Hrvoje Šalković, poznati putnik i pisac, pa dakle onda i putopisac, nedavno se vratio sa svog najvećeg putovanja do sada. Kad kažemo najvećeg, želimo istaknuti da se radilo o više od 3 mjeseca izbivanja, tijekom koja je Šalković proputovao 7 kontinenata. Što sprema nakon svega ovoga, kakve je sve avanture iskusio, gdje se na svijetu najbolje jede te još mnoge tajne, ispričao nam je ovaj vječito nasmijani i simpatični tip koji više od svega voli - cestu što vodi u nepoznato
Upravo si se vratio s „majke svih putovanja" - 100 dana kroz 100 zemalja. Prvo što me zanima jest - kako si se osjećao te sekunde kada si ušao u svoj zagrebački stan nakon više od 3 mjeseca? Jel' bio feeling tipa „kako je lijepo opet biti doma" ili „Isuse bože, iz ovih stopa zovem taksi da me vozi natrag u zračnu luku"?
- Čim sam ušao u stan pomislio sam - prokleti kućni savjet, kad će više uvesti lift (živim na četvrtom katu, a teglio sam 35 kila stvari). Onda sam izljubio svoju tetu Ajšu koja mi već sedam godina pomaže u kućanstvu i koja me fino dočekala. Nakon toga sam pokušao uključiti televizor, da nakon više od tri mjeseca vidim što se događa (načuo sam da je Sanader u zatvoru). Međutim, televizor se pokvario, i to me jako razveselilo. Ali sve u svemu, bilo mi je drago što sam doma. Volim Zagreb, volim Hrvatsku i volim svoje drage ljude koji tu žive.
Koji su najbolji, ali baš ono NAJBOLJI, trenuci s ovog zadnjeg putovanja?
- Ronjenje s morskim psima u otvorenom moru pored Galapagosa. Iskrcavanje na Antarktik. Novi Zeland i uspon na mitski Mt.Doom (Mordor iz Gospodara prstenova). Sydney i sva fenomenalna zafrkancija s mojim prijateljem Davorom. Jakarta i ludi provod s prijateljem Mirom i njegovim društvom. Zalaz sunca na Filipinima. Razgledavanja polja kanabisa na Jamajci. Jurcanje vlakom po Japanu. Jedna lijena kava u Starbacksu uz pogled na Empire State Building obavijen snježnim oblakom. Nekoliko mutnih večeri, ili bolje reći jutara u Vegasu... Ma previše toga... nemamo toliko prostora.
Koliko sam shvatila, slijedi prodajna izložba tvojih fotki s putovanja, a prikupljena sredstva bit će darovana jednom djetetu željnom školovanja. Možeš li nam reći detalje te akcije?
- Ovih se dana počinjem baviti razradom akcije. Pronaći ću neku pametnu klinku/klinca koji bi se školovao/školovala, ali nema sredstava. Onda ću naprintati 100 fotografija iz 100 zemalja u kojima sam bio i napraviti izložbu. Fotografije ćemo prodavati po 100 kuna (neke će biti skuplje - pa nek' ih kupe kompanije). Skupit ćemo lovu, parkirati je djetetu na račun da ima. Izložba će biti otvorena u ponedjeljak, 4. travnja, u klubu Pepermint.
Jamajka...
Kao ženu koja je vrlo komplicirana što se tiče pakiranja i priprema za putovanje (ono, večernje haljine, dnevne haljine, outfiti za „ako je hladno", outfiti za „ako je vruće", krema za sunce, krema protiv bora, štikle, čizme, japanke, sandale, depilacije, šamponi... : ))), stvarno me zanima koliko ti treba da se spakiraš za tromjesečno putovanje - što sve nosiš? Daj mi par savjeta da postanem praktičnija što se toga tiče :)...
- Nosim jednu torbu u kojoj je odjeća koja može potrajati deset dana. Kada se uprlja, jednostavno je operem, to je bar lako, jer u svakom hostelu postoji perilica. Nema tu nikakvih fensi-šmensi odjevnih predmeta (a i inače nemam takve). U drugoj torbi nosim opremu - laptop, adaptere, fotoaparat, baterije, papirologiju... Od te druge torbe se ne odvajam. Nije to ništa puno niti teško. Vratio sam se sa 35 kila tereta samo zato što sam pred kraj nakupovao puno poklona za drage ljude. A i doteglio sam neko kamenje s Antarktika, neka bude za uspomenu.
