Kink – jesu li perverzne seksualne igrice patologija ili sloboda?

Generalno nije potrebno puno da se ženu osudi kada su u pitanju seks i seksualnost. Ovo je pogotovo slučaj kada se njene seksualne preference nalaze nešto dalje od onog uobičajenog i normativnog. Doduše, to nije iskustvo samo žena (iako će žene svakako doživjeti veću osudu), već svih onih koji seks vole i prakticiraju na načine koje društvo može smatrati neobičnima. Dok je nekome udaranje partnera po guzi ili spanking mainstream dio seksa, nekome će biti kinky igra, a nekome pak nezamisliva nastranost. Upravo tu leži "kink" – u definiciji seksualnih praksi, želja i ponašanja koja odskaču od onoga što društvo vidi kao konvencionalno. Kink je tako dosta individualan i fluidan pojam... 

Zadnjih godina "kink" kao koncept viđamo sve više u pop kulturi, filmovima, serijama i bestseller knjigama. Od izlaska ’50 nijansi sive', i šira javnost postala je upoznata s pojmom BDSM-a, najopširnijom vrstom kinka koja označava vezanje (bondage), disciplinu, dominaciju, submisivnost, sadizam i mazohizam. No ako si percepciju kinka i BDSMa gradila na knjigama i filmovima iz serijala ’50 nijansi sive', gotovo sigurno mogu tvrditi da je takvo viđenje krivo. Svi ljudi koji savjesno prakticiraju BDSM dobiju fraze čim netko spomene tu franšizu. Filmovi i knjige ’50 nijansi sive', naime, izostavljaju osnovne koncepte koji su ključni za bilo kakav BDSM odnos ili kink igru, a to su komunikacija i pristanak. U BDSM scenarijima glavni afrodizijak je moć, davanje moći nekome drugome ili uzimanje kontrole i odgovornosti nad drugom osobom. Budući da to nisu bezazlene stvari, sasvim je jasno da one moraju biti unaprijed iskomunicirane i dogovorene. 

U praksi to znači iskreno i otvoreno priznati partneru ili partnerici što želimo, riječima opisati tu scenu do najsitnijih detalja, bez srama otkriti svoje kinkove i strasti. Zatim slijedi definiranje onoga što će se zaista desiti, prepoznavanje vlastitih granica i usvajanje partnerovih granica. Tek tada igra može početi te niti u jednom trenutku ne smije prerasti u nasilno iskaljavanje frustracija i ignoriranje partnerovih želja i potreba. No sve ovo nije prvo na što većina ljudi pomisli kada čuju riječi kink ili BDSM. Pretpostavljam da zamišljaju lagano do srednje jako udaranje po guzi, senzualno gušenje, vezanje zapešća ili povezivanje očiju, donje rublje napravljeno od kože ili lateksa… Iako to sve svakako možemo svrstati u kategoriju kinka i BDSM-a, rekla bih da je to i dalje onaj vanilla, politički korektan BDSM koji mnogima zagolica maštu, ali im ne stvara nelagodu.

Što je s udaranjem koje ostavlja masnice i ožiljke, guranjem u usta ball gaga preko kojeg curi slina i suze, vezanjem cijelog tijela užetom na način da svaki pokret boli ili pak vezanjem u suspenziji koja osobu natjera u neprirodne i neugodne položaje? Što je s uriniranjem po partneru ili imanjem roba koji ti masira stopala i masturbira pred zatvorenim vratima dok vodiš ljubav s nekim drugim? Što je s mučenjem koje dovodi do takve boli da se počneš nekontrolirano tresti i plakati, ali tražiti još, još i još? Pričam o kinkovima koji društveno ipak nisu tako prihvatljivi kao svileni povezi za oči, o kinku koji često nailazi na zgražanje, omalovažavanje i ono što nazivamo kink shaming.

Kink shaming je posramljivanje i ponižavanje nekoga zbog njegovih ili njezinih kinky seksualnih ponašanja ili fantazija. Bilo da ti netko direktno tvrdi kako je bilo kakav fetiš ili uključivanje boli i moći u seks pogrešno ili da ti kaže kako su joj fetiši, kinky i grub seks okej, ali… Iza tog ali stoji osuda, moraliziranje i zaključak da ipak nije sav seks okej. Jedna djevojka mi je rekla da joj BDSM nije potpuno u redu jer joj nasilje nije u redu. No BDSM i nasilje uopće nisu sinonimi, prije su oprečni pojmovi. Kink i BDSM kao glavne postulate imaju komunikaciju i pristanak, baziraju se na dogovoru i onome što obje strane žele raditi, dok nasilje sačinjavaju okrutni činovi kojima je cilj da drugoj osobi učine nešto nažao i povrijede ju.

