Profesionalni put modnog dizajnera Igora Galaša toliko je impresivan da je gotovo nezamislivo da mu je tek 29 godina - nagrade je osvajao na svjetskim modnim natjecanjima od Novog Zelanda, Italije do Pekinga. Upravo se iz Pekinga vratio ovog proljeća s Hempel Awardsa na kojem je osvojio priznanje za najboljeg studenta u dvadesetogodišnjoj povijesti tog prestižnog modnog natjecanja

igor galaš

Modnog dizajnera Igora Galaša moda je fascinirala još kao dječaka, a ljubav prema pletivu koje i danas dominira u njegovim kreacijama osvijestio je kao sedmogodišnjak kad se, promatrajući mamu kako plete, odvažio i sam napraviti svoju prvu vestu. Izrastao iz tekstilnog odjela Škole za primijenjenu umjetnost, ovaj apsolvent Tekstilno-tehnološkog fakulteta kojeg od diplome dijeli tek diplomski rad (a faks je završio s prosjekom 4.9!),  priznaje da modu treba ne samo voljeti, već i živjeti - zbog čega mu ne predstavlja problem raditi i po petnaest sati dnevno ili ustati iz kreveta u tri ujutro samo da bi skicirao model koji mu je pao na pamet u gluho doba noći. Njegov modni cv je toliko impresivan da je gotovo nezamislivo da mu je tek 29 godina, a nagrade je osvajao na svjetskim modnim natjecanjima od Novog Zelanda, Italije do Pekinga. Upravo se iz Pekinga vratio ovog proljeća s Hempel Awardsa na kojem je osvojio priznanje za najboljeg studenta u dvadesetogodišnjoj povijesti prestižnog modnog natjecanja, što mu je osiguralo prikazivanje kolekcije u Kini i sljedeće godine.

Kakvi su tvoji dojmovi nakon nedavnog povratka iz Pekinga?
-
Cijelo Hempel modno natjecanje doima se vrlo pompozno i glamurozno, pa često znam u šali reći kako se može usporediti jedino s dodjelom Oscara. Ipak, ovo nije moj prvi posjet Pekingu - na njihovom lanjskom natjecanju osvojio sam nagradu za najbolji modni crtež na svijetu zbog čega u toj kategoriji ove godine nisam mogao sudjelovati. No ne vraćam se praznih ruku - osim priznanja za najboljeg studenta, pohvalili su i moju novu kolekciju koja je dobila broncu za treću najbolju svjetsku kolekciju 2011.

Nakon samog natjecanja tvoji su radovi izloženi u kineskom Muzeju suvremene umjetnosti kao dio stalnog postava. Koliko ti to imponira?
-
Fora mi je ta ideja da se nagrađene kolekcije čuvaju u MSU na njihovom tekstilnom odjelu, a oni taj dio nazivaju Muzejem pobjednika. Primamljiva je ideja doći u Peking za deset, dvadeset godina, ući u muzej i vidjeti svoje haljine.

Još se nisi ni raspakirao, a već si otputovao na novo natjecanje, u poljski gradić Lodz.
-
Na njihovom Golden Tredu predstavio sam novu kolekciju za proljeće-ljeto u kojoj sam se poigrao pletenom linijom kupaćih kostima, ženstvenim ljetnim  haljinicama, te prvi put ženskim i muškim torbama. Iako je natjecanje organizirano na svjetskoj razini, već prije puta sam načuo kako nagrade uglavnom osvajaju Poljaci, pa me tim više iznenadila nagrada za najbolju CAPPSULE koleciju što bi u prijevodu značilo najkompletniju kolekciju. Ma, čak da nisam ništa osvojio, Poljaci su ispali uistinu galantni jer su nam pokrili sve troškove puta i desetodnevnog tulumarenja po Poljskoj, tako da im stvarno svaka čast. (smijeh)

igor galaš

Kad već govorimo o nagradama, najzanimljivija mi je ona slovenska priča sa Meditteranean fashion festivala u Kopru gdje je bio radni zadatak dizajnirati crvenu kolekciju, a ti si se pojavio sa zelenom i osvojio tri najjače nagrade?
-
Da, taj dio sa apsolutnom pobjedom 2008.g. na Mediteranskom modnom festivalu u Kopru je super. Nisam čak točno ni znao postoje li uopće nagrade ili samo predstavljam fakultet, a cijela priča vrtjela se oko crvene boje. Ne znajući to, ja sam se pojavio sa zelenom kolekcijom i tada otkrio što se sve može naučiti kroz natjecanja. Uspio sam pretvoriti koncepciju u super priču kako je zelena boja komplementarni kontrast crvenoj, uživjeti se u sve to i žiri uvjeriti u svoju viziju. Na kraju su zaključili kako je to pravi primjer kreativnosti - dakle, nema grešaka u kreacijama, već samo u našim nesigurnostima.

