Kad je prošlog ljeta u Kožinu pored Zadra napokon osvanula prekrasno preuređena vila pored mora, s pogledom na najljepši zalazak sunca i infinity bazenom koji oduzima dah, svi su se pitali tko stoji iza njenog uređenja. Vlasnica tvrtke za uređenje interijera MatchFector, Silvija Tičić Ivanda, inače je poznata po svijetlim, raskošnim, pretežito bijelim interijerima s puno svjetlosti. Tako je i njen projekt - Villa Silvio - prekrasan primjer stare obiteljske kuće savršeno modernizirane i uklopljene u mediteranski ambijent.
Ovo je samo jedan od primjera interijera koje je Silvijina tvrtka MatchFector realizirala u posljednjih nekoliko godina - od privatnih stanova, ureda, obiteljskih kuća pa nadalje, MatchFector se profilirao kao tvrtka za uređenje interijera, koja stoji iza pročišćene i prozračne, ali luksuzne estetike. Kako je žena koja je godinama svoju karijeru gradila u auto-industriji, završila u građevini i dizajnu interijera, saznajte kroz ovu inspirativna poslovnu priču.
Nakon uspješnih karijernih postignuća u automobilskoj industriji krenula si nekim sasvim drugim putem - kako se to dogodilo?
- Od djetinjstva sam bila izrazito kreativna osoba – stalno sam premještala namještaj i mijenjala raspored po stanu, uvijek tražeći neki novi ugođaj. Tijekom studiranja nismo baš imali mogućnosti živjeti u lijepo uređenim podstanarskim stanovima, pa sam često, osim svog, uređivala i stanove kolega uz pomoć sitnih detalja i vlastite mašte. Iako sam oduvijek bila zaljubljena u automobile, a posebno sam voljela raditi u Centru sigurne vožnje, interijeri i građevina su me nekako stalno tiho privlačili. Moram priznati da nije bilo jednostavno objasniti ocu da, unatoč završenom Ekonomskom fakultetu, mene zapravo više veseli uređenje interijera – pogotovo jer je on smatrao da se od tog posla ne može živjeti. Dugo sam zato uređenje interijera razvijala paralelno uz “siguran posao”, sve dok prije šest godina nisam odlučila napraviti veliki zaokret i u potpunosti se posvetiti onome što zaista volim.
I auto-industrija i građevina još uvijek se percipiraju kao “muški svijet” - kakvo je tvoje iskustvo kao žene u tim branšama?
- Istina je – nije uvijek lako, ali ja sam rođena Zadranka i taj moj inat, upornost i čvrsti stav uvelike mi pomažu da se izborim i opstajem u takvom okruženju. Što se tiče rada na idejnim i izvedbenim projektima, tu zaista nemam problema. Bez obzira radi li se o muškim ili ženskim klijentima, često se sve svede na to da ljudi žene percipiraju kao veće estete i perfekcioniste, što u ovom poslu zapravo može biti velika prednost. Međutim, kada je riječ o vođenju projekata, znaju se dogoditi situacije da se na samom početku izvođači postave s određenom dozom nepovjerenja ili pokušavaju nametnuti svoj način rada. No, kroz komunikaciju, znanje i dosljednost vrlo brzo se stvari poslože, a povjerenje se gradi kroz rezultate. Na kraju je uvijek najvažnije da projekt bude kvalitetno izveden – i tu predrasude vrlo brzo padaju u drugi plan.
Čime se vodiš prilikom uređenja interijera za klijente - vjerujem da ponekad nije lako spojiti realnost s njihovim željama…
- Prilikom uređenja interijera vodim se prvenstveno funkcionalnošću prostora, a zatim estetikom i individualnim željama klijenata. Iako klijente često potičem da podijele inspirativne fotografije kako bih bolje razumjela njihov stil, takav pristup ponekad otvara i određene izazove. Naime, fotografije često prikazuju prostore koji su znatno veći ili drugačije koncipirani od stvarnih gabarita s kojima raspolažemo. Primjerice, klijenti nerijetko žele implementirati elemente poput velikih kuhinjskih otoka ili poluotoka, ne uzimajući u obzir stvarne prostorne mogućnosti. U takvim situacijama ključno je stručno usmjeravanje – kroz tlocrte, vizualizacije ili dodatna pojašnjenja u samom prostoru – kako bi klijent mogao realno sagledati odnose veličina i funkcionalnost rješenja. Svaki projekt zahtijeva balans između želja i realnih ograničenja, a upravo tu dolazi do izražaja važnost iskustva i komunikacije. Kontinuiran dijalog s klijentima omogućuje da se njihovi zahtjevi pravilno interpretiraju i prilagode prostoru.
Villa Silvio u Kožinu je za sada definitivno tvoj najdraži i vrlo emotivan projekt - možeš li nam reći kako je tekla obnova i jesi li zadovoljna rezultatima?