Jesu li putovanja za tebe onako malo kao droga - navučen si i to ti je najbolji osjećaj u životu, ali ipak bi možda mogao/trebao/želio prestati...? Ili možda ne?
- Totalna droga. Ali sada, kad sam skupio tih stotinu zemalja na sedam kontinenata, sada imam neki mir, spokoj... Nakon dobrih dvanaest godina, po prvi puta mi se ne ide nikuda, baš mi se sjedi doma. Nemam pojma koliko će potrajati.
Često govoriš kako mora da si „vragu prodao dušu i kako te on osudio na prokletstvo koje kaže da ćeš svoj mir, ili barem njegove fragmente, pronalaziti samo ako ćeš putovati, i to na veoma nemiran način". To je ozbiljna izjava - nije lako dobiti dušu natrag od vraga, znaš? ; )
- Znam, ali je tako, i nema nazad, nema pomoći. A i tko zna, možda mi ju ipak vrati, s vragom se nikad ne zna.
Prelijepe plaže Barbadosa
Uvijek se čini kao da se na tvojim putovanjima događaju samo fenomenalne stvari i dobiva se dojam kako je svijet doista jedno prekrasno mjesto. Znamo da nije tako, Shale, iako je ta djetinjasta nevina slika svijeta svima mila, pa nam malo reci i o onim lošim iskustvima koje si doživio? Sve ima svoje lice i naličje.
- Reći ću ti, a ti ćeš misliti da ti lažem. U 97 dana putovanja oko svijeta, nitko me nije ružno pogledao, niti mi išta loše učinio, niti sam s ikime ušao makar u najmanji konflikt. Ako imaš čisto srce i širok osmijeh, ljudi će ti se otvarati poput cvijeća. Možda bi sada zvučalo dobro da ti kažem kako me netko napao, pokušao opljačkati ili tako nešto... ali nije, i što da sada lažem.
Ok, nastavimo onda sa svim tim super stvarima koje postoje u svijetu - ide nekoliko blic pitanja - prvo - koja su najbolja mjesta na svijetu za izlaske i ludu zabavu?
- Najbolji klub u kojem sam bio je Sky Bar u Bejrutu, to mjesto tuče sva druga za dva koplja. Sjajni su klubovi u Washington Avenue-u u Miamiju, u njujorškom Chelsea-u. Ali dobra je zabava i u Bar Rougeu u Shangaiu, Sydney je carsko mjesto za izlaske. Dragonfly u Jakarti je pravo zezanje. Ma ima klubova koliko hoćeš, ali najvažnije je s kakvim si ljudima. Ako je ekipa dobra, onda se možeš zaglaviti na creske Lubenice, ono selo sa pet kuća, i provesti se kao nikada.
Gdje se najbolje jede?
- Teško pitanje. Što se mene osobno tiče, najbolje se jede kod gospođe Šalković u Mikulićima, nedjeljom, oko dva popodne. To je najbolja klopa na svijetu. Ali ima nekih nacionalnih kuhinja koje me obaraju s nogu. Korejski roštilji, na primjer. Ili izvorni japanski sushi, mljac!
Gdje su najljepše žene (osim u Hrvatskoj, jer to se samo po sebi razumije)?
- U Libanonu.
Gdje ljudi imaju najviše stila?
- U Europi, tamo gore, malo sjevernije. U Skandinaviji, to su gospoda kakve nema nigdje. I u Japanu, što te cure sve stave na sebe - a opet im stoji savršeno. Znaju sve isfurati.
Gdje je najdosadnije?
- U Lihtenštajnu, tamo sam ostao dva sata. U Andori sam isto ostao par sati. Malta me ubila koliko je dosadna, isto kao i sjeverni Cipar, onaj odmetnuti.
Završimo s blic pitanjima - gdje su ljudi istinski najsretniji?
- Ne bi čovjek vjerovao, u Sowetu (kvart Johanesburga) - vidiš bosu, sirotu djecu koja jedva da imaju krov nad glavom, a opet su vječito nasmiješena. Iste stvari možeš vidjeti po favelama južne Amerike. Mi Hrvati nemamo pojma što je siromaštvo. Užasno mi je žao naših penzića i sakupljača boca, ali tek kad odeš u te zemlje trećeg svijeta vidiš što znači biti siromašan... U Jakarti vidiš kvartove u kojima pola milijuna ljudi živi u kartonskim kutijama. Peru se kada pada kiša, a tada i piju vodu, jedu svake prijestupne..., a opet - smiju se i plešu.
