Mnogi tekstovi koje pišem o seksualnosti imaju za cilj nanovo utvrditi i uvjeriti čitateljice i čitatelje da su seksualnost i seksualna želja integralan i bitan dio svake osobe, da nisu nešto što trebamo nijekati i zatomljavati. No u ovom tekstu pričamo o drugoj strani seksualnosti, onoj u kojoj želja za seksom izostaje ili se pak ne manifestira na način ili u jednakoj količini kao kod većine ljudi. Takve seksualnosti nalaze se u spektru aseksualnosti

paula kolumna lelo

Aseksualnost označava manjak ili nisku razinu seksualne privlačnosti. Kao i uvijek kada pričamo o seksualnosti, i ovdje pričamo o spektru zato što nisu svi aseksualni ljudi jednako aseksualni ili aseksualni na iste načine. Potpuno aseksualna osoba bio bi netko tko ne osjeća nikakvu seksualnu privlačnost prema ikome, neovisno o njihovu rodu, spolu ili romantičnim emocijama koje možda postoje. Romantični osjećaji tu zaista mogu postojati, jer aseksualnost ne implicira nužno i aromantičnost – izostanak romantične privlačnosti prema ikome. Aseksualna osoba tako može osjećati romantičnu ljubav, no za njih ti osjećaji nisu upareni i sa seksualnom željom. Ipak, aseksualne osobe znaju se upuštati u seksualne odnose. Razlozi mogu biti pritisak društva ili partnera, a mogu to činiti i radi osjećaja povezanosti i zbližavanja s partnerom. Neki aseksualni ljudi mogu imati aktivan libido i prakticirati solo seks, tj. masturbaciju, dok će kod drugih libido u potpunosti izostati pa neće imati potrebu ni želju niti za takvim prakticiranjem seksualnosti.

paula kolumna cijela1_1

Pod kišobranom aseksualnosti postoji i siva aseksualnost s kojom se poistovjećuju osobe koje se nalaze negdje između seksualnosti i aseksualnosti. Siva aseksualnost može uključivati ljude koji su većinu vremena aseksualni, ali ponekad osjete seksualnu privlačnost; ljude koji osjete seksualnu privlačnost, ali nemaju ili imaju nisku potrebu za seksom; ili ljude koji osjećaju seksualnu privlačnost, ali u točno određenim uvjetima i okolnostima. Često spominjani oblik aseksualnost je i demiseksualnost, koja je vezana za emocije, budući da demiseksualne osobe osjećaju seksualnu privlačnost samo prema osobama prema kojima su razvile snažne emocije i s kojima osjećaju jaku povezanost. Iako nije neuobičajeno da ljudi čekaju da se emocionalna veza razvije prije nego što krenu sa seksualnim aktivnostima, to nije isto što i demiseksualnost. U prvom se slučaju seksualna privlačnost može razviti odmah, no svjesno odlučujemo ne reagirati na nju i čekati sa seksom, a u slučaju demiseksualnosti seksualna privlačnost može se pojaviti tek nakon razvitka emocionalne povezanosti.

paula kolumna cijela3

Česta pretpostavka jest da aseksualni ljudi neće ulaziti u veze, jer nemaju potrebu za seksom, no to ne znači da nemaju želju za ljubavlju, bliskošću, intimom i partnerstvom. Kada bilo tko od nas ulazi u intimnu vezu, bitno je s partnerom ili partnericom iskomunicirati što želimo i očekujemo od seksualnog života. Za aseksualne ljude to je možda još i bitnije, jer ako nemaju razumijevanje od strane partnera, lako se može desiti da njihova seksualnost neće biti ispoštovana te da će partner očekivati seks i stvarati pritisak na upražnjavanje seksa, budući da je to česta norma u romantičnim vezama. U bilo kojoj vezi moramo znati da ako partner ne želi seks, to ne znači nužno da nešto nije u redu s nama ili s našim odnosom. Ljudi koji su u vezi s aseksualnom osobom toga svakako moraju biti uvijek svjesni, budući da kod aseksualnih osoba nedostatak seksualne privlačnosti nije posljedica stresa ili privremeno smanjenog libida, već dugoročna seksualna orijentacija.

paula kolumna cijela2

Jesi li aseksualna osoba i na koje načine možeš otkriti jedino kroz refleksiju i promišljanje sama sa sobom. To znači razmisliti o tome osjećaš li, kada, kako i prema kome seksualnu privlačnost, imaš li potrebu za seksom, razmišljaš li o seksu, kako se osjećaš tokom seksa ako i kada ga prakticiraš… Ako želja i potreba za seksom izostaje kao posljedica neke traume, bolesti ili stresa, tada je uzrok svakako nešto oko čega bi se trebalo razgovarati sa stručnjakom i što se može tretirati. Aseksualnost kao seksualna orijentacija nije poremećaj, dijagnoza niti patologija, pa tako nije nešto oko čega treba tražiti stručnu pomoć niti nešto što trebamo pokušavati izliječiti. No ako imaš problema sa shvaćanjem ili prihvaćanjem vlastite seksualnosti, razgovor s psihoterapeuticom tada može pomoći. Razgovor i razumijevanje možeš pronaći i u LGBTIQ+ udrugama jer i aseksualnost spada pod kvir kišobran, jer nije heteronormativna seksualnost.

Jednako kako naše društvo s čuđenjem i nerazumijevanjem još uvijek često promatra ljude koji su po nekim normama previše seksualni, tako se često negativno postavlja i prema ljudima koji su po mainstream normama premalo seksualni. To ne znači da s ljudima na aseksualnom spektru nešto nije u redu, samo znači da većina još uvijek nije dovoljno upoznata s tom seksualnom orijentacijom. To od aseksualnih osoba nažalost zahtijeva da nešto više objašnjavaju svoju seksualnost i razbijaju mitove poput onih da aseksualni ljudi još samo nisu našli pravu osobu za seks ili da ih je strah intime. Što kao društvo imamo više znanja i razumijevanja prema seksualnostima različitima od naše, to će nam svima biti jednostavnije shvatiti i prihvatiti vlastitu seksualnost, kakva god ona bila.

Paula_Brecak_Lelo

Piše: Paula Brečak
Web: www.thewolfnomad.com
Instagram: www.instagram.com/thewolfnomad/

Powered by: www.lelo.com
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/  
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.