- Villa Silvio u Kožinu za mene je puno više od projekta – to je osobna priča i zasigurno najemotivniji, ali i najzahtjevniji projekt na kojem sam ikad radila. Riječ je o kući mog pokojnog oca, koji mi je bio životni uzor i najveća podrška kroz život. Upravo zato je svaki korak, od prve ideje do završne realizacije, bio prožet emocijama i jednim tihim pitanjem koje me stalno pratilo – bi li se njemu svidjelo? Iako sam to pitanje često zadržavala za sebe, odgovori su mi dolazili spontano kroz reakcije drugih. Svi koji su došli vidjeti kuću – od susjeda do obitelji – gotovo su bez iznimke govorili isto: “Silvio bi bio presretan.” Te riječi su mi značile više od bilo kakve stručne potvrde. Sam proces obnove, kao i na većini gradilišta, nije prošao bez izazova i nepredviđenih situacija. Nije sve išlo po planu, ali unatoč svemu projekt je završen u zaista kratkom roku, što mu daje dodatnu težinu i vrijednost. Zanimljivo je da dugo nakon završetka nisam bila svjesna koliko je projekt zapravo uspio – vjerojatno zato što je za mene bio puno više od samog posla. No, svakodnevno me podsjete prolaznici koji zastanu, fotografiraju kuću i s oduševljenjem komentiraju da je jedna od najljepših u kvartu.
Kako generalno ocjenjuješ tržište u Hrvatskoj - vezano za segment interior designa, građevine, nekretnina…?
- U posljednjih nekoliko mjeseci primjetan je blagi pad potražnje za kupnjom nekretnina, što bi dugoročno moglo doprinijeti stabilizaciji, odnosno usporavanju rasta cijena. Takva situacija već sada dovodi do svojevrsne “kristalizacije” tržišta – profiliraju se ozbiljniji i kvalitetniji investitori, kao i pouzdaniji izvođači radova. U prethodnom razdoblju svjedočili smo vrlo dinamičnom rastu, gdje je tržište bilo izrazito aktivno, ali i pomalo neselektivno – prodavalo se gotovo sve, a cijene izvođenja radova često su bile prenapuhane zbog velike potražnje. Sada se tržište postupno vraća u realnije okvire, što dugoročno smatram pozitivnim trendom. Što se tiče segmenta uređenja interijera, vidljiv je kontinuiran rast svijesti o njegovoj stvarnoj vrijednosti. Sve više klijenata prepoznaje da angažiranje stručnjaka nije trošak, već investicija koja dugoročno štedi i vrijeme i novac, te rezultira kvalitetnijim i funkcionalnijim prostorom.
Što bi poručila mladim ženama koje ulaze u ovu branšu i tek započinju svoju karijeru?
- Mladim ženama koje tek ulaze u ovu branšu poručila bih da prije svega vjeruju u sebe i svoje snove – i da ih nikada ne umanjuju zbog tuđih mišljenja. Bit će trenutaka sumnje, izazova i prepreka, ali upravo u tim trenucima se gradi snaga i karakter. Uspjeh ne dolazi preko noći, ali uz upornost i rad – sigurno dolazi. Nemojte dopustiti da vas obeshrabre komentari okoline. Ljudi često nisu podrška ne zato što vam žele loše, već zato što ne razumiju vaš put jer nisu na vašem mjestu. Zato je važno ostati vjeran sebi i onome što vas pokreće. Isto tako, naučite cijeniti sebe i svoj rad. Nemojte snižavati svoju vrijednost kako biste se nekome “svidjele” ili dobile posao. Ako netko ne prepoznaje vaš trud, znanje i energiju – to nije vaš klijent. Onaj pravi će doći i znat će to cijeniti. Budite znatiželjne, učite, budite prisutne na terenu i ne bojte se iskustva – jer se upravo tamo najviše raste. I najvažnije, budite ustrajne. Put možda neće uvijek biti lagan, ali ako radite ono što volite, svaki korak ima smisla.
Kad gledaš unazad, što bi na svom poslovnom putu napravila isto, a što bi primijenila?
- Iskreno, gledajući unazad, ne bih ništa bitno mijenjala. Iako sam nekad razmišljala da sam se možda trebala ranije osamostaliti i posvetiti dizajnu interijera, danas znam da je svaki korak imao svoju svrhu. Rad u korporativnom okruženju izgradio me profesionalno, ali još važnije, osobno – naučio me disciplini, strpljenju i dao mi samopouzdanje da ne odustanem na prvoj prepreci. Sve dolazi u svoje vrijeme, i zaista tako i jest. Jedino mi je žao što moj otac nije mogao vidjeti da odlazak iz “sigurne zone” nije bila pogreška, već početak života kakav sam oduvijek željela. A danas, kad vidim što sam uspjela stvoriti i koliko prostora svojom vizijom mogu promijeniti u domove i priče ljudi, osjećam da sam ne samo ostvarila svoje snove, nego i nadmašila sve što sam ikad zamišljala. I tada shvatiš – ponekad je hrabrost najvažnija investicija koju možeš napraviti u životu.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
- Moj radni dan nikad nije isti – od ranog jutra uz čaj i mailove, do sastanaka i gradilišta diljem Hrvatske i inozemstva. Dok radim idejna rješenja, puno toga mogu odraditi na daljinu, ali kad vodim izvedbu, praktički živim na gradilištu, prateći svaki detalj i napredak. I svaki put, kad projekt završi i prostor postane dom, osjećam isto – da nisam samo dizajnirala prostor, nego stvarala priču, uspomene i mjesto u kojem ljudi zaista žive svoj život. I taj osjećaj čini svaki naporan dan neprocjenjivim.
