Femina.hr

piše: Leonora Surian / foto: Arhiva / datum objave: 12.08.2009.

DNEVNIK GLUMICE

Svi putevi vode u Rim

Uz Leonoru Surian preselite se na trenutak u srce Rima, Karakaline terme, gdje je početkom ljeta održana premijera raskošne Puccinijeve Tosce, u kojoj je Leonorin tata zaigrao jednu od glavnih uloga. Posjet Rimu Leonoru je podsjetio na studentske dane na rimskoj kazališnoj Akademiji

Leonora Surian

Dnevnik glumice

Početkom ljeta odvojila sam pet dana za jedan mali „skok u prošlost". Spakirala sam se i krenula za Rim! Obožavam taj grad, u njemu sam provela tri nezaboravne godine dok sam studirala na prestižnoj Akademiji dramskih umjetnosti „Silvio D'Amico". Tada sam živjela u jednom vrlo slatkom stanu kraj Akademije, s cimericom i svojom kujicom Kim.

To su bili dani intenzivnog učenja... Provodili smo osam sati dnevno na Akademiji gdje su nas podučavali renomirani talijanski redatelji i glumci. Imali smo satove glume, pjevanja, plesa, scenskog pokreta, mačevanja, povijesti dramskih umjetnosti, glazbe, dikcije, mime... Ali moja cimerica i ja, uvijek smo našle vremena i za dobru zabavu, večernje izlaske i šoping.

Šetajući Rimom ovoga ljeta, prisjetila sam se svih tih prekrasnih trenutaka. Kad sam stigla, osjećala sam kao da je život stao i ja ga nastavljam upravo tamo gdje sam ga ostavila prije šest godina.

Ta čarobna Tosca

No pravi razlog zbog kojeg sam se vratila u taj moj „studentski grad", prepun povijesti i kulture, jest Puccinijeva opera „Tosca". Naime, kao što neki već znaju, moj je tata proslavljeni operni pjevač bas-bariton Giorgio Surian, koji je ostvario svoju dugogodišnju karijeru u svim vodećim opernim kućama u Europi, Americi i Japanu. Sredinom je srpnja tako imao premijeru u meni jednoj od najdražih opera - „Tosci". 

Igrao je ulogu Skarpije (ili Scarpia), zločestog šefa policije koji je iskoristio naivnost i ljubomoru prelijepe operne dive Florije Tosce, kako bi se dočepao bjegunca Angelottija, ali i smaknuo Florijinog dugogodišnjeg ljubavnika Marija Cavaradossija. Predstava se odigrala u prekrasnim ruševinama „Terme di Caracalla" (Karakaline terme) koje su impozantno nadopunjavale scenografiju, u sklopu istoimenog ljetnog festivala. Iako režija nije baš oduševila kazališnu publiku i kritiku, pjevači, dirigent i orkestar su bili sjajni.

Zanimljivi glumački trenuci

Osobno obožavam Puccinijev realizam, jer ipak ostavlja puno mjesta emocijama i smatram da su njegove opere jako zahtjevne, ne samo u vokalnom smislu, nego i u glumačkom. Pune su psihologije i dobar pjevač koji je ujedno i dobar glumac, tu može dati puno različitih nijansi.

Primjerice, u ovom čitanju „Tosce", umjesto da je Skarpije, kao što tradicija zahtijeva, glavni šef rimske policije, postaje, u kostimu kardinala, glavni šef inkvizicije. To je meni, kao glumici, bio vrlo zanimljiv glumački moment i dokaz da se svaka uloga može čitati i interpretirati na neizmjerno puno različitih načina. Bila sam jako ponosna kako je to moj tata sjajno odradio i kako je veliki uspjeh postigao. Krajem kolovoza ga planiram slijediti u Arenu u Veroni, gdje će pjevati u Bizetovoj „Karmen", u ulozi toreadora Eskamilja. Ići u Arenu za mene je uvijek jedinstven osjećaj koji se, neovisno o ljubavi prema operi, mora bar jednom u životu doživjeti.