Imamo premijerku. I što sad?!

Dražen Lalić, ugledni hrvatski sociolog i politolog, ekskluzivno za portal Femina.hr komentira dolazak Jadranke Kosor na čelo Vlade: „Kada bih barem mogao ustvrditi da je Hrvatska dobila svoju Željeznu Lady! Ali nažalost, ne mogu..."

Kao analitičar i građanin bio bih jako sretan da rukopoloženje Jadranke Kosor na dužnost premijerke, nakon egoističnoga i kalkulantskoga uzmaka njenoga mentora Ive Sanadera, mogu barem djelomice ocijeniti blagotvornim za prevladavanje katastrofalne situacije u kojoj se nalazi naša zemlja.

Bilo bi mi zadovoljstvo da sada mogu ustvrditi kako je na čelo vladajuće stranke i Vlade došla sposobna i snažna osoba koja zna upravljati kormilom vlasti i ima veliku potporu u širokoj javnosti te, koja slijedom svega toga, građanima ove zemlje daje izglednu nadu kako će ubrzo početi izvlačenje državnoga broda iz havarije u kojoj se već dulje vrijeme nalazi.

Isto tako, bilo bi mi izuzetno drago da mogu poručiti kako je unaprjeđenje gospođe Kosor vrhunski pokazatelj poboljšanja društvenoga položaja žena u nas i njihovoga političkog utjecaja, pa čak i ustvrditi da je Hrvatska dobila svoju "Željeznu Lady" za koju je moguće prognozirati da će biti ne samo "najveći muškarac među političarima" (kako su britanski mediji prije četvrt stoljeća hvalili Margaret Thatcher), nego i najveća žena u nacionalnoj povijesti. 

Izvršiteljica Šefovih odlukâ

Na moju veliku žalost, ne mogu dati takve ocjene. Naime, pravac budućega razvoja političke karijere Jadranke Kosor i cjeline vladajuće politike u Hrvatskoj već je dugo određen sasvim drugačijim obrascima za koje nema nikakvih naznaka da će se u nastupajućem razdoblju (znatnije) promijeniti. Ponajprije se radi o obrascima političkoga diletantizma, moralnoga relativizma, kulturnoga tradicionalizma i političkoga paternalizma koji je svojim dugogodišnjim političkim djelovanjem gospođa Kosor zajedno s drugim vodećim političarima u nas, ponajprije onima iz redova HDZ-a, najaktivnije formirala i produbljivala.

Nebrojeni su primjeri njenoga političkog djelovanja koji su ostavili teške posljedice na društveni život u Hrvatskoj. Ovdje samo podsjećam na Kosoričino i Sanaderovo nepristajanje da se usprkos zahtjevima, u javnosti objavi popis pola milijuna (?!) hrvatskih branitelja, što je tisućama lažnih ratnih veterana omogućilo da potkradaju državu i produbilo podjele u društvu. Ističem i očitu nemoralnost i beskrupuloznost načina na koji je ta političarka dobila stan.

Također, upozoravam kako je ona u izbornoj kampanji optuživala SDP da će legalizirati korištenje droge ako dođe na vlast, iako su se socijaldemokrati zalagali za dekriminalizaciju konzumiranja lake droge kao jedan od načina da se prevlada izrazito štetna javna politika suzbijanja zlouporabe droge i ovisnosti o drogi (broj ovisnika o heroinu u Hrvatskoj se u posljednjih 15 godina triput povećao), koju je vodila upravo Jadranka Kosor. Ta je političarka imala nebrojene funkcije, a u svakoj od njih se uglavnom ponašala kao slijepa i beskrupulozna izvršiteljica odlukâ svoga šefa. Sada, kada je on (navodno) otišao iz politike, ona nastavlja po starim obrascima. 

Zbog svega toga, treba se nadati da će njena Vlada pasti u najskorijem roku te da će se raspisati izvanredni izbori, u kojima će Hrvatska dobiti sposobnu i moralnu Vladu koja će raditi za opće dobro, a neće promicati egoistične interese pojedinaca, klanova i skupina. Na čelo te Vlade ili na neko od ključnih mjesta u njoj može doći neka sposobna i vrijedna političarka, kakvih u Hrvatskoj imamo usprkos prevladavajućem tradicionalizmu, maskulinizmu i patrijarhalnosti. Međutim, takva će političarka morati biti sasvim drugačija od Jadranke Kosor.

Dražen Lalić