Mara Bratoš, jedna od najvećih hrvatskih modnih i umjetničkih fotografkinja, za Feminu.hr osmislila je izložbu fotografija - "Sva lica žene" - koja objedinjuje neke od najljepših portreta žena koje je snimila tijekom svoje karijere. Uoči izložbe, pročitajte intervju s našom kultnom mladom umjetnicom

sva lica zene, mara bratosU samom srcu Zagreba, u prelijepom staklenom prostoru Medijateke Francuskoga instituta, održat će se, 17. lipnja, otvorenje izložbe velike hrvatske umjetničke i modne fotografkinje Mare Bratoš, pod nazivom „Sva lica žene", Powered by Maraska Zadar. Inspirirana sloganom Femine.hr, Mara je napravila izbor od 12 ženskih portreta iz svoga velikog foto-opusa i specijalno za nas osmislila izložbu (koja će biti otvorena od 17. do 24. lipnja).

Nježne, senzualne i intimističke fotografije, prepoznatljivog Marinog fotografskog rukopisa, na simboličan način obilježavaju početak postojanja portala Femina.hr u hrvatskom medijskom prostoru. Marin iskren i ženstven umjetnički senzibilitet blizak je svemu onome što Femina.hr predstavlja - i estetikom i porukom. 

Pridružite nam se u ovoj profinjenoj uvertiri u ljeto i uživajte u inspirativnoj dozi nježnosti i senzualnosti na svečanoj prezentaciji portala. Uživajte također uz okuse legendarnog hrvatskog pića - kultnog Maraschina (Maraska Zadar je glavni sponzor događanja), u okusima francuskih specijaliteta i laganim glazbenim ritmovima... A svakako pročitajte naš razgovor s Marom, koju smo, usprkos njenom gustom dnevnom radnom ritmu i pripremama za izložbu, uspjeli uloviti na kratkom druženju, da „pročavrljamo" o malim ženskim radostima, ali i njenoj najvećoj ljubavi - fotografiji.

Jeste li po prirodi tako nježni, ženstveni i poetični kao fotografije koje snimate?
Što se tiče takve percepcije moje osobnosti - mislim da da. Vjerojatno me ljudi na taj način i doživljavaju. Ali isto tako, ta ženstvenost, nježnost i poetičnost ne negiraju snagu, odlučnost i prodornost. Barem se nadam (smijeh). 

Kada se rodila vaša strast prema fotografiji?
Još u djetinjstvu, u Dubrovniku. Zapravo, moja ljubav prema umjetnosti počela je kroz fascinaciju kazalištem. Rasla sam s Dubrovačkim ljetnim igrama i bila na svim probama i predstavama, ali sam shvatila da u tom polju ne mogu naći svoje mjesto izražavanja. Za mene su to morale biti vizualne umjetnosti. Kada sam upisivala fakultet, dvoumila sam se između Likovne akademije i Fotografije. Prevagnula je fotografija, naprosto jer je tada, 90-e, bila suvremeniji medij, za koji sam smatrala da će napredovati i čije će zlatno doba tek doći.

mara bratosPred čijim fotografijama uvijek ostanete bez riječi?
Neki su mi fotografi oduvijek prirasli srcu, klasici čije sam radove upoznala vrlo rano - Henri Cartier-Bresson, Peter Lindbergh, Robert Capa, Helmut Newton... Poslije sam istraživala i zavoljela i mnoge druge, no ne zato jer je prema ovim spomenutima moje divljenje ishlapjelo, već zato jer me interes odveo na drugu stranu. Trenutno jako volim Jürgena Tellera i Philipa Lorcu di Corciu, koji čak mnogima nisu simpatični. Nedavno sam bila na retrospektivi Richarda Avedona koja me fascinirala i podsjetila koliko je genijalan.

Fascinantnost ljudskog tijela

Snimate portretnu, modnu i umjetničku fotografiju. No u vašem opusu vrlo važno mjesto zauzimaju autoaktovi...
U njima najviše uživam i snimam ih već 12 godina, s prekidima. Akt je u povijesti umjetnosti nešto najnormalnije, pa tako i autoakt kao neka vrsta autoportreta. Ali zbog današnje estetike promijenila se njegova percepcija. To više nije akt nego golotinja. Ja sam naprosto željela snimiti klasične aktove, na klasičan fotografski način, s igrom svjetla i sjene i ljudskog tijela. To tijelo ne mora biti savršeno, ne mora ga se sužavati, fotošopirati, ispravljati... Jer, ono je uvijek lijepo, samo ga treba znati takvim vidjeti.

