Martina Babić: "Iris je postavio standarde!"

Na koji je način poslovno stasala u tvrtki Iris još od studentskih dana te sve o tome kako se grupacija Iris svih tih godina razvijala, do spajanja sa stranim partnerom, njemačkim lancem parfumerija Douglas, ispričala je izvršna direktorica Martina Babić glavnoj urednici magazina Zaposlena Ani Gruden

Za Martinu Babić, današnju izvršnu direktoricu tvrtke Iris (koja je prije dvije godine spojena s poznatim njemačkim brendom parfumerija Douglas), mogli bismo ustvrditi da je „od malih nogu" ušla u svijet biznisa. Naime, obično djevojčice u toj dobi „pomažu" mami u kuhinji, no Martina je bila iznimka. Nju je više od kuhače zanimalo zbrajanje. Njezin je otac, dok je Martina pohađala osnovnu školu, radio u nabavi robnih kuća Nama, najvećega maloprodajnog lanca, pa je Martina, umjesto da s mamom peče kolače, tati zbrajala narudžbe i prepisivala ih na trgovački papir.

Radila je i tijekom srednje jezične škole (naravno, nešto ozbiljnije poslove), a tijekom fakulteta se već potpuno posvetila radu u tvrtki Laura kozmetika, koju je početkom devedesetih osnovao njezin otac. Tako je do kraja studija financija, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, zbog posla proputovala sve veće gradove u Europi te prisustvovala raznim konferencijama. Za to razdoblje kaže: "Teoretsko znanje dobiveno na faksu primjenjivala sam u stvarnom poslovnom životu." Distribucijom kozmetike i parfema bavila se do 2004. godine, kada je prešla na stranu maloprodaje, u tvrtku Iris, u kojoj je dotada radio njezin otac.

Osim maloprodaje, tvrtka Iris s godinama je proširila svoje poslovanje i na modne brendove od kojih su najpoznatiji Mango, Palmers, Marella i dr. U tvrtki su osim Martine, poslovno stasale i njezine dvije sestre, tako da se do unatrag dvije godine moglo reći da je riječ o obiteljskoj tvrtki. Godine 2008. tvrtke se razdvajaju s obzirom na segmente poslovanja, a Iris parfumerije dobivaju stranog partnera (Douglas parfumerije) koji postaje većinski vlasnik. Martina Babić je u tom novom „rasporedu snaga" od stranog partnera dobila ponudu da postane izvršna direktorica tvrtke.

Mogli bismo zaključiti da ste u tvrtki u kojoj danas radite počeli „od dna" i stigli do vrha.
- Da, još sam kao studentica radila razne poslove, od slaganja robe, lijepljenja deklaracija, fakturiranja, čak i fizičkih poslova, pa sve do papirologije, odnosno knjigovodstvenih i komercijalnih poslova. Zatim sam radila dogovore i pregovore s kupcima, brinula sam o prodajnim mjestima; ukratko, sve segmente. Od najnižih poslova sve do svih aspekata marketinga i prodaje, te financija.

Jeste li vi danas čelna osoba tvrtke?
- Do 2008. bila sam odgovorna osoba za cijelu Iris grupaciju - jer tada su grupaciju činile Iris parfumerija, moda i Laura kozmetika. Od 2008. odvojili smo tvrtke na Iris parfumeriju, u kojoj 51% vlasništva ima njemački lanac parfumerija Douglas, i u kojoj sam izvršna direktorica, te na Iris modu i Laura kozmetiku, s kojima formalno više nemam veze. Mi smo sada koncern i radimo po standardima tvrtke Douglas.

Kako je došlo do spajanja s Douglasom i zašto ste se odlučili baš za taj brend?
- Kad smo Iris razvijali kao lanac parfumerija, Douglas nam je bio uzor. Kad god smo putovali u inozemstvo, promatrali smo na koji su način prodajna mjesta organizirana, kako se odrađuju promocije i sl. Smatrali smo da je Douglas najjači lanac u ovom dijelu Europe i to smo si postavili kao standard. Oni su već prije pokazali interes za nas, ali mi tada nismo bili zainteresirani za prodaju. Željeli smo ostati hrvatska tvrtka. Onda smo krajem 2007. procijenili da ćemo biti jači ako se udružimo s jednim jakim stranim lancem, što se pokazalo dobrom odlukom. Naša je politika da razvijamo oba koncepta dućana: i Iris i Douglas. Krajnji kupac ne mora biti svjestan činjenice da je riječ o istoj tvrtki, nama to nije bitno. Douglas kupci mogu biti jedni, a Iris drugi. Naša strategija za budućnost je da se oba brenda nastave razvijati s ciljem da što više blokiramo konkurenciju, a s dva brenda jači smo nego s jednim. Strani partner je u naše poslovanje unio svoju disciplinu, sve je vrlo jasno i drže se dogovora. I od tih standarda nema odstupanja.

