Ljubomora u romantičnim vezama opisuje se kao zelenooko čudovište kojeg se moramo sramiti, a istovremeno kao začin strasti koji moramo priželjkivati. Ljubomoru osuđujemo, podsmjehujemo se kada ju primijetimo u drugima, koje tada vidimo kao manje od sebe. Ljubomorna osoba je nesigurna osoba, ona koja zavidi i koja je posesivna. No, unutar istog okvira koji ljubomoru oslikava kao nešto negativno, nalaze se i sve one perspektive ljubomore kao pozitivne. Ljubomora je u tim viđenjima iskaz ljubavi i požude. Ona je egzotična i potrebna kako bi rasplamsala seksualne i ljubavne osjećaje.
Ljubomora je tako istovremeno brendirana i kao nešto loše, i kao nešto dobro. Kao nešto što nikada ne bismo smjele biti, ali ipak nešto što u određenoj mjeri moramo biti. Kako god da bilo, oba ta brendinga ljubomore uzimaju ju zdravo za gotovo, kao nešto što jest ili nije. Kao nešto što potiskujemo ili nešto oko čega se naslađujemo, ali rijetko kad kao nešto što proučavamo i otpakiravamo. Tako propuštamo priliku koju nam ljubomora pruža – da vidimo što se krije u njezinim korijenjima i ta saznanja iskoristimo za rad na sebi i svojim romantičnim (i drugim) odnosima.
Ljubomora kao negativna
Ljubomora nije ugodna emocija. U sposobnosti je u potpunosti nas obuzeti i odvesti u razne smjerove – u tugu, ljutnju, pakost. Ponekad to radi i istovremeno pa od silnih emocija ne znamo bismo li prvo plakale, derale se ili se nekako išle svetiti. Pokušaj se prisjetiti kako je to biti ljubomorna. Osjeti to u tijelu. To nije osjećaj u koji se želimo ušuškati. Želimo se što prije riješiti tog neugodnog bujanja u grudima, magljenja pred očima i iritabilnosti, pa često i gaslightamo sami sebe. Uvjeravamo se da ne osjećamo to što osjećamo, a ako nas netko suoči s time da se ponašamo kao da smo ljubomorne, spremno to niječemo.
Upravo zbog načina na koji ljubomora može preuzeti osobu, često se koristi kao opravdanje i za nasilje, pogotovo obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje. Ipak, koliko god neke emocije i osjećaje možemo snažno osjetiti u umu i tijelu, za nasilje ne postoji opravdanje! Obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje za podlogu imaju dugu povijest postavljanja žena u društveno inferioran položaj pa je tako društveno prihvatljivo nalaziti razne izlike koje nasilje nad ženama opravdavaju. Opravdanja nikad nema.
Ljubomoru kod sebe zatomljavamo, a kod drugih ju ismijavamo. Ljubomorne osobe percipiramo kao nesigurne i nervozne. Žalimo ih, ali se istovremeno osjećamo bolje zato što nismo mi ti koji smo ljubomorni, nama se takve niske emocije ne javljaju nikada!
Ljubomora kao pozitivna
Što je ljubav bez ljubomore? Neki bi rekli da je dosadna, dvodimenzionalna, da uopće niti ne postoji. Sami za sebe rijetko priznamo da smo ljubomorni, ali od romantičnih partnera i partnerica očekujemo ono što se često naziva „zdravom dozom ljubomore“. To je ljubomora koja, navodno, signalizira da je osobi do nas stalo i tumači se kao iskaz ljubavi.
Postoji ta neka imaginarna i implicitna granica između „zdrave doze ljubomore“ i onoga što je zaista previše. No, kao i uvijek kod implicitnih pravila romantičnih veza, ta granica je vrlo relativna, promjenjiva i ne uopće definirana. Ipak, svatko će za sebe imati barem okviran osjećaj koja količina i oblik iskazivanja ljubomore bi joj u tom trenu laskao, a koji bi joj bio neugodan. Zamisli kako je to kada ti netko iskazuje prihvatljivu količinu ljubomore i na prihvatljiv način. Možda se osjećaš željeno, kao da je toj osobi bitno da te ne izgubi i da dobiva baš tvoju ljubav i pažnju. Vjerojatno se osjećaš i nadmoćno, jer ti svojim riječima i djelima možeš kontrolirati emocije te osobe. Možeš im pružiti utjehu i sigurnost, a možeš dalje rasplamsavati njihovu ljubomoru, a time i strast.
