Ako nije monogamija, što je?

Najlakše je živjeti u pretpostavkama, u očekivanjima i okvirima koji su nam prikazani i nametnuti kao jedini ispravni. Najlakše je živjeti kao da nemaš izbora, svoju vezu i seksualnost graditi onako kako društvo kaže da je u redu i „normalno“. No najlakše nije isto što i najsretnije ili najispunjenije. Najlakše zapravo uopće nije lako

Ne vjerujem da se itko u potpunosti uklapa u društvene normative i nametnute obrasce ponašanja i bivanja. Svi se borimo s nekim dijelom sebe koji pokušavamo nagurati u društvene kalupe i kutije, pa se mrzimo ako ne ide, mislimo da nešto s nama nije u redu. Što više odudaramo od društvenih normi, to je ova navodna lakoća življenja kao da odabira nema, zapravo sve teža i sve bolnija. Ovo je istina za razne situacije. Poput življenja s nenormativnim tijelom poput debelog tijela ili tijela s nekim invaliditetom. Ili življenja s nenormativnom seksualnom orijentacijom poput homoseksualnosti ili biseksualnosti. Ili s rodom koji ne odgovara spolu pripisanom pri rođenju. Ovo je istina i za one koji se ne osjećaju potpuno ispunjeno i sretno u monogamnoj vezi, a društvo im govori da bi morali biti.

Jedan od aktualnih normativa našeg društva, iliti onoga što se smatra „normalnim“ i uobičajenim, jest nametnuta monogamija. Percepcija jest da je monogamija ljudima prirodna te tako jedini ispravan izbor za živjeti svoje romantične i seksualne odnose. Kao vrhunac života i osobne sreće predstavlja se trenutak kada nađeš „the one“, osobu koja je tvoja „srodna duša“ i za tebe jedini i najbolji partner ili partnerica. Prekid veza i brakova, pogotovo onih dugih i ozbiljnijih, smatra se neuspjehom i odnos se promatra kao propao, umjesto da se promatra kao jedno vrijedno (i nadam se, sretno) iskustvo, kojemu je jednostavno došao kraj. Prevare ili uopće želja za nekim drugim često se percipiraju kao najgora stvar koja se vezi može dogoditi te kao testament da osoba koja vara više ne voli ili nikada nije niti voljela prevarenu osobu. Jedna doza ljubomore i posesivnosti prema partneru ili partnerici zna se tumačiti kao vrlina i dokaz da ti je zaista stalo. Pa ako se slučajno zaljubiš ili te počne privlačiti netko drugi dok si u sretnoj vezi s osobom koju voliš, počneš misliti kako nešto s tobom ili tvojom vezom sigurno nije u redu. Počneš se gristi i boriti i pokušavati se utrpati natrag u kutiju nametnute monogamije, koja tvrdi da kroz cijeli život iskreno možeš voljeti samo jednu osobu.

Neki ljudi monogamni su i najispunjeniji u romantičnim i seksualnim odnosima samom s jednom osobom. Drugi ljudi preferiraju nemonogamiju i istraživanje veza s više osoba istovremeno, bilo romantičnih ili seksualnih. Pravog odgovora nema. Nema „prirodnog“ niti „normalnog“ kada je u pitanju društvo, ima samo onoga što nama odgovara i što smo se mi dogovorili sa svojim partnerima i partnericama. Voljela bih da tako svi pristupamo svojim vezama i odnosima, da ih gradimo upravo onakve u kakvima ćemo mi najviše uživati. No niti to nije lako. Kada maknemo sve pretpostavke koje imamo o romantičnim vezama, kada maknemo monogamne okvire i scenarije koje nam društvo nudi i nameće, znači da moramo osmisliti svoje. Ako nismo monogamni, što smo onda? Kako se ponašamo? Što dijelimo? Gdje i kako postavljamo pravila i granice? Ukratko, polako i nježno. I prema sebi i prema svojim partnerima.

Kao mali vodič za početak istraživanja nemonogamije i razmišljanja kako ju potencijalno izgraditi za sebe, u ovoj kolumni upoznat ću vas s par učestalih oblika nemonogamnih odnosa.

Otvorena veza

Otvorena veza za svoj početni obrazac uzima monogamnu vezu, jedan par koji je odlučio da će na neki način modificirati to koliko su otvoreni ili zatvoreni prema intimnim odnosima s drugima. Otvorene veze uglavnom su fokusirane na seksualno otvaranje postojeće veze. Kako će to točno izgledati i unutar kojih parametara će se odvijati, ovisi o samom paru. Mogu se recimo dogovoriti da će se seksati s drugima samo kada samostalno putuju. Ili da će imati seks za jednu noć, ali neće s istom osobom biti više puta. Ili da će seks s drugima imati samo zajedno.

