Upoznajte najmirisnije lokacije Vodnjana

Otkrijte uzbudljiv i uspješan životni put slavnog vodnjanskog botaničara Bartolomea Biasoletta kroz najmirisnije lokacije Vodnjanštine na kojima će vam njezini stanovnici pokazati na koje sve načine u današnje vrijeme cijene blagodati svog zelenog i darežljivog krajolika

Znate li da istarska flora broji više od 2000 vrsta biljaka dok ih u cijeloj Velikoj Britaniji ima tek 1300? Istra je botanički raj, a tu titulu može zahvaliti ispreplitanju različitih utjecaja Alpa, Dinarida i Mediterana. Iako je maslina kraljica Vodnjana, jedan se njezin stanovnik od malih nogu zaljubio u čudesni biljni svijet vodnjanskih polja iz kojih se otisnuo u svijet i vinuo u znanstvene visine. Svojim si je postignućima priskrbilo i titulu najpoznatijeg Vodnjanca. Proučavajući cijeli život svijet biljaka, Bartolomeo Biasoletto postao je glasoviti europski botaničar i prirodoslovac, a njegov rad temelj još jednoj prepoznatljivoj vodnjanskoj tradiciji - preradi ljekovitog i aromatičnog bilja te stvaranju proizvoda posvećenih zdravlju i ljepoti.

Iako u slikovitim vodnjanskim poljima nema endemskih biljaka Vodnjan se ponosi prisutnošću vrlo rijetke biljke. Radi se o zimskom jednolistu, vrsti paprati latinskog naziva ophioglossum lusitanicum koju je moguće, ako ste dovoljno ustrajni, pronaći u blizini crkve Sv. Foške. Znajte da je tim mirisnim poljem, kao i svim ostalima na području Vodnjanštine, krajem 18. stoljeća lutao maleni Bartolomeo Biasoletto, sinčić siromašnog vodnjanskog zemljoradnika. Fascinirano promatrajući biljni svijet Vodnjanštine, nije ni slutio da je tamo napravio prve korake na putu slave zbog koje će život provesti daleko od rodnoga kraja.

Prošetate li Vodnjanom, naići ćete i na ulicu koja nosi ime Bartolomea Biasoletta. Dio je kontrade nazvane Vartai u kojoj je 1793. godine, u obitelji poljoprivrednika, rođen Bartolomeo Biasoletto. Iako je puno vremena prošlo otkad je živio u njoj, pokušajte zamisliti kako je izgledala u vrijeme njegovog djetinjstva puna šarenih povrtnjaka, živopisnih dvorišta i skromnih koliba, tek s pokojom elegantnom kućom u venecijanskom stilu. U blizini je bio i izlaz na polja što je bilo poticajno za istraživačke avanture malenog Bartolomea.

Čim je porastao, zaposlio se kao tinejdžer u vodnjanskoj ljekarni Cozzetti, kasnije Benardelli. Danas u tom prostoru djeluje Apoteka - prostor za suvremenu umjetnost u Trgovačkoj ulici.  Zavirite u nju, zamislite široko i dobroćudno Bartolomeovo lice ozbiljno zagledano u ljekarničke vaze. Silno je htio saznati što svaka od njih sadrži, ali u tome ga je priječila nepismenost. Naime, nije znao pročitati ni slovo! I dok su drugi tu vještinu stjecali u školi on ju je, izrazito tvrdoglav i uporan, savladao trudeći se, uz pomoć ljekarnika, čitati i tumačiti natpise na vazama. Ljekarna je u punom smislu postala njegova učionica.

Tijekom naukovanja u rodnom gradu, listao je i proučavao stare knjige fasciniran njihovim sadržajem. Svećenici poput župnika dr. Giovannija Trombe, koji su često pohodili ljekarnu, prepoznali su u njemu bistrog, upornog i zainteresiranog mladića te su mu rado pružili pomoć u učenju. Oboružan dobrim znanjem latinskog skromni sluga ubrzo postaje spreman postati student farmacije.

Raširivši krila Bartolomeo napušta Vodnjan i započinje svoju obrazovnu turneju po Europi. Školuje se u Rijeci i Trstu, a u Beču završava studij farmacije 1815. godine. Tijekom studija i poslije njega uspostavlja veze s vodećim znanstvenicima Europe, a žeđ za znanjem utažuje diplomom na još jednom fakultetu. U Padovi 1823. godine stječe diplomu iz filozofije što mu donosi priliku da zauzme počasna mjesta na sveučilištu, ali on ipak odabire Trst kojem će ostati vjeran do kraja života.

