Povratak poroda sebi

Neovisno o tome je li porod ispao sasvim drugačiji od njihove vizije, je li ih "uhvatio" nespremnima, jesu li se dogodile situacije koje nisu mogle zamisliti... Često se događa, pogotovo na našim prostorima, da žene svoj porod doživljaju teškom temom, a nerijetko i traumom

Kada pričamo o vraćanju poroda ženama, u globalnom kontekstu pričamo o tome da se smanje nepotrebne intervencije u rodilištima, da se ženama omoguće različita prava, mogućnosti i izbori - od toga gdje rađaju, kako se kreću, tko je s njima u tom trenutku do toga da fokus stavljamo na edukacija žena u pripremi za sam porod, pisanja plana poroda, te jačanje primaljske skrbi i takvog modela rada u svijetu. Ovo su sve iznimno važni koraci koje svakako trebamo poticati i na njima raditi na makro, a i na mikro "skalama". No što kada je porod već iza nas, a nismo sretne s tim kako je prošao?

Kada sam tek započela svoj put rada kao doula prije skoro pet godina, među prvim ženama s kojima sam radila je bila predivna majka čiji je prvi porod bio iznimno traumatičan te se željela pripremiti za drugi. Iako je drugi porod prošao puno bolje, ubrzo nakon njega došlo je do komplikacija s bebom i uslijedio je niz iznimno stresnih događaja koji su na majku, a i obitelj, utjecali jako negativno u periodu postpartuma, odnosno periodu nakon poroda.

Odvojenost od djeteta, nemogućnost zlatnog sata nakon poroda, strepnja za bebicu, problemi s dojenjem… sve su to samo neke stvari koje su uslijedile. Trudila sam se biti joj maksimalna podrška te kada mi je došla s idejom koju je našla online, objeručki sam prihvatila. Radi se o takozvanoj "birth reclaiming ceremony" koji neki nazivaju i "rebirthing ceremony", a neki prijevod bi bio - ceremonija vraćanja poroda sebi, ili ceremonija ponovnog poroda.

Riječ je o jednoj, naoko jednostavnoj ceremoniji, koja može biti itekako moćna, čemu sam i sama svjedočila kao doula. S vremenom se ova ceremonija u svijetu puno više integrirala čak i u nekim psihoterapeutskim radovima sa ženama koje su iskusile porođajnu traumu ili imaju osjećaj da im je njihova porođajna priča oduzeta.

Cilj ove prakse je omogućiti mami da prođe kroz porod na način koji će biti osnažujući, koji će je osloboditi krivnje, grižnje savjesti, srama te pomoći integrirati emocije kao što su tuga, ljutnja, razočarenje. U toj praksi majci se čuva prostor, pruža razumijevanja te daje prilika da proradi ono što treba i stvori uvjete i atmosferu poroda kakve si je priželjkivala. 

Iz perspektive perinatalne psihologije, pomaže mami i bebi ponovno uspostaviti osjećaje sigurnosti, povjerenja i povezanosti te čak i da beba procesira porod. Kod ranog postpartuma može pomoći i bebama koje imaju poteškoće pri dojenju jer im omogućava kontakt kože na kožu kao i mogućnost da naprave put “gmizanja” do mamine dojke, nalaženje dojke te “rooting”, što su sve bitni refleksi s kojima se beba rađa ali ponekada zbog vrste poroda nema mogućnost “obaviti” odmah nakon poroda, pa se ponekad dogodi da “preskočeni koraci” utječu na otežano dojenje.

Iako postoje različite prakse i svaka se individualno prilagođava majci i obitelji, ima par stvari koje su univerzalno bitne. Bitno je da mama nije sama, već da joj netko facilitira ovu ceremoniju, odnosno praksu. To je jako bitno jer je u tim trenucima ženi potrebno da joj netko čuva prostor te da zaista bude viđena. Da njezin proces, hrabrost, ranjivost i priča budu validirani. Jako je bitno da je ta osoba unaprijed upoznata s maminom porođajnom pričom. Zatim, kada mama izabere osobu koja će biti uz (uz bebu, partnera, a ponekada i stariju djecu), bitno je da se dogovore želje i koraci, ali otpuste očekivanja jer svaka priča nosi svoje.

Zatim, treba stvoriti okruženje koje je mami ugodno (a i bebi), a prilagođeno maminom željama. Dobro je pitati “kako zamišljaš svoj idealan porod” i krenuti od tamo. Neki od faktora na koje možemo utjecati su:

• rasvjeta
• mirisi
• zvukovi
• sigurnost
• privatnost
• sigurni ljudi

S obzirom na to da se u ovim ceremonijama često koristi kada/kupka (ali ne uvijek), onda i cvijeće za kupku, recimo, mogu biti divna ideja. Zatim se ostalo prilagođava mami. Prepričavanje svoje porođajne priče na glas, razgovor s bebom i povezivanje, njihanje po sobi s partnerom uz playlistu koja je bila namijenjena za porod, kontakt kože na kožu s bebom i omogućavanje gmizanja i podoj, zajednička kupka i maženje, masaža bebe koja prati "poteze i redoslijed" fiziološkog poroda… opcija je puno.

Nakon ceremonije bitno je nahraniti i napojiti mamu, uputiti joj riječi afirmacije i pružiti podršku te joj dati prostora da se obitelj povezuje. Iako ova praksa ne može izbrisati traume s poroda, niti vratiti vrijeme, ono što može napraviti je dati mami, bebi, obitelji, siguran prostor za otpuštanje i integraciju strahova, tuge, ljutnje, srama, razočarenja, stresa, grižnje savjesti… omogućiti im prostor za povezivanje, a i stvoriti jednu novu, snažnu i moćnu obiteljsku uspomenu. 

Ako te ovakva ideja privlači, kontaktiraj svoju doulu ili blisku osobu i pošalji joj ovaj tekst i omogući si ovako nešto. Nije teško, a može značiti tako puno.

Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/

Powered by:

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/