PCOS: kako se nositi sa sindromom policističnih jajnika?

Savršenstvo vanjske pojavnosti, propisanih mjera tijela onako kako nam nameće industrija dnevnog konzumerizma, istodobno korporativni svijet koji od žena zahtjeva aposlutnu intelektualnu maskulinizaciju, u kojem su trudnoća, porodiljni, mala djeca, bolovanja i obitelj samo jedno veliko NE. Svijet u kojem je aposlutno nepristojno biti odsutan, bolestan, virtualno nedostupan. Pravila svijeta u kojem je ženstvenost priznata samo izvana, ali ne i u svojoj biološkoj punoći, koji ne poznaje menstruacijski ciklus

Korporativnom svijetu odgovaraju žene koje odlažu svoje roditeljstvo, s lažnim idejama o lakoći zanošenja u kasnim tridesetima, ulaskom u četrdesete, o pohranjivanju jajnih stanica kao lako dostupnom modelu ostvarivanja trudnoće na pragu menopauze, kontraceptivi koji uljuljuškavaju hormonalni status i vode žensko tijelo bez izravnog doticaja sa svojim biološkim pojavnostima.

PCOS – sindrom policističnih jajnika - predstavlja jedan od onih entiteta čiji mehanizam i djelovanja još uvijek nisu razjašnjeni. Usprkos revolucionarnom napretku medicine nadasve u ginekološkoj endokrinologiji, etiologija i patofiziologija nastajanja PCO u cijelosti, kao i konzervativan i invazivan pristup u tretiranju pacijentica s PCO nisu posve razjašnjeni.

Sam opis sindroma potječe s početka prošlog stoljeća iz 1935., kada su sindrom PCO Stein i Leventhal predočili s klasičnim trijasom: oligomenoreja/amenoreja (izostanak menstrualnog krvarenja u vremenu duljem od 35 dana), hirzutizam (pojačana dlakavost) s ili bez pretilosti i ultrazvučno obostrano povećani jajnici karakteristčnog izgleda. Ovaj klasični trijas u opisu PCO uz ultrazvučni jasan nalaz policističnih jajnika (kada prilikom UZV pregleda prikažemo obostrano uvećane jajnike s volumenom većim od 10 ml s mnoštvo jajnih stanica > 12 po jajniku) i dalje predstavlja najčešći kriterij u postavljanju dijagnoze u svakodnevnoj praksi. Izostanak redovite dinamike ciklusa s izostanicima duljim od 35, 45, 60 do 120 dana s ili bez popratnih kliničkih ili kozmetskih manifestacija bilježi do 20% ženske populacije reproduktivne dobi.

Policistični ovarijski sindom najčešće je zastupljena endokrinopatija u suvremenom svijetu koji obuhvaća čitav kaskadni niz metaboličkih promjena unutar tijela, kao rezultat dijelom stila i načina života, niza interakcija temeljem djelovanja okolišnih čimbenika bazirano na epigenetskim promjenama i na genskoj nasljednoj komponenti. Ginekološke (poremećaj dinamike ciklusa), uz kozmetske manifestacije (seboreja, akne, pojačana dlkavost, pretilost andogenog tipa) često su samo vrh ledene sante niza neregularnosti koji obuhvaćaju ponavljajući začarni krug koji obuhvaća neuroendokrinološku i metaboličku neregulannost uz poremećaj funkcije rada jajnika.

Uslijed pojačanog stvaranja derivata muškog hormona andostediona na svojoj osnovnoj bazi, a to je jajnik/odnosno jajna stanica dolazi do neadekvatnog odgovora hipofize, odnosno do posljedičnog odstupanja u sazrijevanju jajnih stanica, ali i prijevremenog odumiranja primarnih jajnih stanica. Uslijed povišenog cijelog niza navedenih metaboličkih odstupanja dolazi po pojačanog stvaranja inzulina koji ciljno djeluje na stanice našeg tijela aktivirajući cijeli daljnji kaskadni slijed zbivanja. Upravo stoga žene s jasno definiranom kliničkom dijagnozom predstavljaju složeni medicinski problem, nimalo jednoznačan, koji uključuje brojne dijagnostičke metode, cjeloživotni nadzor, osobnu zdravstvenu edukaciju s ciljem održavanja cjelovitog zdravlja.