Pročitala sam negdje da si svoju prvu vestu ispleo kao sedmogodišnjak. Datira li ljubav prema pletivu još od djetinjstva i koliko ti je ono zanimljivo danas?
-
Otkad znam za sebe fascinirale su me najzahtjevnije i najkompliciranije stvari, a pogotovo pletivo jer mi nikako nije bilo jasno kako mama od jedne niti radi te male stvari za mene, kako nastaje nešto kompaktno, plošni proizvod koji je samo moj i unikatan. To me toliko zaintrigiralo da nisam prestao istraživati do danas, a nisam istražio još ni najmanji dio mogućnosti koje pruža pletivo: u svakoj kolekciji otkrijem neki novi način izrade.

Pomaže li ti netko u izradi svih tih kompleksnih pletenih odjevnih predmeta?
-
Imam jednu gospođu koja mi pomaže pri šivanju nekih baznih modela koje onda dorađujem sam. Što se tiče pletenja, tu sam uvijek radije sam svoj majstor, a srećom pletenje me uistinu opušta: izvalim se na trosjed, upalim telku, štrikam i gledam serije ili Big Brother. K'o neka bakica...(smijeh)

Prvi put si se ove sezone bacio i u malo masovniju proizvodnu. Što ti je donijela suradnja s pulskom modnom kućom Arena?
-
Obvezao im se godišnje isporučiti  dvije kolekcije, ljetnu i zimsku. To je sjajno jer su moje kreacije sada napokon dostupne široj klijenteli, a meni je zanimljivo jer sam se prvi put susreo s tvorničkim načinom izrade pletiva. Mislim da su kupci jako zadovoljni jer u Areninim dućanima cijene mojih modela odudaraju maksimalno 20 posto od Areninih uobičajenih cijena, a najesen planiramo otvoriti dva specijalizirana dućana Arena Edited by Galaš koja će prodavati isključivo moje modele. Cijene su zaista pristupačne, mislim da je najskupljji komad raskošni zimski pleteni kaput koji košta oko 2500 kuna.

Manji broj ljudi zna da si imao i nekih ponuda iz Benettona?
-
Bentton mi je još prije godinu dana ponudio intership što je svojevrsno stažiranje i upoznavanje s njihovim načinom rada - od izrade skica do završnih radova u tvornici. Iako je nisam prihvatio, ponuda je još uvijek otvorena. Dapače, mislim da je čelne ljude ondje prilično ugodno iznenadilo što je nisam odmah prihvatio jer za taj posao ionako ne bih mogao biti plaćen, a baš nekako u to vrijeme uletila mi je mogućnost da dizajniram svoju prvu kolekciju za jednu modnu kuću čime je započela suradnja s pulskom Arenom.

andrew logan, igor galaš, zandra rhodes
Igor Galaš s Andrewom Loganom i Zandrom Rhodes

Kad bi se morao odlučiti između funkcionalne mode u potpunosti nosive i dostupne široj klijenteli ili visoke haute couture produkcije, što bi bio tvoj izbor?
-
Zanimljivo pitanje jer me već i sad profesori sa najvećih svjetskih instituta i modnih fakulteta pokušavaju opredijeliti. Ipak, do sad sam uvijek iznenadio svojom koncepcijom da zapravo, ukoliko si zaljubljenik u modu i dizajn, možeš raditi sve - tako da ja radim i visoku modu i unikatne stvari i skulpture od vune i neobične oblike, a u isto vrijeme jako razmišljam o funkcionalnosti i raščlanjivanju tih modela na svakodnevno nosive komade odjeće koji super funkcioniraju i na ulici.

Kako bi ocijenio modni stil Hrvatica?
-
Smatram da Hrvaticama nedostaje modne hrabrosti, te da su previše opterećene inozemnim utjecajima zbog čega ne rade dovoljno na izgrađivanju vlastitog stila. Prisutna je i svojevrsna uniformiranost što je djelomično i krivica medija jer, primjerice, pojavi li se Nikolina Pišek na nekom eventu u Zarinoj haljini, u roku od tjedan dana, pola će Zagreba ili Splita nositi identičan model. Mislim da je bitno pokušati izbjeći tu vrst pomodnjavanja i više raditi na izgrađivanju osobnog stila.

Tko je po tebi najbolje odjevena ženska osoba iz javnog života?
-
Definitivno Zrinka Cvitešić kojoj izvrsno stoji što god da odjene - od bajkerske kombinacije za vožnju motorom do večernjeg looka za crveni tepih. Mislim da je njena tajna u tome što je jednostavna, normalna i neopterećena, pa energija kojom zrači nesumnjivo utječe na na način na koji nosi odjeću. Uz Zrinku, sjajna mi je i Antonija Blaće koja je primjer toga kako rad stilista ponekad može biti kontraproduktivan jer je Tonka uvijek bolje odjevena kad to radi bez ičije pomoći.

Kakvi su tvoji planovi za sljedeću sezonu?
-
Pripremam čak tri nove kolekcije i imam zaista velike planove, možda čak malo i prenadobudne jer mi je raspored već sada popunjen do petog mjeseca...puno putovanja, puno dizajniranja, puno rada, ali i smijeha i zabave...

Gdje se vidiš za deset godina?
-
Vjerujem u sebe, pa se nadam da ću biti točno tamo gdje ću u tom trenutku željeti... Moda i kreiranje za mene su uvijek u prvom planu, pa ne sumnjam da će tako nekako biti i za deset godina.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.