Sve što trebate znati o polipima ženskog genitalnog trakta

Jedna od češćih dijagnoza koja ženu tijekom života može „zahvatiti“ jest polip genitalnog trakta, bilo da se radi o polipu vagine, vrata maternice ili šupljine maternice. Polipi su „izrasline“ tkiva, a kada govorimo o ženskom genitalnom traktu, mogu biti bilo u rodnici, vratu maternice ili u šupljini maternice, a uglavnom se radi o benignim promjenama. Bitno je naglasiti ovo „uglavnom“, naime u vrlo malom broju slučajeva oni mogu postati i zloćudni, te je ovo prije svega razlog za djelovanje kada se utvrdi postojanje polipa

Polipi mogu biti pojedinačni ili multipli, uključujući i to da žena može imati u isto vrijeme i npr. polip vrata maternice te šupljine maternice. Mogu biti veliki od nekoliko milimetara pa i do nekoliko centimetara. Izrazito rijetko se javljaju u adolescenciji, dok njihova pojavnost raste s dobi. Zašto polipi nastaju još nije u potpunosti jasno. Iako se javljaju u širokoj populaciji, poznati su određeni faktori rizika, posebice za endometralne polipe (one u šupljini maternice) kao što su npr. pretilost, uzimanje tamoxifena (lijek koji se koristi u pacijentica koje liječe rak dojke) te korišenje hormonskog nadomjesnog liječenja u menopauzi. I da, već iz ovog je jasno da endometralni polipi imaju hormonske receptore kao i ostatak sluznice šupljine maternice.

Kako se polipi otkrivaju?

Prije svega, polipi su jedan od najčešćih uzroka abnormalnog krvarenja žena bilo u premenopauzi ili postmenopauzi, što je razlog da posjete ginekologa, koji će tada pregledom, onim „klasičnim“, u spekulima, provjeriti rodnicu i vrat maternice, a potom će učiniti i ultrazvučni pregled koji će eventualno otkriti polip u šupljini maternice. No polipi mogu biti u potpunosti asimptomatski i otkriveni tek slučajno redovnim ginekološkim pregledom i ultrazvukom, najčešće na redovnim ginekološkim kontrolama ili primjerice tijekom obrade neplodnosti.

Kada govorimo o planiranju trudnoće, polipi koji su smješteni u šupljini maternice mogu biti uzrok nezanošenja, smatra se da je uzrok tomu upravo njihov smještaj, jer fizički „smetaju“ oplođenom jajašcu da se „ugnijezdi“, no nema dokaza kada jednom uz njih dođe do trudnoće da su oni uzrok eventualnim ranim sponatim pobačajima.

Što raditi kada se postavi sumnja u postojanje polipa?

Opća preporuka je svakako ukloniti izraslinu koja se pojavila tamo gdje joj nije mjesto, no nije sve tako crno-bijelo. Svakako pristup treba biti individualan, jer nije svaki slučaj isti. No objasnimo prvo kako se to „uklanjanje“ polipa radi, a potom i kada je to izrazito nužno, a kada je moguć i „konzervativan“ pristup.

Ako se radi o polipu rodnice, ovisno o smjeaštaju i veličini, uglavnom će biti moguće ukloniti ga u lokalnoj anesteziji, podvezivanjem kirurškim šavom. Najveća nelagoda pritom će biti sam ginekološki pregled, „rastezanje“ ginekološkim spekulima kako bi se pristupilo polipu.

Još jednostavnija varijanta je - ako se radi o cervikalnom polipu, kada uglavnom nije potrebna niti lokalna anestezija (polipi nemaju živčanih završetaka u sebi, pa se njihovim manipuliranjem ne izaziva bol). Naime ponekad više boli injekcija kojom se daje lokalni anestetik nego sam čin odstranjenja cervikalnog polipa bez anestezije. Žene uglavom komentiraju da je sam postupak poput uzimanja PAPA testa, s razlikom da se ponekad instrumentom mora „uhvatiti“ vrat maternice, što je ekvivalent ubodu injekcije za davanje lokalnog anestetika.

Nešto je „ozbiljniji“ zahvat ako se radi o endometralnom polipu (onome u šupljini maternice). Tada se naime u tu šupljinu mora ući posebnim dugačkim tankim instrumentom, histeroskopom, koji na svom vrhu ima malu kameru i izvor svjetla, a koji svojim putem prolazi kroz rodnicu, kanal vrata maternice, te na kraju ulazi u šupljinu maternice, koja se potom promatra na monitoru. Takva operacija se naziva endoskopskom te ne zahtjeva nikakvo „rezanje“ kože što ljudi obično podrazumjevaju čim se spomene riječ „operacija“. Anestezija može biti lokalna ili opća, ovisno o veličini polipa koja diktira i debljinu instrumenta koji se koristi, ali i općem stanju pacijentice.

Debljina ovog instrumenta ovisi o veličini polipa, ali i opremljenosti zdravstvene ustanove, pa može biti tanak svega 3 mm, pa do 10-ak mm. Da bi se unutar šupljine maternice išta moglo prikazati, tu nam pomaže tekući medij koji se cijelo vrijeme operacije ubrizgava, te tako širi šupljinu i prikazuje „situaciju“ unutar šupljine maternice. Osim toga, taj medij je uglavnom protočan, pa „čisti“ krv i ostale neželjene biološke materijale kako bi slika na monitoru bila jasna. Kada jednom uočimo polip, odstranjujemo ga na više mogućih načina, bilo mikro-škarama, mikro-klještima ili električnom omčom, no najvažnije je da se odstrani njegova baza, svojevrstan „korijen“.