Groblje uz more u San Juanu, Portoriko
Kako stoje stvari s knjigama? Pišeš li? Planiraš li izdati novi roman? S dosadašnjima, posebno dakako, „Zecom na mjesecu", imao si puno uspjeha...
- Kad kažeš - imao si uspjeha - ispada kao da sam pisao i objavljivao romane iz nekih sitnih pobuda, da ih puno prodam, uzmem neku lovu... Što, zapravo, znači - uspješan roman. Ok, prodao sam puno, za naše prilike nevjerojatno puno, ali što sad pa nije književnost natjecanje, pa da se mlatimo tko će biti uspješniji. Pišem iz sasvim nekih drugih razloga. Ustvari - pisao sam - trenutno ne radim na ničemu. Mirujem već dvije godine, odlučio sam uzeti pauzu. Koliko će pauza trajati, još tri godine, pet, sedam, dvadeset... Pojma nemam...
Nisam baš na to mislila kada sam te pitala o pisanju, ali dobro... Hajmo na neke druge teme - koja ti je najdraža i najbolja faza tvoga života? Ova sada ili neka ranija?
- Svaka faza na svoj način. Kada sam živio u Londonu bio sam bez love, vozio sam se biciklom na faks, po kiši i suncu. I opet sam bio sretan. Bio sam u vezama s nekim super curama, pa sam i tada bio sretan. Putovao sam, i opet je bilo dobro. Uvijek je dobro, uvijek sve ispadne dobro, na ovaj ili onaj način.
Kakav si bio kao klinac i tinejdžer - ludo ekstrovertiran ili malo povučeniji? Ne znamo te iz tog razdoblja... : )
- Potpuno povučen. Starci i dan danas komentiraju kako nisam imao niti jedan autić, nikakve igračke, samo sam ih žicao da mi kupuju slikovnice, a kasnije knjige. Onda sam krenuo u srednju školu, otkrio cugu, cigarete, počeo izlaziti u Jabuku, Lap... I tada je krenulo divljanje koje nije stalo do sada. Kada pogledam unazad, ponekad se čudim na koju sam to zapravo foru uopće živ.
Šalković na slavnoj plaži Turners, Antigua
Pretpostavljam da su tolika putovanja pravi ubojice ljubavi! Pa koja bi te žena čekala da se vratiš? Ima li još takvih „Penelopa"? : )
- Niti jedna.
A jel' se zaljubljuješ na putovanjima? Imaš li kao Corto Maltese u svakoj luci ženu koja vene za tobom?
- Romansa se dogodila samo jednom u ovih dvanaest godina, što znači da je to bila iznimka. Ne putujem da bih lovio komade. Naravno da se dogodi neka brzinska varijanta, ali to nije bit putovanja. Nije to razlog.
Imam dojam da se groziš uobičajenih životnih scenarija - ured, žena, djeca, obiteljske obveze, skijanje, ljetovanje... Vidiš li se ikada u takvoj kombinaciji?
- Nikad ne reci nikad. Tko zna, možda ću za koju godinu ljetovati na Krku, skijati u Schladmingu, i to će mi biti super. Sumnjam, ali nikad ne reci nikad.
glamurlover
@19.01.2011. 08:54 0Već sam se pitala kako to da niste s njim objavili intervju kad evo njega. Zanimljiv razgovor.
just me
@19.01.2011. 08:59 2ne znam zasto,ali taj covjek mi nekako uopce nije simpatican...
