Povodom obilježavanja 40-godišnjice postojanja Dinersa u Hrvatskoj, Ana Gruden, glavna urednica magazina Zaposlena, razgovarala je s čelnom ženom Dinersa Marijom Radonić. Otkrivamo što se sve promijenilo u tih 40 godina te kako je tekao Marijin profesionalni uspon
Zamjenica predsjednika Uprave Erste Card Cluba, Marija Radonić, započela je svoju karijeru u istoj kući u kojoj danas radi. Kao studentica radila je u Dinersu na unosu podataka, da bi se polako penjala prema vrhu hijerarhijske ljestvice. Osim što je međuvremenu diplomirala ekonomiju, u jednoj je životnoj fazi otišla sa suprugom živjeti u Nizozemsku, gdje im se rodilo prvo dijete. Nakon povratka u Hrvatsku nastavlja raditi u Dinersu, kojem je, eto, vjerna do danas. Diners je u prosincu proslavio 40. godišnjicu postojanja u Hrvatskoj, gdje se razvijao nešto drugačije od onoga kako je to zamišljeno u svijetu, ali time vjerojatno i hrvatski Diners Club priskrbio titulu jedne od 10 najjačih Dinersovih franšiza u svijetu. S čelnom ženom Dinersa prisjetili smo se njezina poslovnog puta, ali i svega što se događalo s brandom Diners u 40 godina postojanja na ovome području.
Od student-servisa do vrha
Nakon diplome (a čak i prije), počeli ste raditi u Dinersu, gdje radite i danas. Kako je teklo vaše napredovanje do članice Uprave?
- Početak je bio zanimljiv. Prvi sam posao dobila putem student-servisa, a radila sam na unosu podataka. To je najosnovniji posao koji zapravo i dobivaju samo studenti. Nakon kratkog vremena prešla sam na novo radno mjesto. Prošla sam gotovo svaki odjel i gotovo svako radno mjesto u Dinersu. To mi je pomoglo da upoznam i proces i tehnologiju, ali i način na koji kartičarska tvrtka mora funkcionirati. Stekla sam uvid u ono što je dobro u tom procesu, ali i u ono što bi se moglo poboljšati. Taj temelj preporučujem svima koji žele graditi karijeru u velikoj tvrtki. Znanje koje sam stekla nenadoknadivo je u usporedbi s isključivo teoretskim znanjem. Prvi posao voditeljice dobila sam 1994. godine. Bio je to posao šefice obračuna. Nakon toga sam unaprijeđena na poziciju šefice razvoja novih proizvoda. Novi proizvodi i danas su ostali moja ljubav. Put koji sam prošla nešto je sporiji, ali zaista kvalitetan. U međuvremenu sam živjela i u inozemstvu. Moj je suprug dobio stipendiju nizozemske vlade za poslijediplomski studij i 1990. je otišao u Nizozemsku. Meni je bilo teško ostati sama u Hrvatskoj tako da sam vrlo brzo otišla za njim. U Nizozemskoj nam se rodio sin, a kad smo se vratili u Hrvatsku i kći.
Diners slavi 40 godina poslovanja u Hrvatskoj. To je prvi kartični brand na tržištu Hrvatske i jugoistočne Europe. Na koji ste način obilježili 40. godišnjicu i što je najznačajnije što se u tih 40 godina u Hrvatskoj s brandom Diners dogodilo?
- Dana 12. prosinca obilježili smo 40 godina poslovanja, kao prva kartica koja se počela izdavati u Hrvatskoj i na ovim prostorima. Ponosni smo što smo prvi i s najvećim iskustvom. Krenut ćemo s novim dizajnima kartica, tj. prvi ćemo na hrvatsko tržište uvesti okomiti dizajn kartica, predstavit ćemo brand s novom internacionalnom kampanjom „Belong" (pripadnost), plasirat ćemo i nove proizvode te i nadalje sudjelovati u humanitarnim akcijama, ali to ćemo, kao i neke druge atraktivnosti, imati prilike vidjeti tijekom cijele godine. Neke su stvari specifične za Diners u Hrvatskoj. Jedna se odnosi na brand koji je razvio upravo hrvatski Diners. Naime, DCI je na razini svjetske franšize imao strategiju da je Diners kartica namijenjena isključivo poslovnim ljudima i to s „travel & entertainment" (putovanje i zabava) svrhom. Hrvatski se Diners od toga odmaknuo: napravili smo karticu koja u svojoj strategiji ima drugačiji pristup, koja omogućuje određen životni stil i dostupna je svakome. Napravili smo i nove proizvode za razne segmente tržišta: za mlade od 14 godina, poslovnjake, ljude starije životne dobi, pa sve do osoba koje često putuju, bave se turizmom ili su osobe s drugačijim, ekskluzivnim potrebama. Taj se odmak dogodio 1993./1994. Taj nam je pristup poslovanju donio i nagrade principala, pa smo čak pet puta dobivali nagradu Best New Initiative za najbolji proizvod (Diners Club Medo Štedo kartica, nagradni program „dinersirano za vas", Diners D2C kartica, online i E-Card), tri puta nagradu za najbolju franšizu EMEA regije te dva puta nagradu Best Corporate Performance za najveći rast poslovnih korisnika. Druga velika stvar u Hrvatskoj dogodila se kad je Erste banka kupila Diners Club Adriatic.
