Originalan hrvatski muzejski projekt s eksponatima koje čine predmeti iz bivših romansi, očarava publiku u Irskoj do kraja kolovoza, a zatim putuje dalje - na Filipine. Sljedeće godine njegov postav „leti" u SAD i Kanadu

muzej prekinutih veza, medvjedicVeliki uspjeh osebujnog hrvatskog muzejskog projekta - Muzeja prekinutih veza - u irskom Kilkennyju, podsjetio nas je koliko volimo „konkretnu umjetnost", onu koja nas se duboko tiče i s kojom se možemo poistovjetiti. Umjetnička galerija okruga Kilkenny i njena voditeljica Mary Butler oduševljeni su fantastičnim odazivom publike (kako samih Iraca, tako i turista), na nesvakidašnju izložbu koju su ovoga ljeta ugostili - ljubavne predmete i uspomene ostale nakon prekida ljubavnih veza, te priče i sjećanja koja su uz njih vezana. 

Muzej prekinutih veza, projekt zagrebačkog art-tandema Olinke Vištice i Dražena Grubišića, već nekoliko godina intrigira hrvatsku i svjetsku javnost, a njegova privlačnost s vremenom ne blijedi, već se itekako povećava. Iako Muzej, nažalost, još uvijek nema stalni postav u Hrvatskoj, neprestano je na svjetskim „turnejama" i fascinira javnost i medije. Očito doista ima nešto u tome da do publike najsnažnije dopiru filmovi i literatura s kojima se nije teško poistovjetiti, pa zato vjerojatno najviše volimo (i gledamo, i doživljavamo) umjetnost koja je bliska našoj realnosti. 

Istinite ljubavi, istiniti prekidi

Kako zapravo živimo naše ljubavi? Što čini dnevnu rutinu jednoga ljubavnog para? Kako se svađamo? Kako se mirimo? Kako jedno drugome nedostajemo? Što čini sjećanja na stare ljubavi? Ljubav u muzejskoj vitrini - kao emocija ogoljena na razinu prozaične svakodnevice, a ne kao mit na pijedestalu - to je ono, pokazuje se, što najviše intrigira modernu publiku. Intimna emocionalna baština svakoga od nas, satkana od privatnih pisama, dragih poklona, kratkih poruka, starih fotografija, dnevničkih zapisa - to je ono što čini naše ljubavi. To je ono što je svima nama (koji volimo i koji smo voljeli), zajedničko - od Norveške do Ognjene Zemlje, od Londona do Vladivostoka. U tome vjerojatno leži taj vrtoglavi svjetski uspjeh Muzeja prekinutih ljubavnih veza, Muzeja čiji fundus čine dragi, stari predmeti, koji su ostali sačuvani nakon ljubavnih raskida. 

olinka vistica i drazen grubisic, muzej prekinutih vezaPrije no što je postao „opipljiv projekt", Muzej je kao ideja spavao u kompjuterskim fajlovima autorskog dvojca - Olinke Vištice (kulturne menadžerice i jedne od voditeljica producentske kuće «Hulahop») i Dražena Grubišića, tek kao ugrubo razrađen projekt između niza njihovih drugih neobičnih ideja. „Dražen me nazvao i jednostavno ispalio - 'moramo se prijaviti na 40. Zagrebački salon (2006. godine, op.a) !'. Ali do Salona je bilo ostalo tek dva tjedna i mislila sam da je u ta dva tjedna nemoguće realizirati projekt koji je u tom trenu bio tek na razini ideje. No, poslali smo mailove svim prijateljima, koji su ih forwardirali dalje i tako smo u manje od dva tjedna sakupili glavninu predmeta koji i danas čine temelj Muzeja.», priča Olinka Vištica o nastajanju Muzeja prekinutih ljubavnih veza. Doista, Muzej je postavljen u Gliptoteci HAZU u sklopu 40. Zagrebačkog salona u travnju 2006., i doživio je, najprije u Hrvatskoj, neočekivan uspjeh te ogromnu medijsku pozornost. 

Očuvanje intimne emotivne baštine

„Muzej nažalost trenutno nema svoj stalni prostor u Hrvatskoj, ali na tome intenzivno radimo i nadam se da ćemo dobiti konkretne ponude od države, prvenstveno Ministarstva kulture. Ako ne, pokušat ćemo ga nekamo smjestiti na privatnu inicijativu, uz pomoć sponzora.», objašnjava Olinka muzejske planove. No Muzej neprestano putuje (obišao je gotovo cijelu Hrvatsku i mnoge svjetske metropole), a njegova se kolekcija na putovanjima širi, jer prije izlaganja, u svakom gradu (tako je bilo i prije postavljanja izložbe u Kilkennyju), kreće akcija sakupljanja novih predmeta. U konkretnoj se zemlji fundus obogati svježim ljubavnim eksponatima, koji sa sobom donose nove ljubavne priče.

Tu se zapravo ponovno vraćamo na početak - zašto su Olinka i Dražen pokrenuli ovaj projekt? „Željeli smo stvoriti umjetnički koncept koji svojim prostorom kreira 'sigurnosnu memoriju' za očuvanje materijalne i nematerijalne emotivne baštine bivših ljubavnih veza, kroz predmete bremenite lijepim i snažnim osjećajima. Cilj je, među ostalim, bio i da Muzej poprimi međunarodni karakter, te da se u njemu isprepletu mentalitet, atmosfera i priče s različitih prostora. Jer, kroz osobne ljubavne priče ne dobivamo samo sliku individualnog malog svijeta, već se često vidi jedan širok društveni i povijesni kontekst određene zemlje.", objašnjava Olinka.

fotografija ljubavnog para, muzej prekinutih veza

Ljubavna uspomena kao povijesni dokument

Doista, neke dirljive priče daleko nadilaze pojedinačnu intimnu povijest ljubavnog para i pretvaraju se u dokumente određenog vremena i društvenog konteksta. „Uoči izlaganja u Mariboru, jedna je 85-godišnja Slovenka, Muzeju ustupila svoja ljubavna pisma iz Drugog svjetskog rata o ljubavi koju je ratni vihor prekinuo i koja se nikada nije realizirala. 30-godišnji mladić iz Sarajeva poklonio nam je pismo koje je kao dječak, bježeći iz opkoljenog grada, napisao djevojčici iz konvoja..."

Iskustvo ljubavi i prekida ljubavi svima nam je blisko, stoga kroz ljubavne priče kao mikro-isječke određenoga vremena i prostora, do nas lakše i snažnije dopiru i one velike globalne političko-povijesne datosti. I ne samo to, složili smo se s Olinkom da Muzej prekinutih ljubavnih veza uvelike ima i terapijski učinak - prvenstveno, gledajući muzejske izloške i gubeći se u ljubavnim pričama (i jadima) sa svih strana svijeta, (ponovno) shvaćamo da svi u trenutku ljubavnog kraha, reagiramo manje-više slično. Također, još se jednom pokazuje da su ljudi, kada pate zbog ljubavi - ili vrlo destruktivni, ili vrlo kreativni. Muzej prekinutih ljubavnih veza pokušava kanalizirati ljubavnu bol u smjeru kreacije, a ne destrukcije.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.