ekatarina
@19.01.2011. 09:07 0Meni je on vrlo neobičan.Pratim njegove putešestvije preko njegove Facebook grupe pa povremeno s njim odlutam gdje za svog života vjerovatno neću stići...Ova humanitarna akcija je za svaku pohvalu
Jasnica Turk
@19.01.2011. 09:19 0Čini mi se kao sjajna, zanimljiva osoba. Naravno, nikada ne bih željela biti s nekime poput njega, malo koja žena bi, ali sigurno bi ga bilo zanimljivo poznavati! :)
valen-cia
@19.01.2011. 09:26 1Volim Šalkovića,pročitala sam njegove knjige,posebno me oduševila Zec na mjesecu.Čovjek je stvarno obišao skoro cijeli svijet i napravio sjajne fotke i pozdravljam ovu humanitarnu akciju.U svakom slučaju zanimljivije je čitati i gledati takve stvar nego je li Ava Karabatić snimila novi hit:)))
Minimojka
@19.01.2011. 09:56 0Valencia, totalno si u pravu! Inače, meni je Šalković jako simpatična pojava na našem zvjezdanom nebu, ima smisla za humor, uvijek je nasmijan i nekako su mi bliski njegovi stavovi. Lijep intervju
valen-cia
@19.01.2011. 10:12 0Je,volim pametne mlade ljude koji imaju što reći i znaju kako to reći,on je svjetski putnik i uz to stvarno dobro piše tako da je to dobitna kombinacija.Na njegovoj stranici ima fotki koje su prekrasne,tako životne,istovremeno potresne i nevjerojatne..Prekrasno za pogledati i još bolje ako će se na taj način omogućiti nekom pametnom djetetu i promijeniti mu život.
Pticica
@19.01.2011. 10:21 0Slazem se, plus, meni je on zgodan i muzevan, pravi neustrasivi avanturist!
Famke
@19.01.2011. 10:39 0Meni se čini kao da ovaj čovjek živi svoj san. Radi ono što voli - putuje po svijetu i uživa! I poslije piše o tome, izlaže fotografije i sl. Pa di ćeš više obogatiti duh nego putujući okolo i upoznavajući razne ljude i razne kulture. Jako jako zanimljiva osoba! I jako zanimljiv intervju. Dajte nam više ovakvih stvari.-)))
Chef admin
@19.01.2011. 10:43 1@Caithleen - pa dajemo vam sve, srce i dušu! Što da vam još damo?! :)))
Famke
@19.01.2011. 10:58 1Ma dajete, dajete, hahaha! Hoću reći, nastavite biti ovako dobri, zanimljivi i kvalitetni i sl.
Šefe, sve 5!:-)
beba
@19.01.2011. 12:45 0Eeeee... pa ovo je jedan od najljepših i najzanimljivijih razgovora koji sam ikada pročitala!!!!!! HVALA ZORI, HVALA HRVOJU!!!! Voljela bih da nikada ne prestane putovati, jer zlata nam je vrijedan takav "globtroter"....Sve napravi za nas i to nam podastrije kao da smo sve to sami prošli.... Pa to je SJAJNO!!!! Ja sam zaista oduševljena i s njim i s ovom našom KUGLOM ZEMALJSKOM!!!!!!!!!
Beau
@19.01.2011. 12:49 0A tko ne bi putovao da mu starci daju love i da ne rade ništa? Naravno da je to super.
Nena
@19.01.2011. 12:59 0ha,ha,ha.....sve ste super u svojim komentarima,al najbolja mi je @Beau. Skoro da se slažem s njom.,ali on je i to pretvorio u nešto dobro pa je to jedini dodatak koji nije beznačajan.
flame
@19.01.2011. 13:59 0Blago mu se kad toliko putuje. I ja bi, ali ne s njim! ;-)
mannita
@19.01.2011. 15:06 0Čestitke autorici na super članku, a što se tiče Hrvoja, a što drugo nego reći, Hrvojeeeeeee, vodi me na Jamajku, u Portoriko, a za kraj malo( čisto radi boje, da ne trošim previše na solarij!!) skoknimo i do Barbadosa... :)))
pahuljica
@19.01.2011. 15:10 0lik mi je fantastičan....i ja bi jednog takvog za momka....hahahaah pratila sam ovo njegovo putovanje na facebooku i stvarno mu zavidim ...........))))
irena
@19.01.2011. 17:54 0izuzetno pozitivna i vedra osoba. vidi se da zivi punim plucima, intervju odlican....
u_la_la
@19.01.2011. 18:50 0Zaista, jel njega netko sponzorira ili kako se to ide na tako duga putovanja, bez da radiš, odnosno da radiš neki takav posao da te puste na GO mjesecima ili da si uz neplaćeni priuštiš sve te avionske karte....? :) Ja si to ne mogu zamisliti....
Famke
@19.01.2011. 22:01 0Sve i da ga netko sponzorira, frajer troši lovu na najbolji mogući način - na putovanja!
