Donosim vam istinitu priču jedne moje klijentice koja je željela podijeliti svoje iskustvo o tome kako je prestala biti žrtva okolnosti i uspjela postići svoje fitness ciljeve
Ivana ima 36 godina. Živi u Zagrebu s mužem i dvoje djece. Radi u banci već desetak godina. Prilično je zadovoljna svojim životom, no u zadnje vrijeme osjeća da je pod snažnim udarom stresa. Uz to što ima dvoje djece, muža i karijeru, Ivana se brine i o svojoj bolesnoj majci. Stoga se često osjeća iscrpljeno i prezauzeto, ali ne vidi načina kako bi se mogla početi bolje osjećati, jer se sve posložilo tako da je sve njena odgovornost - šoping, kuhanje, pospremanje stana, vožnja djece na satove tenisa, briga o majci preko vikenda. Naime, Ivanin muž je često na poslovnim putovanjima, pa ga nema kod kuće po 4-5 dana tjedno. Ivana je navikla na ovakav stresan stil života jer je tu ulogu preuzela već prije 10-ak godina, od rođenja svoje djece i početka karijere.
Bolovi i loš osjećaj u tijelu
Ono što je Ivanu odnedavno počelo brinuti je manjak energije tijekom dana i bolovi u leđima od sjedenja u uredu, što je dovelo do cjelokupno lošeg osjećaja u tijelu. Uz to, u posljednje tri godine, Ivana je počela potiskivati svoju emotivnu glad s većom količinom svakojake hrane... i kao rezultat, udebljala se desetak kila. Prvo je krivila „spori metabolizam," zatim je isprobala Atkinsovu dijetu, pa gladovanje. Bila je više puta na satovima aerobika i u teretani, no nije bilo pomaka unaprijed. Jedan dan, Ivana je slučajno uzela u ruke knjigu koju je zadnji put pročitala prije desetak godina. Dok je listala stranice romana, iz knjige je ispala ceduljica na kojoj je pisalo: „volim te". Ivana se odmah prisjetila male zelene ceduljice i njezinog značenja. Napisao ju je njen muž dok je ona ležala u bolnici, nakon poroda drugog djeteta. U tom trenutku, sjeća se Ivana, osjetila je nezaustavljivu potrebu da više ne zapostavlja sebe i svoje zdravlje. Prisjetila se dana kada je aktivno skijala i s osmjehom rolala po Jarunu. Gotovo da je mogla osjetiti poletnost i energiju koja ju je tada obuzimala. Bilo je vrijeme za promjenu.
Nezaustavljiva motivacija
Pri prvom susretu, osjetio sam da je Ivana došla spremna za pozitivnu promjenu u svom životu. To nije bila odluka tipa „želim izgubiti 5 kila do ljeta". Ivanina motivacija je bila puno dublja od toga. Uz to što je htjela vratiti poletnost i kondiciju koju je nekada davno osjećala, htjela se osjećati istinski dobro u svom tijelu, bez ukočenosti u leđima i bez izbjegavanja samokritičnog pogleda u ogledalu. Uz to, jedan od ciljeva joj je bio biti dobar uzor svojoj djeci. Iako nije imala puno vremena za vježbanje, dva treninga tjedno su se nekako uklopila u njen prenatrpan raspored. Ovaj put, ta dva sata tjedno su bila „Ivanina dva sata".
Počela je vježbati u grupi gdje se lako povezala s curama koje su dijelile njene ciljeve i izazove. Uskoro se počela osjećati poletnije i razgibanije, s manje bolova u vratu i leđima. Uz to, postepeno je počela usvajati zdrave prehrambene navike, što je zajedno s vježbanjem i ostalim novim navikama rezultiralo s više energije, manje gladi i manje uvlačenja trbuha kako bi se prikrila debljina. Uslijedile su i daljnje pozitivne promjene... Ivana je počela pažljivije odabirati namirnice, proizvode za njegu tijela i čišćenje stana, izbjegavajući štetne dodatke i kemikalije. Započela je tijekom dana raditi kratke pauze kako bi se prisjetila svoje motivacije i posvetila tih 5 minuta sebi i svojim novim navikama koje su joj pomagale da umanji stres i bolove u leđima. Kako bi izgradila kvalitetniji odnos s tijelom, Ivana je pomno slušala i ustrajno usvajala moje savjete. U početku joj je bio izazov pripremiti i ponijeti zdrave obroke na posao, ali nakon tjedan-dva, naučila je kombinirati jednostavnu, zdravu hranu koju je uskoro zavoljela cijela obitelj. Kada nije imala vremena, znala je kako izabrati zdrav, balansiran obrok s kolegicama u restoranu. Sve je bilo pitanje navike i prioriteta. Pošto je jela redovito, na poslu više nije imala potrebu posezati za keksima i bombonima, a morala je i podijeliti tajnu svoje „nove dijete" sa zavidnim kolegicama.
