Na četvrtim Haiku dijalozima, Rémi ter Haar i Esther Michelsen Kjeldahl otvorile su pitanja moći oglašavanja, odgovornosti komunikacijske industrije te različitih modela kojima gradovi već ograničavaju fosilno oglašavanje. U razgovoru je sudjelovao i Joško Klisović, član Europskog odbora regija i izvjestitelj za mišljenje „Stanje energetske unije“.
Od razgovora sa sadašnjim i bivšim zaposlenicima oglašivačkih agencija do sudskog slučaja u kojem je Haag obranio ograničenje fosilnog oglašavanja, četvrti Haiku dijalozi: World Without Fossil Ads u zagrebačkoj Uraniji otvorili su temu iz dva različita kuta. Danska filozofkinja Esther Michelsen Kjeldahl, koautorica knjige Reklamemagt (Moć oglašavanja), govorila je o odgovornosti oglašivačke industrije i posljedicama onoga što svojim radom pomaže promovirati i normalizirati, dok je nizozemska pravnica i pravna kampanjistica inicijative Fossil Free Advertising Rémi ter Haar predstavila kako se fosilno oglašavanje ograničava kroz ugovore o oglašavanju i lokalne propise.
Što oglašavanje proizvodi izvan oglasa
Kjeldahl je kroz razgovore sa sadašnjim i bivšim zaposlenicima oglašivačke industrije ukazala na ono što opisuje kao „raširenu odvojenost kreativnog rada od njegovih posljedica u stvarnom svijetu“, među kojima navodi poticanje prekomjerne potrošnje te utjecaj na ljude, javni prostor i okoliš. Kao primjer odnosa industrije prema vlastitom utjecaju navela je i podatak prema kojem je Cannes Lions od 2015. dodijelio više od 300 nagrada oglasima koji promoviraju letove, automobile na fosilna goriva i kompanije iz industrije fosilnih goriva.
Ter Haar je naglasila da gradovi ne primjenjuju jedan model ograničavanja fosilnog oglašavanja. Prema podacima koje je predstavila, više od 50 lokalnih vlasti diljem svijeta koristi ugovorna ograničenja, 11 nizozemskih gradova ograničenja je uvelo kroz lokalne propise, dok je šest gradova uklonilo komercijalno oglašavanje iz javnog prostora. Kao važan pravni primjer izdvojila je Haag, gdje je u siječnju 2025. uvedena pravno obvezujuća zabrana koja obuhvaća oglase za letove, automobile i krstarenja. Mjeru je osporila nizozemska turistička industrija pozivajući se, među ostalim, na slobodu komercijalnog izražavanja, no sud je odbacio njihove argumente.
Što gradovi žele promovirati u vlastitom prostoru
Na pitanje uloge gradova nadovezao se Joško Klisović, član Europskog odbora regija i izvjestitelj za mišljenje „Stanje energetske unije“. - Gradovi ne bi trebali u vlastitim javnim prostorima promovirati upravo one proizvode i industrije koji im otežavaju ostvarivanje klimatskih ciljeva. Ograničavanje fosilnog oglašavanja način je usklađivanja javne komunikacije s javnim politikama, smanjivanja utjecaja obmanjujućih tvrdnji i otvaranja prostora za pravedniju viziju budućnosti, poručio je.
Razgovori o održivosti bez uljepšavanja
Haiku dijalozi nastali su iz potrebe za prostorom u kojem se o održivosti razgovara bez uljepšavanja. - Fosilno oglašavanje odličan je primjer teme koja nema samo jednu dimenziju. Tu su pravo, klimatske politike i javni prostor, ali i vrlo konkretno pitanje naše profesije: što svojim radom pomažemo prodati, promovirati i učiniti normalnim. Mislim da upravo takvi razgovori nedostaju komunikacijskoj industriji, istaknula je Karla Andrić, osnivačica Haiku Communicationsa i Haiku dijaloga te ambasadorica Europskog klimatskog pakta.
Četvrto izdanje Haiku dijaloga organizirao je Haiku Communications, uz partnerstvo Europskog klimatskog pakta.