Takva ljubomora na glasu je kao pozitivna i poželjna, toliko da je nekima čak i sinonim za ljubav. Doduše, čak i kada ljubomoru percipiramo kao pozitivnu, o njoj uglavnom ne razgovaramo i ne oslovljavamo ju. Očekujemo da se ona dogodi spontano i sama od sebe odigra točno u granicama prihvatljivoga.
Ljubomora kao simptom
Postoji i treći pristup ljubomori, onaj koji ju ne karakterizira niti kao negativnu niti kao pozitivnu. Takav pristup i shvaćanje ljubomore ne nameće joj imaginarna pravila ili očekivanja, no također ju ne koristi kao izliku za agresivna ponašanja. Taj pristup ljubomoru dopušta bez ikakvih okvira ili osuda, ne pokušava ju zatomiti, ali ju ne pokušava niti isprovocirati. Unutar tog pristupa, ja ljubomoru volim promatrati kao simptom.
Ljubomora je uvijek izazvana nečime, bilo to nešto stvarno ili ne. Možda je moj partner napravio nešto što je izazvalo moju ljubomoru, a možda sam ja samo zamislila da bi mogao napraviti nešto. Možda je spavao s nekime drugime, a možda ja mislim da to što je nekome lajkao sliku na Instagramu, znači da bi mogao ili želi spavati s nekime drugime. Ono što ljubomoru iznese na površinu može biti stvarni doživljeni događaj, ali uopće ne mora. Zato što srž ljubomore zapravo uopće nije taj događaj, već ono što on za mene znači.
To da je moj partner lajkao nekome sliku na Instagramu, za mene može predstavljati samo to – da je lajkao nekome sliku na Instagramu – no može nositi i razna druga značenja koja mogu probuditi ljubomoru. Upravo ta značenja iza činova koji rasplamsavaju ljubomoru, pravi su korijen ljubomore. Možda za mene to znači da gleda druge žene, što možda znači da više ne gleda samo mene, što znači da mu nisam privlačna, što znači da me ne želi, što znači da me ne voli, što znači da će me ostaviti. Ovaj misaoni vodopad uglavnom se ne odigra u nama kada se pojavi ljubomora. Ono što se odigra je skraćena verzija, koja nam govori da to što je moj partner lajkao sliku drugoj ženi na Instagramu, znači da me želi ostaviti.
Kada ljubomori pristupamo kao simptomu, prepoznajemo da se iza nje krije nešto više. Razumijemo da ona nije sama sebi uzrok niti svrha. Kada si dopustimo da ljubomoru osjetimo, kada ne pokušavamo čim prije ugasiti taj nelagodni osjećaj ili reagirati prema partneru ili partnerici, već joj pustimo da nas u miru preplavi, dajemo si prostora da raspetljamo misaoni vodopad koji je ljubomora kompresirala. Možemo vidjeti sve više i više koraka koji su vodili od lajkanja slike do zamišljenog prekida veze. Tada svakom koraku možemo pružiti pažnju i vrijeme da ga razumijemo.
Iza ideje da ja svom partneru nisam više privlačna, možda se krije nesigurnost i to da ja sebi nisam trenutno privlačna. Iza straha da me partner ne voli, možda se nalazi potreba da mi više to dokazuje, pa i banalnim stvarima poput lajkova na Instagramu. Ljubomora ima svoje uzroke, no oni nisu niti lajkanje slike niti spavanje s nekim drugime, oni su naše vlastite neispunjene potrebe i želje, strahovi i nesigurnosti. Ljubomora nam može služiti kao prozor upravo u te skrivene kutke sebe. Kada si ju dopustimo, kada se prestanemo gaslightati da ju nikada ne osjećamo, kada joj pustimo da se pred nama u potpunosti raširi i ispruži, možemo zaviriti u ono što se nalazi iza nje i ono iz čega je i nikla. Tada i tako, otvaraju se i mogućnosti da se tim stvarima bavimo, bilo samostalno, na psihoterapiji, ili s partnerom ili partnericom, te da ispunimo svoje potrebe i želje, a dekonstruiramo strahove i nesigurnosti.
Piše: Paula Brečak
Web: www.thewolfnomad.com
Instagram: www.instagram.com/thewolfnomad/
Powered by: www.lelo.com
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/
Minimojka
@22.10.2024. 15:58 0odlican tekst