Vulkanske avanture na Galapagosu

Prošećite prekrasnom galerijom fotografija s Galapagosa, dalekog otočja na kojem je naša Leonora Surian provela kasno ljeto, ležeći na bijelom pijesku uz morske lavove i plivajući s morskim psima čekičarima... Bez mobitela, računala ili čak pošte. Kakva robinzonska relaksacija!

Ovo mi je ljeto tako brzo prošlo da sada, kada sam se vratila i započela probe u HNK-u u Rijeci na predstavi „Med i Pepeo", zapravo imam osjećaj kao da nigdje nisam niti bila... Ali ipak, nešto se u meni promijenilo otkako sam se vratila s odmora, puno sam smirenija i manje se nerviram oko gluposti...

Ljeto je doista bilo zapanjujuće - u kolovozu sam otputovala daleko... Doduše ne u Egipat kako sam planirala, već na otočje Galapagos. Otočje se nalazi u Tihom oceanu, oko 1000 km zapadno od obale Ekvadora i sastoji se od 13 velikih otoka, 17 manjih i više od 40 hridi na površini od oko 9000 km2, svi do jednoga su vulkanskog postanka i fasciniraju svojom svjetlucavom crnom bojom, koja je u kontrastu s bijelim pijeskom i tirkizom morske površine. 

Pronađena u savršenom skladu prirode

Krstarili smo nekoliko dana luksuznom brodicom „Queen of Galapagos", okruženi samo prirodom, daleko od civilizacije. Prve mi je dane, priznajem, bilo teško naviknuti se na udaljenost od svega - ljudi, automobila, mobitela, računala; imala sam osjećaj da sam izgubljena, ali ubrzo sam se opustila i shvatila kako je zapravo lijepo i opuštajuće živjeti u skladu s prirodom. Osvijestila sam koliko smo, vodeći naše užurbane živote, ustvari daleko od toga sklada, kako zanemarujemo naše prirodne potrebe i ne slušamo više svoju nutrinu.

Obišli smo na desetke otoka; noću bismo putovali, a danju silazili na kopno i razgledavali ljepote tih krajeva. Fascinirale su me životinje - neizmjerno bogatstvo egzotične faune Galapagosa: od morskih lavova, do pingvina, iguana, raznih ptica, morskih pasa, kornjača itd... Ono što me najviše iznenadilo i zaintrigiralo jest da niti jedna od tih životinja nema nikakav strah prema ljudima. Odmah kada smo sletjeli na otok, dobili smo zabranu da dotičemo i hranimo životinje. Naravno, svi smo osjetili nagon da dotaknemo i diramo ta divna bića, kao što to inače radimo, ali smo morali naučiti diviti im se s distance...

Zaljubljena u morske lavove

Mogli smo šetati među životinjama, doći im sasvim blizu, fotografirati se sa njima... A one se nisu nimalo uzbuđivale - nisu pokazivale nikakve znakove agresivnog ponašanja, niti straha. Poštovali smo ih i one nas. Nismo ih trebali „kupovati" hranom ili ih prisiljavati da nam priđu, sve je bilo u savršenom skladu.

Naravno, najviše su me oduševili morski lavovi! Bilo ih je na stotine - tako ih je divno vidjeti kako se igraju na bijelim pješčanim plažama, kako plivaju u tirkiznom moru ili se sunčaju na crnom vulkanskom kamenju. Vidjela sam i ogromne kornjače stare i po stotinjak godina, ali ono što je stvarno bio silan izazov jest - plivanje s morskim psima. Ući u duboki Ocean i suočiti se s morskim psima čekičarima ili onima koje vidimo u filmovima, jest jedinstveni doživljaj! Naravno, nisu to oni koji bi napali ljude, ali opet ako su izazvani, znaju biti opasni.

Tračak civilizacije

Jedina „civilizacija" s kojom smo bili u doticaju, bila je stara pošta koja funkcionira od 1792. godine, ali na jedinstveni način: naime, pisma ili razglednice bez markice, ostaju tamo sve dok na otok ne svrati netko drugi iz „istog kraja" i odnese je primatelju na ruke. To može biti za 5, 10 ili 20 godina...

Ovo putovanje doista je bilo predivno i nezaboravno. Naučilo me koliko je važno živjeti u skladu s prirodom, ništa ne forsirati, slušati svoje tijelo i duh i poštivati druge, pritom mislim i na ljude i na životinje.

Tračak atmosfere s Leonorina putovanja na Galapagos, pogledajte u galeriji fotografija: