Valerija Đurđević: Endometrioza je sve samo ne iluzija u glavama oboljelih žena

Endometrioza, kronična sustavna bolest pri kojoj tkivo slično sluznici maternice (endometrija) raste izvan maternice i može zahvatiti bilo koji organ u tijelu, podmukla je bolest koja se može manifestirati kroz niz različitih simptoma. Endometrioza je sve samo ne iluzija u glavama oboljelih žena, a zbog takvog dismisivnog tretmana od strane pojedinih liječnika prema oboljelim ženama diljem Hrvatske, odlučila sam javno progovoriti o ovoj temi

Kroz naredna četiri mjeseca vodit ću vas kroz svoju priču o borbi s endometriozom koja će za javnost vjerojatno biti vrlo neobična, ali mnoge oboljele žene, endo-sestre, kako se međusobno nazivamo, neće se iznenaditi. Njima će moja ispovijest zvučati prilično poznato, jer iskustva koja oboljele žene prolaze diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, bolno su slična. Prvu menstruaciju dobila sam relativno kasno u odnosu na moje prijateljice, imala sam 14 godina i krenula sam u srednju školu. Moram priznati da sam se već malo zabrinula što je nema, pa kad je stigla, osjećala sam sreću, ponos i olakšanje. Pamtim taj dan kao da je jučer bio: 4. prosinac 1996. godine. Bližio se kraj prvog polugodišta prvog razreda II. ekonomske škole koju sam to ljeto upisala, dani su bili kratki, već oko 16 h bilo je mračno i hladno. U to vrijeme plesala sam u Zagrebačkim mažoretkinjama i sjećam se da sam se spremala za večernji trening. Bila sam već obučena i spremna za izlazak iz stana, kad sam osjetila neku nelagodu. Odlučila sam otići na toalet, a imala sam što i vidjeti. Bilo je to njezino visočanstvo - menstruacija! Napokon! Kako li sam samo bila naivna i zelena; nešto što sam toliko iščekivala, čemu sam se toliko veselila, a to je menstruacija, kasnije ću zamrziti do krvi (pun intended op.a.). No, ostanimo za sada u ovom osjećaju radosti što sam taj dan postala žena. Zvuči grozno da djevojčica od 14 godina već može biti žena, a kamoli spolno zrela žena spremna za reprodukciju.

Živjela sam misleći da je to što proživljavam normalno

Osobno me zgrožava činjenica da u današnje vrijeme djevojčice prvu menstruaciju dobivaju već s 10 godina, što je po svim, a ne samo mojim mjerilima, prerano. Jebi ga, ubrzan način života, previše antibiotika, hormona i kemikalija u hrani i vodi očito mogu ometati endokrini sustav dovoljno jako da djevojčice sve ranije spolno sazrijevaju. No, bilo kako bilo, taj dan postala sam žena i bila sam sretna zbog toga. Ne pamtim užasno jake bolove na samim počecima, ali sjećam se da su moje menstruacije izgledale u najmanju ruku čudno. Bile su obilne, s ogromnim krvavim ugrušcima. Nisam tome pridavala posebnu važnost upravo zato što su menstrualni bolovi i tegobe povezane s menstrualnim krvarenjem toliko normalizirani u našem društvu, da nisam ni pomislila da nešto nije u redu. Ubrzo sam postala poznata po tome da zbog menstruacije ponekad odlazim s nastave, imala sam izljeve krvarenja, bolove, vrtoglavice i mučnine. Živjela sam s time misleći da je to što proživljavam svaki mjesec normalno, a 10 godina kasnije, sve se zakompliciralo.

"Ništa se ne vidi na ultrazvuku, nije vam ništa"

Jesen 2007. godine, navršila sam 24 godine i sa svakom menstruacijom osjećala sam se sve lošije. To više nisu bili obični menstrualni bolovi, to su bili horor filmovi u kojima bih ja kao glavni lik iznova umirala. Razarajuća bol pri defekaciji, kao da mi netko zabija noževe u crijeva i želi me ubiti iznutra. Nisam mogla hodati, ići na faks, kašljanje i kihanje za vrijeme menstruacije bili su noćna mora, a seksualne odnose sam mogla zaboraviti. Nije mi bilo jasno zašto me sve boljelo, čak i kad je menstruacija prošla, i dalje sam osjećala “fantomske bolove” u trbušnoj šupljini. Nedugo potom, dobila sam prvu upalu mjehura. Mislila sam da ću se baciti s balkona. Ne znam je li me više boljelo ili peklo. Nekoliko kura antibiotika riješili su upalu, ali nažalost, urinarne infekcije često postanu kronične, a mnogo godina kasnije, doznat ću da su učestale urinarne infekcije, osobito u ranoj dobi, alarm za moguću endometriozu. Naredni period periodično sam završavala na hitnoj s urinarnim infekcijama i napadima jakih bolova u abdomenu. Opisivala sam liječnicima svoje bolne simptome lutajući od jedne do druge ordinacije, nekada i kroz suze, a na to bih uvijek dobivala iste odgovore: "Ništa se ne vidi na ultrazvuku, nije vam ništa". Činilo se da sam, prema mišljenju medicinskih stručnjaka, patila od umišljene bolesti. Svi moji simptomi su, prema riječima brojnih ginekologa i dežurnih liječnika s hitne, bili "samo u mojoj glavi".

Endometrioza - kompleksna benigna bolest

Osjećala sam se neopisivo loše kad bi me liječnik uvjeravao da su bolovi koje osjećam normalni ili da je moje iskustvo psihosomatske prirode. Nema gore kad si u boli, a tvoju bol otpisuju kao nešto normalno, kratkotrajno i prolazno, kad na nju odmahuju rukom i poručuju da je tvoje iskustvo nebitno. Endometrioza je kompleksna benigna bolest koja je (na još uvijek medicinski neutvrđen način) usko povezana s menstruacijom, znanstvenici tvrde kako je vjerojatno više uzroka endometrioze, s jakom obiteljskom komponentom. Uz to, širi se kao rak i može zahvatiti gotovo bilo koji organ u tijelu. Tim više smo mi koje bolujemo od endometrioze osjetljivije i ranjivije na takve bezosjećajne komentare, jer mi na endometriozu, kao vrlo stvarnu kroničnu bolest, ne možemo nikako utjecati, primjerice, pozitivnim razmišljanjem.

Prvi put sam osjećala kao da netko vidi i priznaje moju bol

Početkom 2008. godine, nakon više mjeseci agonije, pri čemu moj tadašnji ginekolog mrtav ‘ladan nije davao na važnosti onome što sam mu govorila, otišla sam po drugo mišljenje u jednu privatnu kliniku. Ondje me primila ginekologinja kod koje sam se prvi put osjećala kao da netko zaista vidi i priznaje moju bol. Na ultrazvuku je sve izgledalo uredno, ali ja sam zbog bolova pregled jedva izdržala. Obični ultrazvuk koji bi u pravilu trebao biti bezbolan mene je bolio k'o đubre!

"Možete se obući", jedva čujem kroz buku misli, glava u oblacima boli, tijelo mokro od stresa. Kad sam se pribrala, sjela sam s liječnicom te mi je ona prvi put u životu spomenula riječ za koju dotad nisam čula: endometrioza.

"Sudeći prema vašim subjektivnim bolovima, mislim da imate endometriozu, ali ona se često ne vidi na ultrazvuku. Jedini način da se pravilno dijagnosticira je laparoskopski, operativnim zahvatom."

Šture informacije i guglanje

Mislila sam da krivo čujem. Nemam blage veze što je sve liječnica nakon toga izgovorila, vjerujem da mi je objašnjavala kakva je to bolest. Otišla je iz ordinacije, da bi se nakon koje minute vratila predavši mi letak s više informacija. Uzela sam papire i zbunjena izašla iz klinike. Besciljno sam lutala tražeći gdje sam parkirala. Počela je padati kiša, ali ne s neba, nego iz mojih očiju. Bila sam u strahu, ali istodobno i sretna što napokon netko možda zna što nije u redu. Stigla sam kući i proučavala papire koje mi je liječnica dala, a kasnije sam guglala više o tome. Informacije su bile prilično šture, ali mi je zapelo za oko da se endometriomi na jajnicima opisuju kao čokoladne ciste. Moram naglasiti da izraz "čokoladna cista" smatram prilično neozbiljnim pojmom koji upućuje na nešto slatko, ugodno i zabavno kao što je čokolada.

Čoladna cista - ime koje nema veze s dijagnozom

Ako želimo učiniti pravdu oboljelim ženama, odmah ćemo prestati nazivati endometriom na jajniku "čokoladna cista". Endometriom je cistična tvorba koja napada jajnike i vrlo često je glasnik duboko infiltrirajuće endometrioze (DIE) koja se skriva u utrobi, a možda i šire, što može izazvati oštećenje ili gubitak zahvaćenih organa i ozbiljne zdravstvene posljedice. Sadržaj endometrioma odnosi se na tamno smeđu tekućinu koja se sastoji od menstrualne krvi i tkiva sličnog endometriju, što znači da je endometriom u suštini krvav, bolan, odvratan, i iskreno, uopće me ne podsjeća na čokoladu. Kad se ukloni prilikom laparoskopije, neovisno o operativnoj metodi, postotak recidiva endometrioma odnosno endometrioze kreće se između 20% i 40% za period od 2 do 5 godina od kirurškog zahvata, što može kod oboljelih žena uzrokovati bol, neplodnost, ponavljajuće operacije, a u konačnici i probleme s mentalnim zdravljem. Čokolada ne uzrokuje ništa od navedenog, jedino mogu pasti u depru ako bi Švicarska i Belgija zatvorile čokoladarnice, a svizac ukinuo zamatanje čokolade.

Rečenice zbog kojih trebate bježati

Nakon što sam se nakratko upoznala s pojmom endometrioze, vratila sam se svom prvom ginekologu koji je opet mrtav ‘ladan zaključio da nema osnove slati me na daljnju obradu, jer on, za razliku od ginekologinje iz private klinike, smatra da ja nemam endometriozu. Ponudio mi je analgetike za bolne menstruacije i praktički me potjerao iz ordinacije. Ne znam je li to zato što sam bila mlada i neiskusna, ne znajući se još izboriti za sebe, ali ja sam tog liječnika poslušala i odlučila ne kopati dalje po svojoj “fantomskoj boli”. Ovdje želim napomenuti, ako imate dijagnozu endometrioze ili ako patite od simptoma koje opisujem, predlažem da bježite glavom bez obzira ako čujete od liječnika jednu od sljedećih rečenica:

1. “Nalazi su vam uredni.”
2. “Sve je to u vašoj glavi.”
3. “Premladi ste da imate endometriozu.”
4. “Zatrudnite, to će izliječiti endometriozu.”
5. “Histerektomija je lijek za endometriozu.”
6. “Kontracepcijske pilule i dienogest su lijekovi za endometriozu.”
7. “Vaša endometrioza je blaga, ne biste trebali imati tako strašne simptome.”

Bježite koliko vas noge nose, jer činjenice su mnogo drukčije:

1. Nalazi mogu biti uredni, a u tijelu može divljati endometrioza, jer nisu svi ginekolozi educirani prepoznati i dijagnosticirati endometriozu.
2. Kronični bolovi se ne mogu umišljati i ne mogu biti “u glavi”.
3. Endometrioza pogađa žene svih dobnih skupina, pa i djevojčice u dobi od 10 godina.
4. Ne postoji lijek za endometriozu.
5. Ne postoji lijek za endometriozu.
6. Ne postoji lijek za endometriozu.
7. Stadij endometrioze ne mora korelirati s razinom boli i intenzitetom simptoma. To ovisi o poziciji endometriotičnih lezija i načina na koji afektiraju organe i živce. Jedna žena može imati I. stadij endometrioze i osjećaju strahovite bolove, druga žena može imati IV. stadij i ne osjećati nijedan simptom. Ova bolest je vrlo individualna, kompleksna i kod svake oboljele žene može se različito manifestirati.

Moraš biti jaka – vladalo je uvjerenje u mom životu

Mjesecima kasnije kad bol nije odlazila, smatrala sam da sam očito ja takve sreće, preosjetljiva što se tiče menstrualnih bolova i polako sam počela prihvaćati narativ da bolujem od umišljene bolesti. Krivila sam samu sebe, ionako sam cijeli život slušala rečenice da sam preosjetljiva i predramatična, općenito je ljude iritirala ideja da imam osjećaje s kojima se oni nisu mogli ili nisu znali nositi. Shvaćala sam da osjećati bol, odnosno uopće osjećati, to nije bilo poželjno. Moraš biti jaka – vladalo je uvjerenje u mom životu. I morala sam biti jaka, osobito u djetinjstvu. Odrastala sam u ratnom razdoblju kao dijete obitelji iz Vukovara, prošli smo prognaništvo, moj otac je pukom srećom izbjegao sigurnu smrt - završio je u logoru, a mi smo paralelno prolazili svoju vrstu pakla o čemu ni danas ne volim govoriti. Nisam gotovo nikad plakala. Bila sam jaka kao što su mi svi stalno ponavljali. I tako sam i sada glumila da sam jaka. Trpjela sam bolne menstruacije i “fantomske bolove” povezane s time i uvjerila sam samu sebe da je to potpuno normalno.

Zaključila sam da sam ja bolesni frik

Ostatak 2008. godine završavala sam fakultet i pokušavala normalno živjeti. Svaka menstruacija bila je sve gora i gora, urinarne infekcije redale su se jedna za drugom. Ignorirala sam bolove, koje sam prihvatila kao normalne, misleći da mi nema pomoći. Majka mi je govorila kako njoj nikada menstruacije nisu bile toliko bolne i da su se još više ublažile nakon poroda, što je logično kod zdravih žena. Zaključila sam da sam ja bolesni frik, jer očito nisam naslijedila njene gene, ali nisam ni slutila koliko sam zaista ozbiljno bolesna i što me zapravo čeka, i da će proći još puno godina i još puno susreta s mrtvim ‘ladnim liječnicima, dok ne dođem do stručnjaka za endometriozu i osvijestim puni opseg svoje dijagnoze te dobijem adekvatnu medicinsku skrb. Daleko, daleko, cijelo desetljeće kasnije, nakon brojnih osuda, pogrešnih dijagnoza i bezosjećajnog odmahivanja rukom, duboko u vremenu i daleko u prostoru čekat će me moj novi život koji sada živim.

Ipak sam nastavila dalje kopati

2009. nakon što sam završila fakultet, a bolovi su se intenzivirali do točke ludila, ipak sam nastavila dalje kopati. Iako sam i dalje krivila sebe za sve što proživljavam, a liječnikove riječi – nije vam ništa - odjekivale su mi u glavi, unutarnji glas tjerao me dalje. Ženska intuicija naše je najmoćnije oružje u ovom hladnom muškom svijetu, i zato nisam odustala od sebe i unutarnjeg osjećaja koji mi je govorio da nešto nije u redu. Isto savjetujem i vama drage čitateljice, ako se pronalazite u tekstu i osjećate slične simptome, borite se za sebe, ne dozvolite da vas gaslightaju. Ne postoji umišljena bolest, ono što postoji jest ozbiljna bolest imena endometrioza koja može donijeti prikrivene blagoslove i postati vaša najbolja prijateljica, ali može vam i uništiti život i postati vaša najljuća protivnica. Izbor je vaš, ali što god odlučile, nemojte zanemariti sebe i svoje osjećaje, jer u konačnici, imate samo jedno tijelo za ovaj život, čuvajte ga, trebat će vam.

***
Ako imate izrazito bolne menstruacije zbog kojih ne možete normalno funkcionirati i trebate uzimati veće količine analgetika, ako imate bolove tijekom odnosa, bolove tijekom stolice (naizmjenično zatvore i proljeve), bolnu i čestu nadutost, učestale upale mokraćnog mjehura, moguće je da imate endometriozu.

Javite se u Kliniku za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, gdje djeluje ekspertna Ambulanta za endometriozu. Pacijentice onamo šalju liječnici primarne zaštite ili se same javljaju, a kontakt email za narudžbu je: predbiljezbe.cef.gin@kbc-zagreb.hr, brojevi telefona: 01/4604 723 i 01/4604 791.

Valerija Đurđević diplomirana je ekonomistica, spisateljica i supruga glazbenika Borisa Đurđevića, osnivača i autora grupe Colonia. Rođena je 02. kolovoza 1983. u Vukovaru, a iako je vlasnica dvije diplome Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koje su joj bile ulaznica u poslovni svijet, u duši je spisateljica. Osim vođenja društveno odgovornih projekata u udruzi Medijska tvornica te obavljanja poslova odnosa s javnošću u sferi politike, filma i glazbe, u zadnjih 10 godina napisala je 2 romana i stihove za više od 50 pjesama popularne domaće glazbe. 2020. godine je za pjesmu “Suzana” koju izvode Mejaši i Vigor dobila nagradu Cesarica zajedno sa skladateljem Denisom Dumančićem za Tamburaški hit godine. Jedna je od pokretačica peticije “I ja sam 1 od 10” koja je pokrenuta početkom ožujka 2022. godine, koja ima za cilj podizati svijest javnosti o endometriozi i boriti se za veća prava i bolju medicinsku skrb za sve žene oboljele od endometrioze u Hrvatskoj. Pozvali smo Valeriju Đuđević da opiše svoje iskustvo s endometriozom kroz 4 mjesečne kolumne kako bismo kroz portal femina.hr i brand Intimina koji su usko specijalizirani i senzibilizirani za ženske teme, podizali svijesti o endometriozi i na taj način pridonijeli boljitku svih žena koje boluju od ove izazovne bolesti.

Powered by

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/