DUCKA
@20.01.2011. 11:58 0Radila sam na turističkom brodu i proputovala skoro cijeli svijet u 7 godina. Imala sam prilike uvjeriti se o ovome o čemu Hrvoje Šalković piše. Tako mi je bilo drago čitati ovaj članak, vrlo jednostavnim riječnikom, kratko i jasno ma divota za pročitati i definitivno se slažem. Ja nisam imala prilike toliko obići ali vjerujte mi svaku slobodnu minutu sam iskoristila za obilazak mjesta gdje bi brod pristao. Apsolutno se slažem sa g. Šalkovićem koji spominje sirotinju i dječicu u Jakarti i koji su sretni sami od sebe ne trebam im ni igrica ni internet ni nove patike, sretni su kad pada kiša jer tad imaju vode. Vjerujte mi bila sam i u Indiji i Kini i Vietnamu i Kambodji i još jako, jako puno država gdje sam ostala bez teksta i ono što je Hrvoje rekao da nismo svjesni koliko smo sretni i da to što nažalost naši umirovljenici kopaju po kantama tražeći boce je ništa na spram pravog siromaštva i ljudi koji žive od dana do dana. Sad sam se sjetila i Amazone u Južnoj Americi, tamo ljudi žive u sojenicama. Prvo što sam se pitala je bilo .. a struja, a doktor, a TV , a kupanje a šampon aaaaaa???? Kad sam izašla sa broda van jedna mala preljepa curica nasmijala mi se i u ruci je držala kutiju u kojoj je bio od nekakvih krpica napravljen psić i pokazala mi je jedan prstić i rela "One dolar!" Dala sam joj jedan dolar i otišla očiju punih suza ali radosnica, a psića ..naravno da ga nisam uzela pokazala sam joj da je to poklon za nju. I još puno, puno toga imala bih za pričati ali što bi onda Hrvoje Šalković. To prepuštam njemu. Jedino nisam bila u Australiji, ali uskoro idem tamo, zamislite ovaj puta kao turista. Radujem se i plešem svaki dan i jedva čeeekaaaaam!
Nena
@20.01.2011. 12:05 0@Ducka ti si jedna zanimljiva osoba.........i moj sin bi išao na brod.,al to je neka druga tema.Ja bih voljela i da ide i da ne ide,ne znam niti sama.
Stvarno si bogata.........i ja ti zavidim na tome.
beba
@20.01.2011. 13:41 0Drage feminice, pa njega ne treba sponzorirati, čovjek piše za Jutarnji i tako savršeno i originalno ispunjava njihovu rubriku putovanja.... Kroz cijelo vrijeme svog obilaska kuglom zemaljskom šalje svoje tekstove i ja sam ga redovito čitala kroz ova tri mjeseca.... Piše jako zgodno, jednostavno, životno...jednom rječju ZANIMLJIVO!!!!!!!!
glamurlover
@20.01.2011. 19:23 0Koliko ja znam g. Šalković potječe iz bogate obitelji, ali to je uopće nebitno, jer je to njegov život i njegova privatna stvar kako troši novce. Bolje i da putuje i dijeli s nama svoje dojmove nego da bezveze troši novce. Iz ovog smo intervjua, kao i iz Duckinih riječi, uvidjeli koliko smo zapravo sretni. Zato hvala i g. Šalkoviću i Ducki što su nam to lijepo rekli.
