Dakle, je li to ljubav ili strast?

Lako je zamijeniti strast za ljubav, pa ipak... postoje znakovi koji otkrivaju o kakvim se emocijama radi. Dea Devidas vodi vas na prekrasno i inspirativno putovanje kroz faze ljubavi te ambivalentnu moć strasti - onu konstruktivnu i onu razornu. Čitajte pažljivo

Ljudi se, to je sasvim jasno, prepoznaju po vrsti energije kojom vibriraju. U pravilu za nekoga kažemo da jest ili nije na našoj „vibri". I, zapravo, svaki klik i prepoznavanje nastaje iz energetskog sklopa. Uglavnom se radi o povezivanju putem neke od glavnih čakri - povezuju se energetski centri u istom stanju vibracije, kako bi ih dvoje ljudi zajedno „popravilo". Psihologija kaže da se ljudi povezuju po psihopatologiji, no cjelovito iscjeljivanje ima drugi pristup: iz iskustva znamo da se ljudi povezuju upravo da bi kroz zajedničku interakciju osvijestili te tako iscijelili one duboke psihološko-energetske obrasce koji izlaze jedino uslijed intimnog otvaranja i prateće povezanosti.

Budući da čakre utječu na rad žlijezda, znanost obično fenomen zaljubljivanja naziva „kemijom". No, suštinski je riječ o energetski intenzivnom „udaru" kojeg kod uključenih ljudi izaziva energetski sraz: taj „udar" pokreće žlijezde i tako uistinu izaziva niz kemijskih reakcija. A onda govorimo o „zaljubljenosti" i „strasti".

U tim je pojmovima velika zamka. Jer, kao takva - zaljubljenost ne postoji. Postoji energetsko prepoznavanje -obično toliko intenzivno da pokrene cijeli sistem i dovede ga do očaranosti, uzvišenosti i svih drugih energetskih fenomena koje je ljudski razum sklon spremiti u ladicu „ljubavi". No, ljubav je više od toga udara. Istina, on može biti prvi korak do nje - sigurno i jest kada se radi o duhovnom prepoznavanju dviju duša. No, ne mora.

Treniranje slobode

Jer, fizičko-energetsko prepoznavanje je prvi korak. Nakon toga slijedi stvaranje mentalno-emotivne povezanosti - kroz razgovore i razmjene svih razina psiholoških nivoa. Važno je istaknuti da ljubav nije ovisnost, kako se pokazuje u većini suvremenih scenarija gdje su uvjetovanja i suptilne ucjene glavni mehanizmi pokretanja odnosa. Ona je sloboda. Istina, lakše je reći nego provesti u djelo. Pa ipak, jedan od ciljeva svakog odnosa morao bi biti trening te slobode - voljenja koje se ne mjeri time koliko je partner ispunio tuđa očekivanja ili se ponašao po protokolu projekcije kojeg druga strana ima.

Faze odnosa

Dakle, u nedostatku boljeg izraza, ljudski um ljubavlju naziva sve razine odnosa. Što u suštini odgovara istini. Pa ipak, mudro je u „klasifikaciji" odnosa biti svjestan energetskih manifestacija i njihova razvoja. Prvo je, dakle, prepoznavanje tijela: čakre se dohvate i tako uzajamno uvrte da su ljudi nerazdvojni. Koliko god su zajedno, ne mogu jedno bez drugoga, i žele se još više - kao droga, što je zbog kemijskih reakcija koje izaziva takav rad čakri. Postoje procjene o trajanju tog perioda, znanost kaže - ne duže od devet mjeseci.

Potom se, ulazi u drugu fazu odnosa - nakon prepoznavanja tijela i uma, naime, slijedi prepoznavanje duše. Ovo je obično tzv. karmička razina. Zbog toga u toj fazi nužno počinju neslaganja - makar sitna. Ona se, jasno, odražavaju kroz ego (banalno, ona želi u kinu gledati komediju, on akciju), no postaju jasne razlike - kao glavni poligon učenja u odnosima. Jer, ljubavni odnosi su najžešća radionica cjelovitog življenja. U biti, predstavljaju takav rudarski rad kopanja po sebi - takvo „štemanje" svog ega - da nitko živ ne bi pristao na to bez da ga ne zgrabi „zaljubljenost" - tj. ljubav.

Ta faza „brušenja dijamanta" - svakog u odnosu - u pravilu je ključna. U njoj se najjasnije vide psihičke istosti i razlike ljudi. Jer, ljubav iz ljudi izvlači najljepše, ali i najružnije, pohranjeno... Upravo u ovoj fazi sviće čista ljubav - čista, u smislu pročišćenja prvog vela energetskih fenomena - u smislu dubljeg povezivanja usprkos razlikama. No, za većinu parova ovo ostane zadnja faza, i shodno tome, njihov odnos lagano kreće na početak svog kraja. Ovo ne mora biti brzo, može trajati, no povezanost se osipa.

No, ključ zadovoljstva je ući u fazu prepoznavanja duha. U njoj prihvaćate partnera sa svim njegovim energetskim i psihološkim različitostima, a i dalje ga volite te poštujete, kao čisti izraz božanskoga. Kao glavni blagoslov vašeg života. I, svakog trenutka ga doživljavate kao da ga vidite prvi i zadnji put u životu. Jer, znate da je život živ, pa u njemu i vi, te da ste svaki trenutak novi. S tom svijesti nema rutina, nema očekivanja. Zaista ste „ovdje i sada". Čak i ako živite zajedno, liježete i budite se - uvijek to činite kao da je prvi i zadnji, s punim poštovanjem i zahvalnošću. To je devocija.

Strast duše vs. strast tijela

U toj priči, gdje je strast? Što je dublja i čišća ljubav, to je dublja i mirnija strast. Istina, ona nema onaj dramatični naboj s početka, kada je gonjena i pokretana probuđenim hormonima, ali ima novu kvalitetu: postaje svetija i intenzivnija. Divljija, neposrednija, a stabilnija.

Jer, strast duše se razlikuje od strasti tijela, iako se kroz nju izražava (s obzirom da jesmo inkarnirani u tijelima). Strast duše ona je strast kojom čovjek stvara - u svim područjima svog života (poslu, ljubavi...). Za razliku od nje, strast tijela je prolazna i iscrpljujuća: počinje s grozničavim grčem „moram te imati", pa neki poluhisterični užurbani orgazam i nakon toga - ispražnjenost. Doslovna i duhovna.

Strast, je kao i ljubav, ne emocija, nego stanje duha, kvaliteta življenja. Njena glavna boja je ona stvaranja jer odražava plodno, kreativno stanje svijesti. Suprotno tome, strast tijela ima notu razaranja. Nije ono samo po sebi loše - potrebna je, naravno, ravnoteža. No nje, u pravilu, rijetko ima u nesvjesnim odnosima.

www.elementi.hr