Kartica po svačijoj mjeri
Kao šefica razvoja novih proizvoda napravili ste prvu cobrand karticu s Croatia Airlinesom. Kolika je važnost tih kartica i što je njihova najveća vrijednost?
- Prvu cobrand karticu napravili smo 1997. s Croatia Airlinesom. Nismo to mi izmislili, ta vrsta suradnje postoji i na drugim tržištima, ali smo je mi prvi prilagodili i implementirali za hrvatsko tržište. Prava vrijednost takvih kartica je u tome što cobrand partner, koji također ima svoj logo na kartici, našim članovima omogućuje dodanu vrijednost. U ovom je slučaju riječ o programu skupljanja milja. Svim korisnicima kartice, uz standardnu ponudu Dinersa, partner pridodaje svoju dodanu vrijednost. Primjerice, onaj tko leti može mnogo lakše skupiti milje; jer leti i jer inače kupuje Diners karticom, što donosi dodatne milje. Prošle smo godine ovu suradnju s Croatia Airlinesom i nadogradili. Naime, izdali smo prvu companion karticu na hrvatskom tržištu, Visu Croatia Airlines, koja se izdaje jedino Diners članovima koji koriste Diners Croatia Airlines karticu.
Prvi ste izašli i s karticom s dva čipa te s Diners plus karticom, još 1994. godine.
- Da, Diners plus karticu smo izdali 1994., kada je to bilo vrlo hrabro. Gotovo nijedna banka tada nije nudila kredite. To je bila prva takva vrsta potrošačkog kredita koji se nudi na kartici, a bio je u visini protuvrijednosti 5 000 maraka. Taj je trošak korisnicima kartica bio podijeljen na 12 rata, što je imalo snažan odjek među potrošačima, pa smo u mjesec dana izdali 3 000 kartica. Danas smatram da smo bili hrabri, ali hrabrost je potrebna da bi se nešto postiglo. Diners plus kartica i danas je aktualna. Danas su razvijeni obročni proizvodi u Hrvatskoj, no malotko ima obročnu prodaju u inozemstvu koja omogućava da se i kupovina u inozemstvu dijeli na 12 rata. Npr. odete u Ikeu i tamo namještaj platite na 12 rata, što ne omogućuje nijedna druga kartica na hrvatskome tržištu.
Važnost optimizma
Radili ste i na E-Card i online uslugama. Dostižu li Hrvati svjetske trendove po pitanju takvih usluga?
- U Hrvatskoj se ne koristi Internet koliko se koristi u svijetu. Naši se ljudi boje koristiti kartice na Internetu, zato smo i izdali E-Card, koja ima manji limit od standardne Diners kartice. Kada kupujete tom karticom putem Interneta, Diners odgovara za eventualnu zloupotrebu. Pokušali smo probiti taj strah korištenja kartice na internetu, no tržište još nije na željenoj razini. Ipak, vjerujem da ćemo ubrzo doći do toga.
Poznati ste kao osoba koja je vrlo otvorena u poslu i od svojih suradnika traži inovativnost. Koliko vam posao koji radite dopušta kreativnosti?
- Mislim da je Diners idealan za razvoj kreativnosti jer što više ulažete kreativnosti, to je više i dobivate. Volim svoj posao: kreativan je i ispunjava me. Možda vam moj posao ne djeluje kreativno, ali zaista jest. Svojim se zaposlenicima ne ustručavam reći što mislim, ali i od njih očekujem isto. Optimistična sam osoba i taj optimizam nastojim prenijeti i na druge.
Koje Diners kartice vi koristite?
- Koristim Exclusive karticu. Po co-brand kartici s Croatia Airlinesom skupljam milje, a zbog pogodnosti koje po zajedničkoj kartici donosi suradnja s HAK-om, koristim i Diners Club HAK karticu. U obitelji još koristimo i Diners Medo Štedo karticu.
Koje karakteristike u poslu trebaju imati menadžerice, u odnosu na menadžere?
- Žene su drugačije, jer pristupaju na detaljniji način, a imamo i dozu suptilnosti u odlučivanju. Odluke su promišljene, nisu ishitrene, dok muški kolege to rade drugačije. Često surađujem s muškarcima jer ih ima više na menadžerskim pozicijama.
U slobodno se vrijeme bavite sportom.
- Sve manje. Skijam, no tenis sam zanemarila jer smo prije pola godine dobili malog psa. Zaljubila sam se u tog mješanca koji smo uzeli sa sela. Svi smo ga zavoljeli. Slobodno vrijeme pokušavam provesti što više s obitelji. Idemo na izlete, vozimo bicikl, rolamo ili kližemo, putujemo i koristimo dragocjeno vrijeme. Učim i njemački. Radim to zbog sebe, a voljela bih učiti i druge jezike. Ali, jedno po jedno.
razgovarala: Ana Gruden, glavna urednica magazina ZAPOSLENA