Iris je prva parfumerija u Hrvatskoj koja je postavila standarde zapadnih parfumerija. Slažete li se s tom tvrdnjom?
- Naravno. Prije su to bili pultevi s ruževima koji su se nalazili ispod stakla. To je bio starinski način prodaje, a mi smo bili prvi koji smo napravili drugačiji koncept. Nakon nas je došao Martimex, a zatim i ostali. Iris parfumerije su, dakle, bile prve koje su se približile europskom i svjetskom standardu.

Godine 1998. tvrtka se širi i na modna zastupstva. Prvi brend bio je Palmers. Kako ste se odlučili krenuti u taj segment?
- Smatrali smo, s obzirom na to da dobro poznajemo segment maloprodaje, a posebno onaj usmjeren prema ženama, da bi bilo dobro da idemo na proširivanje asortimana. A odjeća i donje rublje su nam se činili idealnim za početak. Zbog toga smo odabrali Palmers, sistemom franšize, dobro smo se snašli u tome, bili smo zadovoljni, a to nam je onda bila odlična preporuka za dalje, odnosno za druge brendove.

Prvi ste na hrvatskom tržištu uveli sistem nagrađivanja kupaca. Riječ je o Beauty Fashion Clubu.
- Kad smo uveli karticu za skupljanje bodova, bio je to jedan od prvih programa na tržištu. Većina tvrtki s tim je krenula poslije nas. Dodatna pogodnost u nas je ta da se bodovi na kartici mogu skupljati i koristiti i u parfumerijama i u modnim trgovinama. Ta kartica ljudima daje zaista velike mogućnosti. No danas su ljudi već pomalo zasićeni takvom vrstom kartica. U koji god dućan uđete, nude vam neku od kartica, pa ih imate toliko da vam sve i ne stanu u novčanik.

Iris je jedna od rijetkih obiteljskih tvrtki ove vrste u Hrvatskoj.
- Tako je. Jedna moja sestra radi u Laura kozmetici (trenutačno je na porodiljnom), dok mlađa sestra vodi sve modne brendove. S vremenom smo napravili podjelu rada. Tatina sestra je dugo radila u parfumeriji. Onda je 40 godina radila u Nami kao šefica parfumerije, a kasnije u Irisu. Sada je u mirovini. Tata je tvrtku osnovao i još uvijek je aktivan u poslu. Jedino mama nije u tom poslu. Ona je bila odgajateljica u vrtiću i sada brine o unucima. No, da ne bi bilo zabune, od 2008. radim u tvrtki Iris parfumerije koju više ne možemo gledati kao obiteljsku tvrtku jer je ona sada u većinskom vlasništvu internacionalne tvrtke.

Što biste rekli, je li prednost raditi u obiteljskoj tvrtki?
- Kao i sve ostalo, ima i prednosti i nedostatke. Jedno je kada se s tatom ili sa sestrama dogovarate oko nečega, a drugo kada to radite s nepoznatih ljudima. Mi smo kao tim vrlo brzi i fleksibilni, sve se možemo dogovoriti. Ali opet, tu se miješaju privatni odnosi, što inače nije slučaj. Kada nedjeljom dođete roditeljima na ručak, pola vremena provedete pričajući o poslu. No, ako se moram opredijeliti, rekla bih da rad u obiteljskoj tvrtki ipak ima više prednosti nego mana.

Imate kći, koja je još mala, a pretpostavljam da vam radno mjesto podrazumijeva više od osmosatnoga radnog vremena. Kako to usklađujete?
- Moja Nina ima četiri i pol godine. Budući da je baka i profesionalna odgajateljica, zaista mi mnogo pomaže, ako idem na put i slično, no inače Nina ide redovito u vrtić. Otkad imam dijete, svoje sam prioritete promijenila. Dok nisam rodila (doslovno pet dana prije poroda), radni mi je dan trajao 10, 12 ili 16 sati. Ali kad je došla Nina, privatni život postao mi je najbitniji i trudim se završiti posao u normalno vrijeme, ne biti na računalu kad sam kod kuće; kad sam s njom, potpuno joj se posvetim. Sve ono što prije nisam mogla zamisliti da bih radila, sada radim sa svojom kćeri. Moja mama, primjerice, ne može vjerovati da pečem kolače i mijesim kruh.

Razgovarala: Ana Gruden, glavna urednica magazina Zaposlena