U veljači, cvijeće ponovno postaje jedan od najčešćih načina izražavanja osjećaja. Buketi su posvuda - crvene ruže i raskošni aranžmani. No, sve je više onih koji se pitaju: može li cvijeće biti nešto više od lijepog, ali prolaznog poklona? Upravo tu na scenu dolazi ikebana, drevna japanska umjetnost aranžiranja cvijeća koja posljednjih godina doživljava svojevrsni povratak, kao odgovor na potrebu za sporijim, smislenijim i osobnijim načinom darivanja.
Za razliku od klasičnih buketa, ikebana nije usmjerena na količinu cvijeća, ni na simetriju. Naprotiv, često koristi svega nekoliko pažljivo odabranih elemenata - granu, cvijet ili list i stavlja naglasak na trokutastu strukturu koja simbolizira odnos neba, čovjeka i zemlje. Sama riječ ikebana znači „oživjeti cvijeće“, a cilj nije impresionirati, već prenijeti emociju.
Cvijeće kao ogledalo odnosa prema drugima i prema sebi
Ikebana se temelji na sedam ključnih principa koji zajedno čine njezinu filozofiju: linija, ravnoteža, sklad, forma, boja, prostor i praznina. Na prvi pogled, riječ je o estetskim pravilima, no u praksi oni odražavaju način na koji gradimo odnose s drugima, s prirodom, ali i sa samima sobom. Primjerice, ravnoteža u ikebani ne znači savršenu simetriju, već sklad između različitih elemenata. Baš kao i u odnosima, ljepota se često nalazi u nesavršenosti. Prazan prostor uči nas da ne moramo ispuniti svaki trenutak, svaku tišinu i svaki kut, jer upravo u toj pauzi nastaje osjećaj mira i prisutnosti.
U kulturi koja ljubav često mjeri kroz poklone i geste prema drugima, sve se više okrećemo tihim, svjesnim ritualima. Na granici između estetike s jedne strane, te prisutnosti i unutarnje ravnoteže s druge strane susreću se dvije drevne prakse - ikebana i pranayama. Naizgled različite, savršeno se uklapaju u ritual pažnje koji dijeli isti „nevidljivi temelj“. Krunoslava Ivanković Peulja, floristica i osnivačica studija Kod neviste, objašnjava važnost kenzana, metalne baze nalik četki koja se postavlja na dno posude i drži cijeli aranžman. „Kenzan je gotovo nevidljiv, ali bez njega, aranžman ne može postojati. On daje stabilnost, ravnotežu i slobodu izraza. Od njega sve počinje“, kaže Krunoslava.
Na sličan način, u pranayamama (vježbe disanja) je dah baza psihofizičkog zdravlja - most koji povezuje tijelo, um i emocije. Upravo dahom možemo direktno utjecati na emocije i stanje uma. „Dah je najbrži i najprirodniji način da utječemo na svoje stanje i otpustimo mentalnu, emocionalnu i fizičku napetost“, objašnjava Petra Šafranko, certificirana instruktorica pranayama. „Svjesnim disanjem izravno djelujemo na vagus živac i aktiviramo parasimpatički živčani sustav, onaj zadužen za regeneraciju, opuštanje i osjećaj sigurnosti.“ Dah je naš unutarnji kenzan. Nevidljiv, ali ključan za ravnotežu.
U ovom mjesecu se možda češće nego inače pitamo: „Kada stati? Kako usporiti? Kako pomiriti poslovne i privatne uloge bez osjećaja da stalno kasnimo - za sobom? “ Možda je vrijeme da Valentinovo prestane biti još jedna obaveza. Možda ruža ne mora biti poklon drugome - nego ikebana kao dar sebi. Upravo na tom tragu nastala je radionica „Ikebana & Pranayama: Ljubav prema sebi kroz cvijeće i disanje“, koja se održava 19. veljače u studiju Kod neviste. Radionica započinje pranayamama, tehnikama svjesnog disanja koje sudionice uvodi u stanje
opuštenosti i prisutnosti. Nakon toga slijedi ikebana radionica po Sogetsu školi, suvremenom japanskom pristupu koji naglašava slobodu izraza i osobni doživljaj.
Cijelo iskustvo osmišljeno je kao mali japanski ritual: uz pomno odabrane japanske čajeve i prigodne sushi zalogaje, sudionice dobivaju prostor da uspore, udahnu i stvore nešto vlastitim rukama, a kući nose aranžman, znanje i podsjetnik za svakodnevni povratak sebi. Možda je upravo to najljepša poruka mjeseca ljubavi: da se briga o sebi ne događa jednom godišnje, već u malim, svakodnevnim ritualima.U odluci da na trenutak stanemo. U ljubavi prema sebi koja ne mora biti glasna… Dovoljno je da ima čvrstu bazu. Poput kenzana. Poput daha.