mirica
@20.01.2011. 21:26 0cesto pratim njegove tekstove i jako mi se svida nacin na koji sve prezentira... vidi se da uziva u putovanjima.. a tko i nebi :)
Famke
@21.01.2011. 11:05 0Slažem se s glamurlover! Amen:-)
DUCKA
@22.01.2011. 11:51 0Nena, hvala ti na komentaru i svima hvala. Nena ima jako puno na googlu o poslu na turističkim brodovima. Moja zadnja kompanija je bila Oceania. Prva je bila Festival i druga Royal Carrebean. Možeš otvoriti stranicu www.oceaniacrew.com sigurna sam da ćeš tamo moći vidjeti puno toga ali moraš znati i engleski. Moje mišljenje je da ako sin želi otići raditi nemoj ga sputavati. Moja majka je plakala kao kiša i onda večer prije nego sam trebala na avion ja joj kažem "Mama ja ne idem, nekako mi je došla knedla u grlo počela me hvatati panika", znate šta mi je mama rekla:" E, pa sada nećeš odustati, uložila si u sebe jako puno od čekanj na interviu od pregleda do karte i punog kofera svega i rekla mi je :Sad ćeš ići i gotovo, a vratiti se uvijek možeš mi te ovdje čekamo, idi skupi neka nova iskustva, probaj i neka te čuva dragi Bog". Moja majka mi je pomogla i ja joj to stalno govorim, da nije bilo nje ja bi odustala. Zbog nje sam bila hrabra i u avionu, prvi puta sam sjela u avion i prvi puta iz malog Zagreba u veliki Frankfurt, pa iz Frankfurta u Miami. Vjerujete mi draga Nena to je nešto što neću zaboraviti dok god sam živa. Iskustvo koje sam stekla, naučila engleski (ja sam mislila da ga znam!) , upoznala toliko divnih ljudi, stekla nova prijateljstva i na kraju svega obišla gotovo cijeli svijet i zaradila puno novaca. Za mene je to nezaboravno iskustvo ali iziskuje jako, jako , jako puno strpljenja, na brodu se jako puno radi, 6 mjeseci morate zaboraviti na sve i na mamu i tatu i seke i bracu i kućne ljubimce i sve ama baš sve. Rad, red, disciplina i stalno vas netko obučava, uči o spašavanju o služenju o ljubaznosti. Ma nije ništa tako strašno i teško, kad mogu one male filipinke od 35 kila raditi i smijati se i biti zahvalne Bogu što su uopće dobile priliku raditi, sve to mi je dalo snage da izdržim 7 punih godina. NIKADA NISAM POŽALILA NITI JEDNE SEKUNDE. Inače prije toga sam radila u sudu kao daktilograf i imala sam stalni posao. Pukao mi je film i htjela sam napraviti nešto drugačije nisam više mogla sjediti u kancelariji, htjela sam obići svijet, htjela sam upoznati ljude a nisam imala novaca da si to priuštim. Ja sam našla način kako to napraviti.
pahuljica
@22.01.2011. 13:22 0@ ducka...svaka čast ostavit stalan posao i odlučit se na takav korak jako je hreabro....mislim da nisi pogriješila jer iskustvo koje si stekla je velika stvar i to čini život ljepšim i zanimljivijim...divim se ljudima koji nisu vezani za posao za ljude za mjesto negu slobodnjaci slobodnog duha i vole promjene i žive život punim plučima......BRAVOOOO
Vesna8888
@22.01.2011. 20:06 0Shvacam ducku, i opis tog straha dan prije odlaska!!! Meni se to dogodilo prije 12 godina, ali sam ipak bila dovoljno odlucna i nisam odustala. Radim sasvim nesto drugo nego ona, ali iskustvo putovanja po zemljama je priblizno. Volim procitati komentare ljudi koji su RADILI vani, a ne samo PUTOVALI kao g.Salkovic - iskustvo onih koji rade duzi vremenski period je malo drugacije od obicnog turiste. Oni koji rade se moraju prilagoditi okolini, prihvatiti druge obicaje, kulture - a turista je ipak samo u prolazu.
Vesna8888
@22.01.2011. 20:14 0Jos da se nadovezem na to sto je spomenuo za Soweto - to siromastvo nije samo u Sowetu, nego u cijeloj Africi, i takvo siromastvo kakvo je ljudima u Cro nezamislivo - - -samo da napomenem da u Africi ima i takvog bogatstva kakvog kod nas nema!!! A posto je topic bio siromastvo: potvrdjujem da su milijuni ljudi gladni, zedni i bosi bez krova nad glavom. Mala djeca hodaju bosonoga, a i ono malo robice sto imaju se pere u prljavoj vodi......piju necistu vodu, oboljevaju od tifusa, spavaju bez mrezice za komarce, dobivaju malariju, i nemaju nikakvih sredstava s kojima bi platili doktora, pa umiru i od izljecivih bolesti. Kad god dodjem u Cro, slusam kako ljudi kukaju non stop o ovom ili onom, a uopce nisu svjesni sta sve imaju, zamaraju se sa nekakvim nebitnim stvarima. Moj savjet svima: cijenite svaku sitnicu koju imate: cistu vodu, struju, krov nad glavom, doktore, bolnice, skole, javni prijevoz...a bome i onu sniticu kruha na koju stavite putar i pekmez za dorucak- jer mnogi ni to nemaju.