Ova vrsta operacije se u ginekologiji naziva minimalno invazivnom, no usprkos benevolentnom nazivu, kao i svaki drugi zahvat u medicini, može imati i neželjene komplikacije.

Spomenimo jednu - iako vrlo rijetka, jedna od ozbiljnijih komplikacija je mogućnost perforacije (probijanja) maternice samim instrumentom, što ponekad može zahtijevati dodatnu operaciju radi zbrinjavanja ozljede. Ova komplikacija je učestalija kod pacijentica koje su prethodno već imale neku vrstu operacije na maternici (npr. carski rez, konizacija…), koje imaju određenu anatomsku varijaciju položaja maternice, te u pacijentica u postmenopauzi s teško prohodnim cervikalnim kanalom i „gracilnom“ maternicom.

Što slijedi dalje?

Nakon ovih zahvata pacijentica je već sljedeći dan u potpunosti funkcionalna, iako je i to vrlo individualno. Može se očekivati krvarenje iz rodnice, uglavnom vrlo oskudno, a kada se radi o endometralnim polipima ponekad i koji dan nakon zahvata. Obilnije i svježe krvarenje (uz ugruške) kao i iscjedak neugodna mirisa (upućuje na infekciju) razlog su za posjet hitnoj ginekološkoj ambulanti.

Najvažniji dio tek slijedi - kada se polip odstrani, on se šalje na patohistološku analizu. Ovdje se pod mikroskopom pregledava do najsitnijeg detalja, u cilju isključivanja maligne promjene u samom polipu.

Ovdje dolazimo i do onog pitanja kada je moguće izbjeći ili odgoditi operaciju.

Naime oko 95 posto svih polipa su benigne prirode. No upravo zbog ovih 5 posto moramo to i dokazati. Istraživanja su pokazala da su zloćudne promjene polipa daleko češće u žena u menopauzi, posebice ako su polipi simptomatski – izazivaju krvarenje. Stoga se savjetuje uklanjanje (posebice endometralnih) polipa svim ženama koje ga imaju, a u menopauzi su. Također se savjetuje odstranjenje polipa u žena koje su u generativnoj dobi, ako su simptomatski, jer cilj je i rješavanje tegoba kao i detekcija zloćudne promjene, a ako su polipi asimptomatski u žena generativne dobi uklanjanje se savjetuje ako je polip veći od 1,5 cm, ako ih ima više, ako žena ima druge faktore rizika za razvoj zloćudne bolesti tijela maternice, te ukoliko se obrađuje zbog infertiliteta (neplodnosti).

Kada ih onda uopće ne treba „dirati“?

Treba navesti i podatak da određen broj (endometralnih) polipa, po nekim istraživanjima i preko 20 posto, posebice manjih i pojedinačnih, u žena generativne dobi spontano „nestaju“. Najčešće se to dogodi tijekom menstruacije. Stoga kada se radi o mladoj ženi generativne dobi, pogotovo ženi koja nije rađala, a nema tegoba (nepravilnih krvarenja), „njezin“ polip možemo ultrazvučno „pratiti“ kroz koji mjesec prije nego što se odlučimo za operaciju, ako on bude tvrdoglav i ne „ode“ sam od sebe. Spomenuli smo na početku teksta da endometralni polipi imaju hormonske receptore kao i okolna sluznica maternice (endometrij). E da, jasno vam je kamo ovo vodi - iskustva su pokazala da veće doze progesterona kroz dva do tri mensturalna ciklusa mogu dovesti do regresije ili „otkidanja“ polipa. No ovdje treba spomenuti i da se polipi znaju ponovno pojavljivati, poglavito u žena u kojih je spontano (ili uz lijekove) i nestao, a druga negativna strana spontanog „otkidanja“ endometralnog polipa je što nema patohistološke potvrde da se zaista radi o benignoj promjeni, stoga takve pacijentice treba nešto učestalije pratiti.

U svakom slučaju, ako vam vaš ginekolog kaže da imate polip, nemojte brinuti, jer uglavom radi o benignoj promjeni i ne treba odmah „trčati pod nož“, pogotovo kada nemate simptoma, ali ga ne treba niti ignorirati.

O autoru: Ivan Brlečić, dr. med. rođen je 1979. u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimanziju u Zagrebu, nakon čega upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu, na kojem 2003. godine osvaja Rektorovu nagradu. Diplomirao je 2005. godine. 2006. zapošljava se u KBC Sestre milosrdnice, gdje i trenutno radi na zavodu za minimalno invazivnu ginekologiju i uroginekologiju. Uz to, od 2012. godine radi i u Rodilištu i poliklinici Podobnik.

2012. godine završio je specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije, a 2018. godine postao subspecijalist uroginekologije. Glavna područja stručnog djelovanja: uroginekologija, vaginalna rekonstruktivna kirurgija, endoskopska i „otvorena“ ginekološka kirurgija. Završio brojne poslijediplomske tečajeve i kategorije, autor je više znanstvenih članaka u stručnim časopisima te knjigama i predavač na domaćim i međunarodnim stručnim skupovima.

Powered by:

www.intimina.com 
https://www.instagram.com/intimina/  
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/