Uloga majke, žene i njegovateljice
Iako su ove promjene urodile plodom i Ivana se konačno počela osjećati puno bolje nego prije, i dalje je bilo premalo vremena za... previše stvari. Ivana je odlučila umanjiti teret koji ju je opterećivao godinama. Iskren razgovor s mužem rezultirao je odlukom da on napravi promjenu na poslu i prorijedi svoja putovanja kako bi oni kao obitelj imali više zajedničkog vremena i kako bi njih dvoje mogli ravnopravnije podijeliti brdo svakodnevnih obaveza. Osim toga, Ivana je razgovarala sa svojim bratom i sestrom, koji su se složili da će joj pomoći u pružanju njege njihovoj majci. Ono što je Ivana primijetila bio je iznenadni osjećaj olakšanja, osjećaj lakoće koju je doživjela kada je krenula prema tako jednostavnom, a tako važnom cilju... da se počne osjećati bolje. Takvo posvećivanje sebi nije oduzelo ništa od njene uloge majke, supruge i njegovateljice, nego je pridonijelo, jer je sada sve radila s puno više zadovoljstva. Napokon je postala sposobna brinuti se i o sebi i o drugima. Nakon što je stvorila kvalitetne uvjete kako bi mogla vježbati, živjeti zdravije i brinuti se o sebi i bližnjima, Ivana je postala puno zadovoljnija sobom.
Napomena: zbog zaštite privatnosti, ime osobe opisane u tekstu je promijenjeno.
Dragan Šurlan
Psiholog i trener
Fitness Bootcamp
www.ZagrebBootcamp.com
Antonia
@18.08.2011. 09:15 1Bila sam u vrlo sličnoj situaciji u svemu, razumijem količinu stresa koja se nakuplja. I ja sam otišla na satove aerobica, plivanje. Promjenila sam pristup stresu i uvela više kretanja. Na prehranu oduvijek pazim manje više. Ostale stvari su se posložile. Mogu reći da sam i ja pobijedila moje loše razdoblje. Važno je imati ciljeve, male i velike i biti odvažan u namjerama.
Famke
@18.08.2011. 09:22 0Ovo je još jedan primjer koliko tereta i obaveza žene danas nose na svojim leđima. Valjda te u jednome trenutku mora 'opaliti' po glavi da skužiš kako se mora naći vremena za sebe i svoje zdravlje. Lijepa priča, pohvalno!
Minimojka
@18.08.2011. 10:01 0Meni su tekstovi Draga Šurlana uvijek super i već sam se pitala gdje je :) Ovako sam se ja osjećala prije par godina, a onda sam rekla stop, našla pravu ravnotežu u svom životu i sve se promijenilo, ali nije to lako...
Tierra
@18.08.2011. 10:54 0dirljivo...jako lijep tekst
olovka
@18.08.2011. 11:51 0u sličnoj situaciji je jako puno žena,preopterećene smo na poslu ,u kući ,briga oko djece,ja nastojim pronaći barem dva puta tjedno vremena za šetnju to mi je super ,ja i moja prijateljica tako izbacimo stres ,malo brži hod ,umorimo i jezik i noge ,napunimo batzerije i to je to.....
kejt
@18.08.2011. 12:59 1Ovaj tekst je stvarno dirljiv. Razmisljala sam da li da pisem ili ne. Ali moram to reci na neki nacin.Nastojat cu biti kratka. Svoju mamu njegovala sam do zadnjeg trena.Placala privatnog doktora.Ali nista, izgubila sam svoju ljepoticu, tako sam ju zvala. U tim trenucima nisam mislila na sebe ni u kom pogledu. Osjecam ogromnu prazninu,(jer sve je to na neki nacin svjeze, uskoro ce biti prva god.) Ali ipak uvjervam samu sebe da moja mama ne bi htjela da ja patim, pa zato i zbog svoje obitelji nastojim biti vesela, nasmijana, nasminkana kao i obicno, a opet bude trenutaka kad sam jako ranjiva, odem u sobu, dobro se isplacem i idem dalje..........
beba
@18.08.2011. 13:43 0Kao i uvijek DIIIVAAAN I POUČAN tekst!!!!!!! Trebalo bi sadašnji način "Ivaninog"života uzeti kao PRIMJER kako bismo si olakšale svokodnevni naporan i stresan život, jasno, uz savjete i vježbe Drage Šurlana!!!! Nema mu ravna!!!!!!!! U pravom je smislu riječi kako gore i piše - PSIHOLOG I TRENER!!!! Velika stvar za žene iz Zagreba, a i ove ostale koje nažalost nisu u njegovom gradu, samim čitanjem njegovih savjeta, mogu si puno pomoći!!!!!!