Postoji izravna poveznica s inzulinskom rezistencijom, intolerancijom glukoze, s mogućnošću razvoja dijabetesa tijekom života, pretilošću, poremećajem rada štitnjače, povišenog tlaka, poremećaja u metabolizmu lipida, s mogućim posljedičnim promjenama u kardiovaskularnom sustavu u žena koje „boluju“ od sindroma policističnih jajnika. Dugotrajna izloženost estrogenskoj prevlasti kao posljedica hormonske neravnoteže može biti jedan od čimbenika u razvoju raka dojke i sluznice maternice (endometrija) nakon četrdesetih.

Tvrdokornost samog sindroma prilikom njegova liječenja isključivo ovisi o dubini poremećaja čitavog niza žlijezda s unutrašnjim lučenjem, zdravstvenom stanju žene ali i njezinim željama. Iznimno je važno imati na umu da usprkos ginekološkoj manifestaciji ovog sindroma postoji stalna briga o cjelovitom zdravlju zbog niza metaboličkih promjena u tijelu uzorkovanih nizom endokrinološkim neregularnosti (metabolizam lipida, glukoze, neregularnost štitnjače …).

Stoga će prioriteti u životima žena različite životne dobi natjerati na posjet ginekologu. Adolescentice će podizati uzbunu zbog pojačanih akni i dlakavosti, a njihove majke bit će fokusirane na neregularnosti njihova menstruacijskog ciklusa. Žene u želji za ostvarivanjem majčinstva zbog nemogućnosti začeća potražit će pomoć ginekologa s ciljem rješavanja svog problema. One koje su uspjele ostvariti majčinstvo bit će izluđene nemogućnošću predviđanja menstruacije, ali će se i vrlo često boriti s pretilošću, povišenim tlakom, šećernom bolesti (dijabetesom) kao i povećanom mogućnošću za rak sluznice maternice.

Tijekom dugogodišnjeg proučavanja došlo je do spoznaja da izloženost stresu, pretilost, poremećaji u sintezi kateholamina i hereditarnost doprinose nastajanju PCO sindroma. Raznoliku kliničku sliku koje se javljaju u: 55% slučajeva s poremećajem trajanja menstruacijskog ciklusa (amenorejom odnosno oligomenorejama), u 28% s neregularnim - disfunkcionalnim krvarenjima, u 70% s pojačanom dlakavošću-hirzutizmon kao manifestacija hiperendrogenizma, u 40% pretilošću, nemogućnošću zanošenja i iznošenja trudnoće - infertilitet, uz obostrano povećane jajnike i fibrocističnu mastopatiju.

Evaluacijom ovog sindroma došlo je do spoznaja da ove žene imaju ranu prvu menstruaciju (menarchu) s 12,13 god., popraćenu ranim početkom menstrualnih neregularnosti (izostajanje menstruacije uz mogućnost dugotrajnog krvarenja), uz manje ili više manifestiranu pojačanu dlakavost koja se uočava neposredno nakon nastupa prve menstruacije.

I tako započinje začarani krug kojeg obilježava pojačani anabolizam (pretilost), povećana androgena stimulacija (akne i hirzutizam), popraćeno neadekvatnim povratnim mehanizmom u lučenju spolnih hormona koji se manifestira s izostankom ovulacije i poremećajem trajanja menstruacijskog ciklusa.

Stoga majke/roditelji moraju imati na umu da stara ginekološka dogma kako će se menstruacijski ciklus izregulirati sam po sebi tijekom vremena otpada. Što se ranije krene u njegovu regulaciju, dalekosežno gledajući prevencija posljedica bit će puno uspješnija, posebice znajući da danas posljedice pojačanog stresa (pritisak obrazovnog sustava i samog društva) doprinose podržavanju hormonalne neregularnosti.

Izuzetna medicinska pažnja mora se posvetiti bolesnicama koje pate od sindroma policističnih jajnika, one zahtjevaju brigu za cjelovito, ne samo ginekološko zdravlje tijekom cijelog života. Započinje se kozmetskim detaljima (nagalašenija dlakavost, seboreja, alopecija i akne) tijekom adolescencije, nastavlja regulacijom ciklusa i ostvarenjem majčinstva.

Nadzor se intenzivno nastavlja i ulaskom u vrijeme perimenopauze i menopauze jer je u pacijetica koje bolju od PCO sindroma zamijećena povećana incidencija metaboličkih bolesti (dijabetes i kardiovaskularne bolesti), rak dojke i sluznice maternice (endometrija) uzrokovane dugogodišnjom stimulacijom estrogena kao i zbog poremećaja u anabolizmu metaboličkih tvari.

