Tamara pokušava izlobirati mobitel, pa postupa kao i mi odrasli - poželjela je nešto što joj zapravo ne treba (a mobitel s medvjedićem baš su dizajnirali da joj slome srce) i onda se zadužuje da si to pribavi, iako će se uskoro s tim objektom žudnje osjećati prazno pa će zaželjeti nešto novo - i to dok ovo staro još nije ni otplatila
Boris Beck
Krevet za šestero
Umjesto da godina završi svečano, s treskom, podijelila se u nekoliko manjih krajeva koji samo izluđuju klince. Najprije priprava za Božić, pa Sveti Nikola, pa prvi dan zime, pa Božić, pa tek onda Stara godina... Kako da ne pošize kad mjesec dana gledaju na televiziji jednu reklamu za drugom za sve luđe igračke, borovi vrebaju iz svakog izloga, Djed Mraz se smiješi sa svake reklame za pečene purice, a šoping-centri puštaju božićne pjesme još od kolinja...
Ali sad su dogorjele sve svijeće na adventskom vjenčiću. Bor smo kupili ranije jer bi Mihovil iskočio iz kože da na kupnju mora čekati do Badnjaka. Ni to nije prošlo bez prepirke: prvo je želio ići autom, iako se borovi prodaju dvije ulice dalje; onda je uporno birao neke male debele borove i kao svako dijete koje ulazi u pubertet odbijao razložne prijedloge oca koji je njegovu pažnju usmjeravao prema visokim i lijepo razgranatim drvima. Na koncu Mihovil bira bor koji mama i tata mogu podnijeti i složno ga nosimo doma.
Operacija postavljanja darova
Naša Klara napreže svoje poznavanje matematike do krajnjih granica kako bi izračunala koliko još dana ima do radosnog dana, Mihovil sustavno pretražuje stan u potrazi za skrivenim darovima potpuno zaboravivši da auto ima velik prtljažnik, a Tamara pokušava izlobirati mobitel iako joj je protumačeno da to nadilazi budžet Djeteta Isusa. Ne predaje se, zbraja ušteđevinu i traži kredit za ostatak sume. Postupa kao i mi: poželjela je nešto što joj zapravo ne treba (a mobitel s medvjedićem baš su dizajnirali da joj slome srce) i onda se zadužuje da si to pribavi, iako će se uskoro s tim objektom žudnje osjećati prazno pa će zaželjeti nešto novo - i to dok ovo staro još nije ni otplatila. Badnjak prolazi u takvoj euforiji da navečer djeca ne mogu zaspati.
Očistili su čizmice, stavili ih u prozore i sad se tresu od neizvjesnosti. Tamara zuri netremice u čizmicu, Klara opsesivno melje, Mihovil čita u krevetu do iznemoglosti. Oko ponoći Dijete Isus procjenjuje da je mladež pozaspala i odlazi u auto po darove. Mihovil ga čuje kroz san, uspravi se u krevetu (Dijete Isus protrne), ali onda nastavi spavati. Operacija postavljanja darova prolazi uspješno, ali otac nikada ne može odahnuti. Klara se budi oko dva, pali svjetlo i budi Tamaru. Nalazim ih kako prčkaju po poklonima i tjeram ih spavati. Božićni odmor nije nam suđen. Mihovil se od uzbuđenja budi prije šest, nalazi darove i budi sve.
Opet praznih ruku
Ništa se ne uzrujavam. Ocjene su u učeničkim knjižicama, kućni budžet je herojski izdržao krizni porez, veću ratu kredita te razliku u rati struje i plina, a računi se mogu platiti i nagodinu. Marta ushićeno gleda svoj drugi bor. Baš je lijepo imati žive jaslice.
"Žive jaslice?" pita Klara, "Što je to?"
"To ti je kad imamo malu bebu pod borom, kao bebu Isusa", kažem ja i pitam je: "A što ćeš biti ti u jaslicama?"
"Ja ću biti magarac", kaže Klara.
"A ja Marija", kaže Tamara.
To je jednostavno Božić, dugo očekivan i mahnit, brižljivo pripreman i katastrofalan, opušten i bez trena odmora. Navečer sam samog sebe zatekao kako u jedan sat ujutro sjedim sam u sobi. Jedino svjetlo dolazi od lampica s bora i s četiri dogorjele svjećice adventskog vjenčića. Sjetio sam se Christkinda iz mojeg djetinjstva. Danas mu je rođendan i možda bi mu bilo lijepo nešto darovati. Ali ja sam opet praznih ruku