Minimojka
@18.08.2011. 15:46 0@Kejt - stvarno divno i plemenito, dirnula si me komentarom! Hvala ti što si to s nama podijelila. Nadam se da si sada bolje i da emocionalne rane polako zacjeljuju. Želim ti puno sreće! :*
tirzah
@18.08.2011. 17:50 1@Femina
Hvala vam što postojite, što nas uveseljavate, što nas darujete, što nas savjetujete. Uljepšate mi svaki dan.
@kejt
I ja vrlo često razmišljam da li da nešto napišem ili ne, a Bog mi je svjedok da sam se na ovom portalu otvorila i previše, ali nekako imam osjećaj da mogu sa vama, mojim Femina prijateljicama podijeliti sve. Vjeruj mi da znam kako ti je teško jer je moja mama umrla prije godinu i pol. Ja sam zadnja osoba koja joj je dala vode, ja sam ju zadnja izgrlila i poljubila i rekla joj da može mirno otići tamo gdje više nema boli, a ja ću se brinuti za tatu i brata. Jutros sam zakasnila na posao jer sanjala sam moju mamu i tako smo se lijepo smijale i bile sretne da sam ugasila alarm i nastavila sanjati. Sad dok ovo pišem plačem jer fali mi ...... do neba i dalje. Sutra slavimo rođendan njene prve unuke, prošli je završio tako da smo svi plakali, a na kraju se opet smijali. To je život. Mi koji smo ostali, moramo živjeti i sjećati ih se sa ljubavlju i veseljem. Zato kejt moramo voljeti sebe i život i živjeti ga punim plućima. Jer jedan je. I možemo tako puno dati sebi, svojoj djeci, obitelji, prijateljima, nekome tko nas voli i cijeni. Zato draga, obriši suze (i ja sam ih obrisala), nasmiješi se i idemo dalje.....
Matejica777
@18.08.2011. 17:52 0da, stres nas zaista može i fizički i psihički uništiti...
Nikolina
@18.08.2011. 18:04 0Pronašla sam se u dosta točaka (samo što ja nemam djecu). Bolest mame i mene je obilježila. I još uvijek traje borba, no hvala Bogu na tati i bratu koji puno potežu oko njene bolesti.
Tekstovi Dragana Šurlana su predivni jer su motivirajući i nimalo patetični iako opisuju realne, teške životne situacije.
Čitajući tekst i ja sam osjetila polet iako sam premorena od ranog ustajanja (prije 5), putovanja na posao i nazad, vrućine, no niti u jednom trenutku se ne žalim jer sam zdrava i imam posao, a to je danas velika stvar. Od kolodvora do doma se prošetam jer sam odlučila da ću se barem tako malo kretati dok se ne okuražim na aerobik.
@Kejt, lijepo da si podijelila svoje iskustvo s nama. Super su mi komentari na Femini, baš smo kao neki mali virtualni klub :)
ch
@19.08.2011. 02:24 0Baš lijepo napisan tekst, oduševljena sam!!! Cure, suosjećam s vama :*
glamurlover
@19.08.2011. 07:15 0Krasan tekst, a još bolji komentari. Stvarno smo se ovdje zbližile, a to je tako lijepo.
mackica
@19.08.2011. 07:22 0Odlični članci g. Šurlana uvijek nas prizovu na duge komentare. To je i cilj, jer znači kako je pogodio našu žicu.
Draga Kejt, dobro znaš kako si ovdje to mogla napisati jer sve mi imamo slična iskustva, proizašla iz - Života ...
vedrana
@19.08.2011. 07:44 1Oh, kako se samo prepoznajem u ovim riječima....
ataner
@22.08.2011. 14:15 0pozz žene! moram i ja nešto napisati! super tekst,svakodnevna istina većine žena! i ja sam svašta prošla,ubio me stres,skoro,ali ne dam se,sve češće se pitam,otkud nam tolika snaga!
ivana71
@22.08.2011. 16:57 0Inspirativna priča!
just me
@22.08.2011. 18:48 0sad ste mi natjerale suze na oci vasim komentarima!!!...mozda se i u meni probudi "IVANA",pa da sve u zivotu pocnem polako mijenjati....
mackica
@22.08.2011. 19:13 0Treba se mijenjati, just me. Mene je stres doslovce bio zakovao za krevet. Da nisam odlučila sve promijeniti - gdje bih bila danas - nigdje ...
REKI
@22.08.2011. 22:29 0mislim da je najbitnija dobra volja i jaaaako puno motivacije :))
prinčipesa
@24.08.2011. 10:33 0krasan tekst odličan
nela55
@15.09.2011. 12:13 0bravo. drago mi je što si uspjela ostvariti svoje ciljeve i uskladiti sve obveze :))))))
xss
@27.09.2011. 06:46 0razmisljam vec duze vremena da nesto poduzmem i da napravim neke drasticne promjene i na sebi i u svom zivotu.