Swinganje

Podvrsta otvorenih veze u koje se par upušta zajedno naziva se swinganje. Fokus je i u ovom slučaju na seksu, a naglasak na tome da se par zajedno upušta u grupni seks, zajedno odlaze na seks i swingerske partije ili s prijateljima razmjenjuju partnere i partnerice. I kod swinganja, kao i kod drugih otvorenih veza, na samom je paru da dogovore vlastita pravila i granice. Prije kretanja u zajedničko dogovaranje, bitno je imati neke odgovore sama za sebe: Što ja želim dobiti iz ovoga? Zašto me privlači? Što želim raditi s drugima? Što želim da moj partner radi s drugima? Što ne želim da se desi? Poanta otvaranja veze na ovaj ili onaj način nije pokazati da ste što otvoreniji, već da vezu izgradite prema vlastitim potrebama i željama. Kod otvorenih veza i swinganja, bitno je znati i kako reći „ne“ i kako poštovati tuđi „ne“, kako se ničije granice ne bi prešle i kako sve ne bi završilo samo povrijeđenim osjećajima.

Poliamorija

Dok otvorene veze često dopuštaju samo seks (iako ne uvijek, na kraju je uvijek na samom paru što oni žele i kako će svoju vezu nazivati), poliamorija zagovara otvorenost i prema seksualnim i romantičnim odnosima s više osoba istovremeno. U srži poliamorije nalazi se ideja da je ljubav nepresušan resurs te da što više ljubavi osjećamo, to je više imamo i za dati. Unutar poliamorne zajednice skovan je termin komperzija koji opisuje osjećaj često karakteriziran kao suprotan ljubomori. To je osjećaj sreće i zadovoljstva koji dobijemo kada vidimo da je naš partner ili partnerica sretna s nekime drugim.

Poliamorne veze mogu biti konstruirane tako da par otvori svoju vezu za romantične odnose s drugima, a mogu biti konstruirane tako da par kao takav uopće ne postoji, već struktura veze uključuje više ravnopravnih partnera i partnerica. Oni međusobno mogu biti u raznim oblicima odnosa: romantičnim, seksualnim, prijateljskim, platonskim… Finalan izgled same veze ili veza ovisit će o uključenim ljudima.

Anarhija odnosa

Anarhija odnosa filozofija je o vezama koja na sve međuljudske odnose primjenjuje anarhistička načela. Konkretno, smatra da nikakvi odnosi, bilo romantični ili platonski, ne bi trebali biti vođeni društveno nametnutim pravilima i restrikcijama općenito. Anarhija odnosa kompletno odbacuje hijerarhiju među romantičnim i prijateljskim odnosima, nametnutu monogamiju, kao i heteronormativnost. Dok monogamija kao svoj normativ postavlja da je romantičan partner uvijek važniji od prijatelja, anarhija odnosa s time se ne slaže. Svi dijelovi i aspekti veza – partnerstvo, seks, emocije, zajednički život – aktivno se i stalno dekonstruiraju, kako bi se mogli posložiti upravo onako kako svima uključenima najbolje odgovara. A nerijetko im odgovara upravo tako da svi ti aspekti ne budu stavljeni na jednu osobu i jednu vezu, već raspodijeljeni na više osoba, partnera i prijateljica. Dok se otvorene veze i poliamorija fokusiraju na seks i na romantičnu ljubav, anarhija odnosa zahvaća i te, ali i sve druge međuljudske odnose koje imamo u svojim životima.

Graditi vezu van društvenih normativa nije lako. Zahtijeva mnogo samostalne refleksije, a zatim i komunikacije s postojećim i novim partnerima i partnericama. Zahtijeva da znamo što želimo i ne želimo, kako i zašto, te da smo sposobne to komunicirati, kao i čuti druge kada komuniciraju svoje želje i granice. Možemo odlučiti da nam monogamna struktura najbolje odgovara. Možemo odlučiti da želimo prakticirati nemonogamnu vezu, na neki od gore spomenutih načina ili drugačije. Ali ono što je bitno, jest da to radimo pod vlastitim uvjetima. Možda nije lako kao živjeti po poznatoj špranci i uhodanom scenariju, ali u konačnici vodi k sretnijim i ispunjenijim odnosima, baš po tvojoj mjeri.

Piše: Paula Brečak
Web: www.thewolfnomad.com
Instagram: www.instagram.com/thewolfnomad/

Powered by: www.lelo.com
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/