Ponekad bih tako voljela ponovno biti dijete koje uvijek živi samo „sada" i ne opterećuje se onim što je bilo ili onim što će doći. Dijete koje bezbrižno uživa u bajci Božića u najnevinijem smislu

Leonora Surian
Leonora Surian

Dnevnik glumice

Sjećam se, kada sam bila mala, najljepši mi je dio godine bio upravo prosinac - Božić se približava, gradovi su okićeni svjetlima, borovi na trgovima, pokloni u izlozima, božićna glazba posvuda...

Trenuci kreativnosti i iščekivanja

U mojoj obitelji, kada smo braća i ja bili djeca, pripreme za Božić trajale su punih mjesec dana. Tata bi braću i mene vodio na duge izlete po šumi da skupljamo mahovinu, grančice, kamenčiće, drvca, češere... Donio bi nam glinu, bojice, ljepilo, razne božićne trakice i ukrase, a mi bismo onda danima svi zajedno s tim materijalima izrađivali jaslice, kuglice za bor, razne božićne ukrase, sviječnjake... To su mi bili najljepši trenuci, i možda od tada i potiče ta moja velika ljubav prema raznim hobijima i izrađivanju stvari rukama. 

Onda bismo, pak, s mamom pekli božićne kekse i mjesili tijesta za kolače ... Sve u svemu, kod nas se slavilo kroz cijelo razdoblje od Svetog Nikole pa do Sveta Tri Kralja! Pokloni, veselje, glazba, igra... Sve do Badnje večeri kada bismo svi zajedno skuhali svečanu večeru i nakon ponoći otvorili poklone koje bi nam donio Djed Mraz.

leonora surianKoji puta bi se moj otac preobukao u njega i na taj način razveselio svu djecu iz kvarta! S obzirom da je on kazališni čovjek, stvarno ga je znao dobro odglumiti, a i šminka i kostimi, koje bi uzeo u kazalištu, bili su sjajni, tako da je stvarno bio vjerodostojan!

Čemu me naučio „debeli čovjek u crvenom"

Sjećam se i trenutka kada sam otkrila da Djed Mraz ne postoji... Možda mi je to ipak bio najgori Božić! Nećete vjerovati, ali bila sam tada već velika cura, možda sam podsvjesno to i znala, ali nisam samoj sebi željela priznati, jer je ipak ljepše živjeti u bajci. Sjećam se da sam stajala na stepenicama i odjednom skužila debelog čovjeka u crvenom, s bijelom bradom, koji me tiho pozvao da mu dođem pomoći... Ali glas koji me zvao bio je glas mog tate koji je valjda pretpostavljao da ipak više nisam tako naivna i naprosto me zvao u pomoć da mu privežem kostim. Užas! Kakav šok, plakala sam od razočaranja cijelu večer!

Ali ono što me tata te večeri naučio jest da iako Djed Mraz ne postoji, i nije onakav kakvog sam ga zamišljala, ono što je važno u ovom razdoblju godine, jest biti s obitelji, uživati zajedno, stvoriti posebnu atmosferu... Naučio me da je ljepota Božića baš u onome što su on i moja majka nama s ljubavlju pružali kroz cijeli 12-i mjesec - bajku!

Danas smo svi odrasli, ali ovo božićno razdoblje je meni nešto sveto, i pokušavam ga, koliko god mogu s obzirom na svoje obaveze, održati bajkovitim baš kao nekad.

leonora surian, bozic

www.leonorasurian.com

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.