Nježnost s fetišiziranim kontekstom - savršen (modni) spoj!

Koliko god se moda činila, a zapravo dobrim dijelom i jest instrument diktiranog odnosa prema identitetu i tijelu, ona predstavlja i polje izbora u kojemu se isti odnos može reanimirati na subverzivan način. Što znači kako se u modnom okrilju najprovokativnije realizira odmak od ideološki konstruiranih identifikacija s represivno postavljenim društvenim ulogama i njima odgovarajućim stereotipima.

Govorimo o teritoriju igre, poigravanja, eksperimenta i potrage za identitetima u kojima se zrcali naša unutarnja drama, unutarnji konflikt. Autor danas široko prihvaćene teorije o fluidnosti identiteta Z. Bauman postavio je tezu kako identitet nije u nekom trenutku postao problemom, već je identitet sam po sebi problem- oduvijek!

Govorimo o teritoriju igre, poigravanja, eksperimenta i potrage za identitetima u kojima se zrcali naša unutarnja drama, naš unutarnji konflikt. Autor danas široko prihvaćene teorije o fluidnosti identiteta Z. Bauman je postavio tezu kako identitet nije u nekom trenutku postao problemom već je identitet sam po sebi problem- oduvijek!

U potrazi za izgubljenom slobodom od kulturološki nametnutih identiteta moda koristi fetiš kao magijski medij u kojem tijelo može nesputano uživati u svom željenom izboru. Isto tako može se i identificirati s njim, što znači osjetiti se ritualno oslobođenim. Ukoliko se moć fetiša uopće može dočarati relacijom dominacije nad nekim ili nečim, makar se radilo o prividu kontrole, onda se njegova važnost potvrđuje u procesu tijekom kojeg se priča maskira u objekt.

O kakvoj se priči u kontekstu konstrukcije ženstvenosti radi, izazov je kojim se feminizam bavi zazivajući odbacivanje nametnutih stereotipa ženske pojavnosti u erotskim transakcijama. Mada smo se svim silama upinjali kritizirati kanone koji doprinose kontroli ženskog tijela, čini se kako smo i u transhumanoj fazi zadržali diktirani model fetišiziranog ženskog izgleda koji potvrđuje marksističku paradigmu fetišiziranosti robe.

U želji i uzbuđenju istovremeno žive: i sloboda izbora i sputanost  zbog opsesivne  fiksacije na objekt želje, kao i frustracija u vezi s moralnom ispravnošću. U kontekstu potrage za identitetom, fetiš može poslužiti kao alat samospoznaje i samodovoljan spektakl. U tom smislu se, u ovoj modnoj priči o fetišu žena postavlja u poziciju kreiranja sebe. Kreirajući sliku sebe kao neke druge u dijalogu sa zrcalom, ona razgovara sa svojom seksualnošću poigravajući se fetišiziranom esetikom u koju unosi svoju senzibilnost, stilizaciju i znatiželju.

Upustimo li se u kreativnu igru sa slikama konstruiranim iz potisnute materije seksualnosti, zasigurno dopuštamo procesu pričanja priče da jednom transcendira objekt i oslobodi subjekt od nametnutog osjećaja srama i lažne moralnosti.

Kolekcija je nastala strpljivim i dugotrajnim  preplitanjem konaca i ideja, razgovorima i dogovorima s dragim suradnicama i suradnicima. Odjevni komadi su većim dijelom izvedeni tehnikom makramea, a kako se radi o puno tanjim nitima od onih koje se uobičajeno koriste kod takve vrste ručnog rada, bila je potrebna iznimna vještina u njihovoj realizaciji. Ostvarena vizualna fragilnost podcrtava finoću i osjetljivost izvedbe uz pomake u dekonstrukciji forme. Uporabna fluidnost je postavljena kao paradigma istraživačkog načina nošenja i komunikacije svakog pojedinog komada odjeće.
Mladjahna Eva je kao model sjajno rekreirala kompleksnost susreta senzibilnosti s fetišiziranim kontekstom.

FETIŠ je priča koja se maskira u objekt (R. J. Stoller).

Fotografija: Franjo Matković
Styling: Ana Nikačević
Šminka: Tena Bašić
Frizura: Milena Maršić, salon Glamour
Model: Eva Ljubić
Snimljeno u studiju Sjenka, u Zagrebu, 02.06.2024.