Postavljanje dijagnoze PCO-a temelji se na isljučivanju cijelog niza kliničkih slika sa sličnim manifestacijama sličnih PCO-u; kao što su Cushingov sy., kongenitalna adrenalna hiperplazija, hiper i hipotiroidizam, hiperprolaktinemija, tumor jajnika s endokrinološkom aktivnošću i poremećaj u radu nadbubrežne žlijezde.

Riješenja ima; no nažalost mnogih ona se moraju provoditi dugoročno s ciljem prevencije razvoja mogućih rizika u kasnijoj životnoj dobi, uključujući i socijalne odnose te stil način života. Emocionalnim osvješćivanjem društevnih odnosa i svjesnosti simptoma, ali i kliničke prezentacije opisanog sindroma uključuje svakako promjenu stila i načina života. Tjelovježbom i regulacijom prehrane posredno utječemo na razinu inzulina, regulacijom inzulina djelujemo na ciljne stanice, ali i na proizvodnu androgena i time prekidamo začarani kurug. Svjesnost o svom tijelu, ali i dinamika hormonskih zbivanja značajno doprinose poboljšanju u terapijskom izboru. Obzirom da još ne znamo glavni uzrok sindroma, svrha terapije je uklanjanje njezinih posljedica koje bez obzira na naizgled bezazlenost mogu imati dalekosežne posljedice. Psihološka podrška iznimno je važna.

Uz preporuku redukcije tjelesne težine, regulacije rada štitnjače (ukoliko postoje njezina odstupanja) najčešća primjenjivana terapija su oralni kontraceptivi (najpovoljniji su oni koji u svome sastavu sadrže antiandrogenu komponentu – Dianae 35, Belara, Yaz, Yasmin), danas se uz konzultaciju s dijabetologom sve češće uvode preparati koji potiču inzulinsku osjetljivost (Glucophage), često se koriste i gestageni (Provera, Duphaston, Utrogestan) čijim se cikličkim uzimanjem (10-15 dana tijekom mjeseca) potiče transformacija sluznice maternice i uzrokuje mjesečno krvarenje.

Jedna od metoda izbora u dogovoru s vašim ginekologom je i minimalno invazivna kiruška tehnika (laparoskopija - zahvat u općoj anesteziji) kojim se tzv.“drilling” policističnih jajnika postiže poboljšanje simptoma u oko polovine bolesnica.
Modalitet terapije i vođenje pacijentica ovisi prvenstveno o njezinoj dobi, cjelovitom i ginekološkom zdravlju, kliničkoj slici, objektivnim nalazima, ali i o reprodukcijskim željama. Holistički gledano hiperandrogenemija (pojačano stvaranja derivata muškog spolnog hormona) žene „izjedačuje“ s muškarcima, gubitak dinamike ciklusa, uvođenje u stanje gubitka povezanosti s osnovnom biološkom inačicom koja nosi hormonsku dinamiku ženskog ciklusa zasigurno dijelom kao rezultat suvremenog načina života, ali i gubitkom uravnoteženog stila prehrane.

Hormonalni profil PCO bolesnica obilježava:
a) povišene vrijednosti LH
b) relativno niže vrijednosti FSH
c) visok LH/FSH omjer
d) povišene vrijednosti testosterona, androsterona i estrona

Dijagnoza PCO-a - ultrazvučni kriteriji:
a) obostrano povećani jajnici
b) >10 folikula 2-15 mm u dijametru, smješteni poput niske oko korteksa
c) naglašenom ehogenošću ovarijalne strome

Mogućnosti terapije:
1. dijeta, tjelovježba, prehrambene navike
2. gestagenska terapija (kratkotrajna, dugotrajna, oralna, uvođenje progesteronske spirale)
3. kontracepcija
4. preparati za regulacije glikemije
5. operativno (drilling jajnika)

Imati na umu:
Kompleksnost PCO-a, laboratorijska i internistička obrada, neplodnost, kozmetologija, praćenje tijekom peri i postmenopauze (povećani rizik za karcinom endometrija, dojke i hipertenzije) psihološka podrška.

Piše: Prim.dr.sc. Ulla Marton, dr.med
spec. ginekologije i porodiljstva
Poliklinika za ginekologiju i porodiljstvo "dr. Marton"
A. Hebranga 20, Zagreb

Powered by:

www.intimina.com     
https://www.instagram.com/intimina/      
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/