim gaćama David Hasselhoff ili Arnold Schwarzenegger. Zašto bi javnost trebala gledati njihova tijela u bilo kojem izdanju. Nefotošopirana da naučimo kako tijelo stari? Pa zar to ne znamo i bez matorog Arnija na naslovnici magazina. Možda da se divimo kako su još u formi – to je laž jer fotošop je odradio svoje. Zato mi nisu uopće jasne ovakve priče.

Pokušavam sagledati ovo iz različitih kuteva – s jedne strane sasvim sam svjesna potrebe obrade fotografija – to je u svijetu reklama, filma, mode – normalno, korisno, potrebno... S druge strane, razumijem vapaj za "iskrenom ljepotom" – prirodnom ljepotom i željom da budemo sretni, zadovoljni i puni samopouzdanja na temelju onoga što nam je priroda dala... No za to nam ne treba nefotošopirana Cindy. Ljepota je u različitosti – svatko od nas (ako želi i potrudi se), ima sposobnost vidjeti onkraj privida – male (ili veće) fizičke mane na kraju krajeva nisu ono što nas određuje. Protok godina i starenje je prirodan proces. Kako bismo svega toga bili svjesni, treba li nas na to podsjećati neretuširano tijelo bivšeg supermodela. Moj krivi nos zbog kojeg sam kao tinejdžerka bila iskompleksirana, moje nadlaktice za koje smatram da su malo prebucmaste, moja kosa koja se počela bijeliti već nakon 30-e... - ništa od toga zapravo ne mijenja to kako me drugi doživljavaju. Tek kad sam sama sa sobom riješila da moji mali fizički nedostaci ostatku svijeta nisu baš najvažnija stvar, da me ljudi koji su mi važni doista ne gledaju kroz to, prestala sam se zamarati glupostima, gubiti energiju i izgradila se kao samopouzdana osoba. Ništa od toga nema veze s Photoshopom, industrijom ljepote, trendovima ili medijskom slikom savršenih žena koja je globalno nametnuta...

Ne znam jeste li gledali onaj nastavak crtića South Park u kojem Kanye West pokušava uvjeriti Erica Cartmana i njegovu ekipu u školi da Kim Kardashian nije mali, debeli, dlakavi hobbit, već prekrasno idealno holivudsko savršenstvo... Iako cijeli svijet zna da je Kim doista i u stvarnosti puna strija, celulita, širokih pora... - ona je i dalje jedna od najvećih mašinerija novca u svijetu u kojem živimo. Zato vam kažem - prividi su gadna stvar. Treba gledati onkraj privida. Ljubav prema sebi počinje iznutra, a ne izvana. Fotošopirana Cindy za mene je jednaka kao i nefotošopirana – ne znači mi ništa jer su obje lažne. I nakon što su iscurile prave fotke, u magazinu su objavljene savršeno obrađene. Ako me kužite...?!