Koja su vaša najdraža sjećanja na djetinjstvo u Dubrovniku?
Obiteljski izleti na barci i duga ljeta prije rata, kada je Dubrovnik bio prepun turista i kada sam svake večeri bila na predstavama i probama Dubrovačkih ljetnih igara. Mislim da sam „Romea i Juliju" s Almom Pricom, Draganom Despotom i Vilijem Matulom odgledala 15-ak puta...

A Zagreb volite jer...
Jer sam puno putovala, upoznala puno gradova i shvatila koliko mi je u Zagrebu lijepo.

Ipak, gradovi koji su vam najprivlačniji su?
Pariz i New York. 

Zašto vam je priroda tako važna?
Možda prirodu toliko volim jer sam dijete s mora i jer sam rasla na suncu, zraku, vjetru... Priroda mi puni baterije i regenerira me - psihički, fizički i emocionalno. Za mene je boravak u prirodi čisto uživanje, posebno planinarenje na Sljeme, koje moram „obaviti" barem jedanput tjedno.

A yogu barem dva puta tjedno?
Apsolutno. Na yogu idem već 12 godina. Ono što me kod nje oduševljava jest da je tip tjelovježbe namijenjene za svako ljudsko tijelo. Osoba sam koja voli sporu i neagresivnu tjelovježbu, prvenstveno planinarenje i yogu. Ne želim da mi sport bude opterećenje i stres, već uživanje i relaksacija.

Često ste u sportskoj odjeći, ali ni glamur vam nije stran...Mnogi vas doživljavaju kao velikog modnog znalca...
O da, volim visoke pete, vrlo uske traperice, haljine svih vrsta... Kao što ste rekli, puno vremena provodim na biciklu, u gojzericama i na yogi, pa onda s velikim guštom uskočim u nešto elegantno, u dobru štiklu, sexy kombinaciju...

mara bratosOmiljeni kreatori?
Trenutačno - Viktor & Rolf.

Boje?
Pastelne, a ponekad zaluta i neki žarki detalj.

Priroda kao temelj ljepote

Što se kozmetike tiče, također ste vjerni prirodi?
Zaista smatram da su svjež zrak i priroda temelj ljepote. Kreme, puderi, maskare - sve su to samo pomoćna sredstva. Način na koji pokušavam paziti na sebe više ulazi u sferu „unutarnje njege". Emocije, priroda, pozitivni odnosi - to je ono što nas čini lijepima. Možda to zvuči banalno, ali mislim da je istinito. Dobra krema samo je još jedan mali bonus. 

I vaši romantični plavi uvojci u skladu su s tom slikom?
Možda sam već svima dosadna s tim plavim pramenovima i dugom valovitom kosom, ali to je posljedica traumatičnog iskustva kojeg sam si sama uzrokovala na drugoj godini faksa. Obrijala sam se na ćelavo (ostao je milimetar kose), jer je to tada bilo moderno - tako su izgledale npr. Shinead O'Connor i Annie Lenox. Shinead je bila poznata po svojoj kratkoj kosi i dugom strukiranom crnom kaputu - to mi se jako sviđalo. Ali kada sam samu sebe vidjela u sličnoj verziji, bila sam si užasna. Zato sada ne odustajem od svoje kose.

Znači, svoju su ulogu odigrali i glazbeni afiniteti...
Ne znam, valjda sam željela napraviti nešto što čovjek može samo kad je mlad. U glazbi sam ostala vjerna onome uz što sam odrastala - Leonardu Cohenu, Nicku Caveu, David Bowieu... Tek kasnije počela sam uživati u rock klasicima, poput Elvisa Preslyja, Nine Simone...

Više volite laganu ili tešku šminku?
Volim oči našminkati jako... Zapravo, za izlaske se uvijek dosta našminkam. Kako sam kasno otkrila make-up, zavoljela sam svoje lice kao neku vrstu „platna" po kojem mogu slikati, a kako sam vizualni tip, to me veseli. Nisam neki stručnjak, ali ću se sa zadovoljstvom našminkati.

U vašoj su torbi nadohvat ruke...
Barem pet pari naočala (za vid i za sunce), kutijica za leće, vodica za leće, sjajilo za usne, blokić u kojem zapisujem poslove i kontakte, mobitel, ključevi, krema protiv sunca...

Dakle, čuvate svoju porculansku put, makar ste dijete sunca i mora?
Naravno! Osim toga, više ne provodim toliko vremena na moru da bih pocrnila kao nekad.

Ako vam promakne izložba Mare Bratoš „Sva lica žene, Powered by Maraska Zadar" u Medijateci francuskog instituta, koja, ponovimo, traje do 24. lipnja, možete je vidjeti i u virtualnom obliku. Kliknite na: „Sva lica žene, Powered by Maraska Zadar".

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.