Postavši građanin Trsta preuzima ljekarnu All'Orso Nero. Posjetite li taj grad i poželite li je vidjeti, znajte da i danas nosi njegovo ime – FARMACIA BIASOLETTO ALL'ORSO NERO. Ovdje ima priliku usredotočiti se na svoja istraživanja: skuplja biljke za svoj herbarij u kojem se već nalazi veliki broj primjeraka. U želji da ga obogati obilazi i istražuje Istru, Dalmaciju i Crnu Goru. Na tim putovanjima ne zaobilazi rodni Vodnjan prenoseći na svoje zemljake znanje o ljekovitosti biljaka. 

Nekada nepismeni sin vodnjanskog zemljoposjednika postaje kroz godine uvaženi farmaceut, kemičar, prirodoslovac i botaničar te akademik europske slave. Živio je dinamičnim životom sudjelujući na najvažnijim prirodoslovnim, liječničkim i znanstvenim kongresima u Italiji i Austriji, prateći najuglednije europske prirodnjake i botaničare na njihovim znanstvenim izletima po Istri i Dalmaciji. Godine 1838. bio je u pratnji saskoga kralja Fridrika Augusta na putovanjima po Istri, Dalmaciji i Crnoj Gori. Prilikom tog putovanja otkrio je biljku nazvanu u čast kralju - Saxifraga Federici Augusti. 

Zasluge Bartolomea Biasoletta uistinu su velike. Svojim je djelovanjem početkom 19. stoljeća značajno pridonio razvoju botanike. Njegovi tragovi najjasnije se mogu u današnje vrijeme prepoznati u Trstu u  kojem je pokrenuo utemeljenje farmaceutskoga društva, a Gabinetto di Minerva, stoljetna kulturna institucija u Trstu, pamti ga kao svog najučenijeg ravnatelja. Godine 1825. osnovao je botanički vrt u kojem ćete susresti njegov lik jer mu je počast odana mramornom bistom podignutom među biljkama koje je s velikom ljubavlju uzgajao. Poželite li promotriti rezultate njegovih istraživanja posjetite tršćanski Gradski muzej prirodnih znanosti u kojem je sačuvan sav botanički istarski materijal uključujući i onaj koji je svojom rukom prikupio Bartolomeo Biasoletto.

I na kraju dvije zanimljivosti. Iako je živio daleko od Vodnjana, njegov ga je grad pamtio po imenu, prezimenu, postignućima - i nadimku! Vodnjanci su oduvijek bili skloni susjedima davati nadimke kojima bi istaknuli njihove nesavršenosti, mane ili navike, a ti bi nadimci vrlo brzo ušli u svakodnevnu uporabu prenoseći se s generacije na generaciju. Tako je stari Biasoletto bio poznat pod nadimkom "Bibicòuso" zahvaljujući svom psu po imenu "Bibi" koji bi i na najmanji zvuk reagirao pretjeranim lajanjem. Bartolomeov otac grdio bi ga tada rečenicom: "Bibi... còuso (tiho)!" Tako je nastao nadimak "Bibicòuso" koji se zadržao i do danas kod potomaka ove grane obitelji. Uz taj nadimak, Bartolomeo Biasoletto nosio je još jedan, a dodijelili su mu ga prijatelji. Glasio je „Burtolo Giavaghi“, a njegovo vam porijeklo ostavljamo kao zadatak u istraživanju prilikom posjeta Vodnjanu.

Bartolomeo Biasoletto nikada nije zaboravio svoj Vodnjan. Imao je plemenitu namjeru 1856. godine pokloniti mu znatnu količinu knjiga uključujući i svoja djela kako bi se utemeljila gradska knjižnica, no to se, nažalost, nije dogodilo. Ipak, Vodnjanu je, nakon njegove smrti 1859. godine, obitelj darovala masivnu srebrnu tintarnicu namijenjenu službi gradonačelnika, dok je dijamantni prsten sa smaragdom, dar kralja Saske, poklonjen vodnjanskoj župi kako bi uspomena na ovog zaslužnog Vodnjanca sjajila zauvijek.