Postavlja se pitanje ne pruža li BDSM i kink samo izliku za seksizam i mogućnost muškarcima da maltretiraju žene. Ovo pitanje pretpostavlja da su muškarci uvijek ti koji su dominantni, a žene te koje su submisivne, što nije točno. No čak i kada je uspostavljen takav raspored uloga, kontrola u BDSM scenama prividno je u rukama dominantne osobe, ali zapravo je submisivna osoba ta koja kontrolira igru, ona odlučuje što je dozvoljeno, na koji način i do koje mjere. Bilo kakva razmjena moći samo je prividna i igra. Da bi ta igra bila moguća, obje osobe zapravo moraju imati moć i kontrolu, što je potpuno drugačije od seksizma i mizoginije. Svakako da kink može biti zlorabljen, da postoje loše osobe koje ga koriste kako bi se na nekome iživljavale, ali to onda prestaje biti kink ili BDSM i postaje nasilje, jednako kao što i seks koji je pod prisilom nije seks, već silovanje. Kink nije okrutan i nikome ne čini ništa nažao, samo je malo drugačiji oblik pružanja ljubavi i pažnje, te uživanja u seksualnosti i erotičnosti.

Volim naglasiti kako parovi koji prakticiraju kink i BDSM u prosjeku puno više razgovaraju o svojoj seksualnosti i seksualnom životu nego oni koji prakticiraju vanilla i mainstream seks. Pristojno društvo nas je naučilo da se o seksu ne treba razgovarati, da svoje strasti i požude treba što više zatomiti, pogotovo ako si žena. Tako puno žena ima nezadovoljavajuć seksualni život, rijetko svršavaju s partnerom, a još rjeđe mu iskreno obznane što ne vole i što vole. BDSM, naprotiv, zahtjeva upravo takve razgovore, jer teško je pretpostaviti i pogoditi neki specifičan kink koji tvoja partnerica ima, već ti ga ona mora priznati.

Ako ti osoba detaljno i specifično objasni što želi, na koji način to želi, koliko dugo i koliko jako, kada želi da to prestane i kako želi da briga kasnije izgleda – kako je onda moguće tvrditi da je to što radimo, u dogovoru i s pristankom, nasilje? Kada BDSM postane nasilan, kada prestane uvažavati tuđe potrebe i želje, a počne ignorirati i prelaziti dogovorene granice, tada to prestaje biti BDSM. 

O kinku također često čujem istu pretpostavku kao i o neobaveznom seksu – da je pokazatelj neke traume, nečega psihološkog ili emotivnog što s osobom nije u redu. Čak i mnogi oni koji misle da su kul i otvoreni po pitanju seksa, često će posramiti nekoga jer misle da se ta osoba seksa previše ili da se seksa previše grubo. No tko određuje što je previše? Seks je subjektivan i vrlo osoban. Donijeti jedan općeniti zaključak o tome koliko seksa je taman seksa ili koliko udarac u BDSMu smije biti jak da bude prihvatljiv jest nametanje svojeg dojma, iskustva i preferenci drugima. Sociološki, to nije neobično, svi mislimo da je ono što je nama „normalno“, upravo ono što bi objektivno i generalno trebalo biti „normalno“. Ali jednako kako „normalno“ ne postoji u drugim društvenim aspektima, tako ne postoji niti u seksu. 

Lakomisleni zaključci poput onih da je poneko spenkanje i gušenje u redu, ali da onaj baš grubi BDSM predstavlja nešto na čemu bi se trebalo raditi s psihoterapeutom, dovode do osjećaja srama, krivnje i prljavosti. Ne mogu prihvatiti kink shaming zato što ne mogu prihvatiti da ljudi koji su osvijestili i istražili svoju seksualnost i to konstantno rade, ljudi koji komuniciraju s partnerima s ciljem da imaju što bolji, kvalitetniji i sigurniji seksualni život za sve uključene, ljudi koji proživljavaju dublje senzacije, emocije i iskustva od povremenog povezivanja očiju i udaranja po guzi kada se tokom seksa nađu u doggy poziciji, budu osuđeni samo zato što seksualnost prakticiraju na načine koji su nekima strani i neobični. Takvi zaključci i osude tjeraju nas nazad u kutiju društveno prihvatljivih stavova o seksu koji nalažu da se o seksu ne priča i da se seks ne istražuje niti sa samom sobom, a kamoli s partnerom; kao što nalažu i da seks mora biti tih i čist, a nikako ne predstavljati prostor za igru i zabavu. Kink iz te kutije oslobađa, a kink shaming otkriva još uvijek dubok sram i strah koji imamo pred vlastitom ogoljenom seksualnosti.

Piše: Paula Brečak
Web: www.thewolfnomad.com
Instagram: www.instagram.com/thewolfnomad/

Powered by: www.lelo.com  
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/   
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/