Ronja
@22.01.2011. 23:02 0ovo je jedan jako jako zanimljiv članak... slažem se da svi kukamo u vezi siromaštva i u depresiji smo a pojma nemamo koliko smo zapravo bogati
Nena
@24.01.2011. 10:21 0dUCKA hvala na ovom opširnom opisu.Ma ja bih voljela da on ode na brod jer mislim da bi se tamo odlično uklopio jer on je jedan nemiran duh,prepun talenata a nije mu teško raditi i voli ljude.Međutim drugi se čude mom oduševljenju pa sam zato malo...onak...kao da nisam prava mama.
Al i on se nećka iako bih ja voljela,eto na glas sam to rekla....
lysie
@24.01.2011. 15:09 0Svaka čast čovijeku, on bar zna uživati.
valen-cia
@24.01.2011. 22:36 0Jaoo..pogledajte ovu plažu na Barbadosu..a kod mene snijeg i debeli minusi :))
DUCKA
@28.01.2011. 03:15 0Nena daj podrsku svom sinu neces pozaliti. Pusti ga neka proba, neka pronadje svoj put. Budi hrabra majka kao sto je bila i moja i danas je ponosna iako je svaki dan molila Boga po sto puta da mi se nesto ne desi u toj dalekoj Americi. Ne boj se ljudi su ljudi ma gdje bili. Ako hoce raditi i nije lijen neka ide nece mu biti nikad zao , a ni tebi kad budes primala razglednice iz cijelog svijeta.
MiTiE
@10.02.2011. 23:36 0stvarno zanimljivo...!!
DUCKA
@23.02.2011. 08:52 0Nena, suprug i ja do kraja ove godine odlazimo u Australiju, mama i tata su bili malo tužni i bilo je komentara jooooj pa kako tako daleko. U ovo vrijeme kada imamo Skype, kompjutere, mobitele i kada za 24 sata možeš otići na drugi kraj svijeta. Nema potrebe gunđati. Treba uzeti sve od života. I dalje ću ostati vjerna Femini i vama drage prijateljice tamo sa druge strane svijeta. Pusim vas sve.
Nena
@23.02.2011. 08:57 0Svaka čast DUCKA tebi i mužu.Očito si našla srodnu dušu i drago mi je da postoje takvi ljudi.Koji se ne boje izazova,zapravo život im je izazov a i pri tome imaju jedno drugog kao potporu kad zaškripi.Mogu samo zavidjeti na tome....Uživaj u životu i uzmi od njega sve dobro.........
DUCKA
@27.02.2011. 11:24 0Hvala Nena. Čestitke Hrvoju Šalkoviću na emisiji 8 kat. definitivno Hrvoje nije mogao ispričati sve svoje doživljaje i dojam poslije njegove emisije je bio da puno putuje i da susreće puno ljudi i puno neprospavanih noci i to je to. Razumijem ipak je to jedna emisija litimirana svojim programom. Svaka čast zato za ovaj članak u kojem je fenomenalno objašnjeno u kratkim ali iskrenim crticama kako to izgleda u Japanu, Australiji, NY itd. Eto i moja duša nema mira i ja volim istraživati i putovati i dobro je Nena rekla našla sam srodnu dušu i to je fantastično jer sada imam predivnog životnog partnera i zajedno idemo u nove pobjede. Uf i ja jedva čekam kavicu u Starbacksu. Još nešto ove slike su predivne i ja ih imam tisuću ali niti jedna ne može zamjeniti taj osjećaj kada se vidi svojim očima. Na posljednjem krstarenju gdje sam radila 7 mjeseci je bilo Azija. Najviše me se dojmio Hong Kong i Vietnam, ajme koja ludnica.
gana
@28.04.2011. 12:58 0vau.. otisnula bi se iz ovih stopa da imam cojones! :)
mackica
@05.05.2011. 14:47 0Uff Libanon, to će stvarno vrijediti jednog posjeta ... nakon što ispucam već sve što sam zacrtala ... A ovo što Ducka piše, tako osjeća svatko tko je bio u više zemalja i ne pripada više jednoj zemlji, jednoj kulturi, jednom zacrtanom šabloniziranom razmišljanju. Počneš razmišljati o drugima i stavljati njihovo dobro ispred svojeg, ma koliko malo imaš, što i jest smisao našeg života ... Samo, i dalje postoji mnogo kulturnog nerazumijevanja, prekratki su boravci, ma koliko se nama čine dugački.
Igor
@30.07.2012. 03:21 0najljepše je domaće
elas
@23.02.2014. 13:33 0ooobožavam Šalkovića,preedobar :)
tanjita
@17.03.2015. 14:49 0Zanimljiva ličnost!