Usred noći bude me najčudnovatiji zvukovi koje proizvodi moj divni veliki Čovjek. Budim se, njegovo se masivno tijelo kraj mene diže i spušta, i podsjeća me na nekakvog golemog usnulog kita, koji lagano ispušta zrak na morskoj površini
Zora Bjelousov
Od sumraka do zore i natrag
Kada sam se s Dragim uselila u zajednički stan, znala sam da ću se morati oprostiti od jednog dijela vlastitog suvereniteta. Samo nisam znala koliki će biti ustupci - hoće li to na kraju postati više konfederacijsko ili federacijsko uređenje. Ili možda monetarna unija?! Ukratko, koliko će tko zadržati od vlastite samostalnosti unutar ljubavno/obiteljsko/partnerske zajednice.
Na kraju, ispala je despotska monarhija, u kojoj sam apsolutni monarh katkada ja, a katkada je On. To je najčešće prilično zabavno, iako ponekad (čitaj: dani pms-a), postaje totalna frustracija. Tada svakodnevica izgleda otprilike kao u filmu „The Mexican", u kojem siroti Brad Pitt svako malo bježi iz kuće pred histeričnom Juliom Roberts koja mu gaće i majice baca kroz prozor. Ja sam tako jednom prilikom skoro bacila i laptop, ali je Dellov logo tako zabljesnuo na suncu, da sam se predomislila i predmenstrualni pohod usmjerila na jeftinije i manje lomljive brendove. Na svu sreću, prijateljica me naučila magičnu tehniku disanja (ono, yoga i te spike), pa sad, kad me uhvati „ludilo", hiperventiliram i pušem poput rodilje u trudovima. Tako se nekako skuliram.
Činjenica je (barem prema svemu što čujem i doživljavam), da kod relativno friško „useljenih" parova, nametanje volje, navika i bioritma nije rijetkost. To je vjerojatno nekakav odbljesak vlastitog iskonskog instinkta za nadmoći. Što se mene tiče, sve je to sasvim ok, jer ako se ljudi doista vole i trude, ravnoteža se s vremenom već nekako izgradi, a i ta, svima nam mrska riječ kompromis, katkada se pokaže kao posve izvediva i praktična.
Pa tako, ako On baš mora ostavljati pastu za zube otvorenu, neka mu. Ako mora popijene limenke pive slagati pored fotelje iz koje gleda TV, pa ok. Ako zalije cijelu (čitaj: ci-je-lu) kupaonicu dok se tušira (čemu onaj plastični zastor, ne znam...), pa i to je valjda ok. I On prelazi preko mojih „mušica". Prebolio je to što nakon ispijanja kave zaboravim isprati šalicu, pa je samo bacim u sudoper, u kojem ostane zaboravljena... Prebolio je i to što zimi grijem stan k'o manijak, jer sam zimogrozna i stalno mi se piški ako su mi noge hladne... I tako, opraštamo jedno drugome razne čudnovate navike, luckaste hirove i smiješne ispade. 
Simfonija parne lokomotive
Ali ima jedna stvar koja me stvarno jako muči, a to je - hrkanje. Mojih osam sati sna je svetinja - beauty sleep je nešto što mora ostati netaknuto. Da bih uspješno radila, bila efikasna, lijepa, koncentrirana, simpatična... - moram odspavati svojih svetih osam sati. E, sad, kako kvalitetno, duboko i zdravo spavati pored parne lokomotive?!
Dakle, usred noći bude me najčudnovatiji zvukovi koje proizvodi moj divni veliki Čovjek. Budim se, njegovo se masivno tijelo kraj mene diže i spušta, i podsjeća me na nekakvog golemog usnulog kita, koji lagano ispušta zrak na morskoj površini. Kad sam dobre volje to je vrlo romantično, i njegov me poznati simfonijski orkestar čak uspavljuje. Ali tijekom napetih dana, kada puno radim, kada sam nervozna i u stresu, kada mi je važna svaka sekunda dobrog sna, e onda mi to bogme ide užasno na živce. To su dani (i noći) kada me smeta čak i mekani zvuk lepeta krila noćnog leptira.
Bježanje iz kreveta
Kako se u moderno doba svakakve gluposti pretvaraju u trendove, možete (u našim i stranim) novinama, čitati o „trendu" odvojenog spavanja - američka, ruska, kanadska i britanska istraživanja, pokazuju da se sve veći broj (izvan)bračnih drugova odlučuje na odvojeno spavanje. Odvojeno su spavanje navodno popularizirali i Katie Holmes i Tom Cruise (što uopće ne čudi). I tu su sada dva tabora - stručnjaci koji smatraju da je to super, jer ćete se, kad šmugnete u dnevni boravak na kauč, konačno naspavati i prestati biti nabrijani preko dana, i oni koji tvrde da ćete se na taj način otuđiti od svog partnera.
Ponekad bih i ja rado pobjegla iz kreveta, jer me ta čudnovata kombinacija zvukova - cijeli spektar od mljackanja, škrgutanja, puhanja, hrkanja - doista izluđuje. No svaki puta kada odem na putovanje, teško mi je zaspati u tišini. Tada mi užasno nedostaje čitava ta plejada tonova. Zapravo, shvatila sam da, kada sam daleko, najviše mi i nedostaju sve te Njegove sitne (i malo veće) mane. Vrline su očito prilično dosadne. Tako, za sada valjda još neću zbrisati iz kreveta, nego ću Ga i dalje samo gurkati laktom u rebra i buditi usred noći. I da, beauty sleep očito žrtvovati zbog ljubavi. Strašno :)
