Što nas sve deblja (osim hrane)?

Intenzivne emocije s kojima se ne možemo nositi, izumiranje obiteljske trpeze i polaganog uživanja u okusu hrane, opsesija kilogramima, manjak samopoštovanja - sve su to faktori za koje stručnjaci tvrde da utječu na porast broja pretilih osoba u Europi i posebno Americi. Saznajte što sve utječe na debljanje, osim same hrane ili nedovoljne fizičke aktivnosti

Emocije

Neke osobe, pod jakim djelovanjem emocija, mogu početi neumjereno jesti. Naprosto halapljivo počnu jesti kada im sve pođe po zlu, kao da se tako žele utješiti. No vrlo često slično se ponašaju i kada su jako sretne - kako bi „dostojno" proslavile sreću. To je npr. jedan od dokaza da ne jedemo uvijek da utažimo glad. 

Prije svega, važno je shvatiti da naš organizam ne funkcionira kao stroj, s dobro uhodanim biološkim mehanizmima. Valja napomenuti da mnogim našim reakcijama upravljaju osjećaji. Tako, jelo za neke osobe predstavlja izvjesnu obrambenu reakciju protiv suviše jakih emocija kojima nisu u stanju upravljati. Pa im je hrana neki oblik zaštite koja se može usporediti s anestezijom koja ublažava emocionalni stres. A još je u svemu tome jedan važan moment: događa se da prevelika navala emocija sprječava osjećaj za hranu. Drugim riječima, sitost je stavljena u drugi plan, i kako je osoba više nije u stanju osjetiti, stalno pohlepno jede pa ne može kontrolirati količine koje proguta.

Strah od debljanja

Upravo taj strah izaziva debljanje. I tako, ono što izgleda paradoksalno zapravo je sasvim lako objasniti. Osoba koja pokušava smršaviti izbacuje iz svojih obroka neku hranu koja, baš zato što je zabranjena, postaje svakim danom sve poželjnija. Rezultat: jedno jutro, ta osoba jednostavno „pukne" i baci se na sve ono što je bilo zabranjeno, konzumirajući tu hranu u velikim količinama. Najbolja borba protiv takve vrste ponašanja, koje je štetno za normalno reguliranje uzimanja hrane, je oštar rez uvriježenih mišljenja i drugačije prihvaćanje hrane. Pa tako ne znači da ako jedemo mahune mršavimo, a da se, ako jedemo čokoladu, pržene krumpire ili kolače, debljamo.

U svemu tome, najvažnija je sveukupna količina kalorija svega onoga što pojedemo kroz cijeli tjedan. Treba znati da sve ono što ne potrošimo, ostaje kao višak kalorija, pa se debljamo, kao i obratno.

Izumiranje obiteljske trpeze i okupljanja oko stola

Nekada se ručalo u krugu obitelji, svi bi se skupili oko zajedničkog stola, dva do tri puta na dan. Jelo se polako, vilicom i nožem, i svi su bili koncentrirani na ono što se je nalazilo na tanjuru. U današnje vrijeme, običaji hranjenja su se potpuno poremetili. Često svatko jede sâm, ispred televizijskog ekrana, zavaljen na kauču, sa sendvičem na tanjuriću.

Kuhati i uživati u onome što se stavlja u usta, sve to spada u bonton kako jesti, koji nažalost gotovo više ne postoji u našoj svakodnevici. Takvo raspadanje sustava stvara poremećaje u ponašanju prema jelu, koji mogu biti popraćeni dobivanjem kilograma. Budući da jedemo, a da pri tome uopće ne mislimo o onome što radimo, kao ni o okusu hrane koju konzumiramo, naprosto smo nesposobni, tijekom nekog obroka, reći uživamo li i dalje u jelu ili nas taj užitak napušta (što je obično znak da smo siti). Rezultat: gutamo neprestano bilo što... i normalno da se kazaljka na vagi penje vrtoglavom brzinom.

Manjak samopouzdanja

Što sami sebe manje volimo, to se više tješimo jedući. A što se više kile nagomilavaju, to se manje volimo. Pravi zatvoreni krug! Je li, kako bismo ga razbili, dovoljno skovati snažnu volju i čvrsto odoljeti iskušenjima, odoljeti gladi? Ne! Jer, zadovoljstvo koje nas je obuzelo zbog uspješno izgubljenih kilograma popravit će naše samopoštovanje tek na kratko vrijeme. Mršavljenje neće dodati posebne kompetencije našim profesionalnim talentima, neće nam vratiti našeg vjetropirastog supruga, ukratko, mršavljenje samo po sebi neće nam pomoći da se „pomirimo" sa samima sobom.

Nasljeđe

Genetsko prenošenje sklonosti debljanju dokazale su mnoge studije. Tako je, prije nekoliko godina, jedan američki specijalist za to pitanje, Kelly D. Brownell, uspio sastaviti ljestvicu koja je ukazivala na rizik od pretilosti na temelju broja roditelja koji su patili od sklonosti debljanju i na temelju dobi u kojoj su se počeli debljati.

Ali, genetici se možemo suprotstaviti higijensko-dijetalnim mjerama. Znači, ako pripadamo obitelji profila „debela obitelj", možemo se boriti protiv te „nepravde" i spriječiti tok svih patologija koje su vezane s pretilošću, kao što je dijabetes tipa 2 i visoki krvni tlak.

Prehrambena industrija u cjelini

„Skrivena" sol koju možemo naći u nekim proizvodima prehrambene industrije ne deblja sama po sebi, ali izaziva apetit i potiče na pojačano jedenje. Zato, oprez u slučaju povišenog krvnog tlaka ili edema (otekline), jer ta sol može biti opasna i konzumacija takvih proizvoda mora biti pod kontrolom prema savjetima osobnog liječnika.

Što se tiče skrivenih masnoća u gotovim jelima, može ih se lako otkriti čitajući sastav proizvoda i vidjeti koja im je kalorijska vrijednost. Ali, treba zadržati i zdrav razum, što znači: masnoće koje čine bitni sastavni dio neke hrane moraju se poštivati i ne smiju postati tabu.