Došlo ti je ono vrijeme u mjesecu? Jesu stvari? Dobila sam. Pričamo o stvarima o kojima se ne priča na način da ih nikada ne spominjemo. Ne imenujemo nešto što nam obilježava živote, najenergičnije godine, te svakih 20-ak dana i svakodnevicu. Cenzuriramo sebe, svoja tijela, svoju bol, jer naša okolina se ježi na spomen menstruacije.
Menstruacija kao političko pitanje
Moja mikro - feministička praksa je pričati o menstruaciji jednako kao što bih pričala i o glavobolji. Drugi dan mi izmasakrira donji dio trbuha i butine. Najbolje pomaže brufen uz vreli oblog koji mi zajapuri kožu, pizza s puno paradajz umaka i crno vino. Simbolika je u crvenoj boji koju unosim u sebe, dok istovremeno izlazi iz mene. Kada baš bude jako loše – onih noći kada grčevi krenu u snu, a ja se uvjeravam da ih mogu izdržati, pa brufen popijem prekasno i nema više pomoći – pošaljem poruku na posao da uzimam bolovanje. Idući dan me kolegice pitaju jesam li ozdravila, a ja kažem da je samo bila menstruacija, ali da su me bolovi zakucali u previjanju i izmjenjivanju između toplog tuša i wc-a. Govorim o tome kao što bih govorila o migreni zbog koje sam dan provela u zamračenoj sobi. Ta praksa, imenovati menstruaciju umjesto da je zamotaš u eufemizme, te pričati o njoj bez ustručavanja – nije samo hir, već politički čin. Jer svaki put kada kažeš menstruacija umjesto ono, tetka iz Amerike ili stvari - odbijaš sudjelovati u stoljetnom projektu koji nas uči da je nešto sasvim normalno i tjelesno zapravo sramotno, prljavo, te najbolje da ostane skriveno. Projekt tabuiziranja menstruacije ima svoje posljedice, i one nisu tek pitanje ugode ili nelagode. One su ekonomske, zdravstvene, patrijarhalne i duboko rodno obilježene.
Menstrualno siromaštvo
Pojam menstrualno siromaštvo opisuje otežan ili u potpunosti onemogućen pristup menstrualnim potrepštinama, uključujući jednokratne uloške i tampone, višekratne menstrualne čašice, gaće, platnene uloške, te lijekove protiv bolova. Ulošci i tamponi skupi su sami po sebi, a u većini država se i oporezuju kao luksuz, obračunavajući na njih maksimalni PDV. Takozvani tampon tax postao je globalni simbol apsurda, bacajući svjetlo na činjenicu da mnoge države naplaćuju dodatni porez na proizvod koji je za pola populacije jednako nužan kao toaletni papir. Škotska je 2020. postala prva zemlja koja je menstrualne potrepštine učinila potpuno besplatnima i dostupnima za sve kojima su potrebni.
Bilo je to političko priznanje da je menstrualno siromaštvo problem koji se, kao i bilo koje drugo siromaštvo, tiče države i politike. Jer ne imati pristup ulošcima sa sobom nosi i druge posljedice – izostajanje iz škole, biranje između hrane i tampona, zdravstvene probleme radi improviziranih uložaka od novina i komada spužve. Ključno je kako su to posljedice s kojima se nose upravo oni koji su najčešće već na margini, ljudi koji žive u siromaštvu, trans osobe, te žrtve ekonomskog i drugog rodno uvjetovanog nasilja. U Hrvatskoj je 2021. godine u Saboru predloženo da se porez na menstrualne potrepštine smanji s 25% na 5%, kako bi ulošci i tamponi postali dostupniji osobama kojima trebaju, no taj je prijedlog odbijen.
Menstruacija, a bauk
Da je menstruacija tabu i bauk, da društvo silom želi da to i ostane, pokazale su reakcije na Festival menstruacije, koji je u srpnju Udruga Pariter organizirala u Rijeci četvrti put. Ovogodišnje izdanje održano je u pod naslovom Politike brige, a ideja je jednostavna koliko i radikalna – uzeti nešto o čemu se šapuće po ženskim wc-ima i staviti to u središte javnog prostora, na pozornicu, u program, u naslov plakata obješen po gradskim ulicama i društvenim mrežama. Reakcija dijela javnosti gotovo je karikaturalno predvidljiva. Po društvenim mrežama se razlila bujica zgražanja. Kako to mislite festival menstruacije? Zar se takve perverzije sada slave? Zašto se o tome mora pričati javno, to je nešto odvratno, privatno, intimno, nešto što bi trebalo ostati iza zatvorenih vrata kupaonice? Uvrijeđenost je iskrena i duboka, spomen menstruacije napad je na javni moral, isti onaj moral koji žene koje provode sveobuhvatno seksualno obrazovanje naziva droljama. Kroz umjetnost, edukaciju i znanost, razgovore, te zabavne kvizove i partije, Festival menstruacije tretira menstruaciju upravo kao dio svakodnevice, zadirući pritom u sve ono što šutnja o menstruaciji zapravo štiti – patrijarhalni tretman žena, oduzimanje tjelesne autonomije i slobode, ignoriranje reproduktivnih zdravstvenih tegoba poput endometrioze i postporođajne depresije, zakidanje žena za seksualni užitak i znanje.
Dok država i obrazovanje okreću glavu na drugu stranu, prave se da ekonomsko, duhovno i naučno siromaštvo o seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju nisu njihov problem, Festival menstruacije i slične feminističke inicijative uče nove generacije da u njihovim tijelima nema sramote. Uče ih da nema potrebe uložak skrivati u rukavu na putu do wc-a, te da se ne treba pristojno nasmiješiti usred menstrualnih grčeva jer ne smiješ pred familijom ili šefom reći da te boli od menstruacije. Uče nas što kod ginekološkog pregleda prelazi granice pristanka i tjelesnu autonomiju pacijentica. Podsjećaju nas da ne moramo šutke nositi teret endometrioze, neplodnosti i pobačaja. Jer kada pričamo o menstruaciji, pričamo i o svemu ostalome – o reprodukciji, seksualnosti, užitku, pristanku, granicama i seksualnom nasilju (koje najbolje uspijeva upravo u okruženju u kojem se o tijelu ne govori naglas). Detabuizacija menstruacije nije usko pitanje uložaka i poreza, već vježba u ostvarivanju tjelesne autonomije, u tome da svoje tijelo doživljavaš kao svoje, a ne kao teritorij o kojem drugi odlučuju i o kojem se pristojno ne govori.
Posramljivanje tih razgovora kao perverznih, pokušaj je da se posrami tjelesna autonomija žena i drugih rodno marginaliziranih osoba. Ista je to retorika koja je stoljećima žene koje su previše znale, previše govorile ili jednostavno previše postojale u javnom prostoru nazivala vješticama. Žena koja govori o svom tijelu bez dopuštenja i bez stida oduvijek je bila prijetnja, jer takva žena izmiče kontroli. Optužba za perverziju i đavolji posao samo je moderna verzija lomače, simbolične, ali s istom namjerom da se ušutka. Sva ta zgražanja upravo su najbolji dokaz zašto takve razgovore treba voditi glasno i često.
Piše: Paula Brečak
Web: www.thewolfnomad.com
Instagram: www.instagram.com/thewolfnomad/
Powered by: www.lelo.com
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/
