Jaz u ženskom i muškom orgazmu: problem pristupa ženskom zadovoljstvu

Jaz u orgazmima (engl. orgasm gap) ili nejednakost u orgazmima opisuje nepodudaranje u količini orgazama među partnerima. Jedna osoba svršava više i češće, a druga manje i rjeđe. Kako ne bi došlo do nesporazuma, razjasnit ću da su muškarci ti koji svršavaju više i češće, a žene te koje orgazam doživljavaju manje i rjeđe, no vjerujem kako ste to i same pretpostavile

Muški nedostižan orgazam tema je koja se uglavnom vrti oko toga da treba potražiti stručnu pomoć. Muškarac koji ne može doživjeti seksualni vrhunac to čim prije mora ispraviti, izliječiti i nastaviti živjeti svoj najispunjeniji seksualni život. Ženski nedostižan orgazam, pak, smatra se standardnom pojavom. Ženama se ne preporučuje medicinska ili terapijska pomoć s istom hitnošću kao muškarcima. One takve resurse mogu potražiti u časopisima koje će prolistati kod frizerke, razgovorima s prijateljicama i knjigama o samopomoći, te najvjerojatnije zaključiti da je najefikasnija samopomoć samozadovoljavanje, idealno uz kakav vibrirajući tehnološki dodatak.

Što kaže znanost?

Postoje tvrdnje kako je razlog jaza u orgazmima razlika između muške i ženske biologije, te da ženska tijela jednostavno nisu namijenjena da iskuse jednaku količinu orgazama kao muška. Budite skeptične kada god netko pokušava rodne nejednakosti koje muški život čine boljim, a ženski gorim, objasniti biologijom. Puno češća i točnija objašnjenja dolaze iz društva i patrijarhata, kojima upravo i odgovara da je ženska inferiornost i gori (seksualni) život stvar prirode, po pitanju koje se ništa ne može učiniti. I u ovom slučaju, istraživanja su pokazala da je jaz u orgazmima temeljen u sociokulturnim faktorima.

Provedena su brojna istraživanja koja pokazuju kako žene svršavaju manje od muškaraca, te diskutiraju o potencijalnim razlozima ove nepravde. Specifično, konzistentno tijekom partnerskog seksa najmanje orgazama doživljavaju upravo heteroseksualne žene (30-65%), dok lezbijke znatno češće doživljavaju vrhunac s partnericom, njih do 20% više nego heteroseksualnih žena. Muškarci, neovisno o seksualnoj orijentaciji, bilježe više orgazama tijekom partnerske intimnosti (80-100%). Kao šećer na kraju, činjenica da preko 90% žena doživi orgazam prilikom samostalne masturbacije jasno implicira da nije problem u ženskom orgazmu niti anatomiji. Problem leži u društvenom i muškom pristupu ženskom seksualnom zadovoljstvu.

Nju društvo posramljuje

Žene se sa seksom uglavnom povezuje jedino kada se o njima nešto ružno želi reći, kada ih se želi otračati, ocrniti, spustiti ili posramiti. Ženu koja se seksa patrijarhalno društvo ne percipira kao nekoga tko uživa u strasti, povezivanju i orgazmima, već kao nekoga niskih morala i vrijednosti. Žene su naučene i duboko internalizirale da seks za njih nije mjesto užitka i zabave. Ako se imalo opuste i prigrle svoj seksualni užitak, društvo će im narušiti ugled i potruditi se da od njih napravi primjer zbog kojih će druge žene nastaviti zazirati od upoznavanja sa svojom seksualnošću.

Orgazam uglavnom zahtjeva opuštanje i prepuštanje. Za ženu koju je društvo uvjerilo da je seks prljav i da je ona manje vrijedna ako u njemu uživa, opuštanje i prepuštanje gotovo je nemoguća misija. Ljudi koji imaju više orgazama, zadovoljniji su svojim seksualnim životom, ali ženama je rečeno da one ne smiju biti zadovoljne seksom. Trebale bi ga prakticirati – ali samo u određenim okolnostima i s određenom osobom. Trebale bi biti spremne za seks kada god to njihovi partneri požele – ali one nikada ne bi trebale eksplicitno željeti seks. Trebale bi biti dobre u seksu (što god to uopće značilo) – ali ne bi smjele imati previše (koliko god to uopće bilo) seksualnih iskustava niti partnera. Kada si okružena takvim porukama i vrijednostima, seks vjerojatno više izgleda kao mentalna gimnastika nego kao prostor ugode i intimnosti. Nije nimalo čudno da orgazam izostaje.

One žene koje češće i konzistentnije doživljavaju orgazme tijekom seksa s partnerom također su one koje isprobavaju nove stvari i poze, odigravaju fantazije, prakticiraju sexting i izražavaju ljubav tijekom seksa. To ne želi reći kako će prakticiranje tih stvari dovesti do orgazma, ali pokazuje korelaciju između seksualnog zadovoljstva te slobode i otvorenosti oko seksualnosti. Teško je vidjeti van te kutije srama u koju društvo stavlja žensku seksualnost, ali moramo se truditi, promišljati i boriti se jer van te kutije čeka toliko užitka i sreće.

On ne zna gdje je klitoris (a nije ga ni briga)

Muškarci precjenjuju frekvenciju orgazama svojih partnerica, kažu istraživanja. Muškarci, dakle, misle da njihove partnerice doživljavaju orgazam čak i kada to uopće nije istina. Pitanje je: koja je onda uopće svrha tog nepostojećeg, umišljenog, a možda i odglumljenog ženskog orgazma? Njezin užitak sigurno nije, mora da je njegov. Žene glume orgazme iz mnogih razloga, ali često se spominje da samo žele da seks završi ili znaju kako neće svršiti, a ne žele povrijediti osjećaje i ego svog partnera. Ženski orgazam imponira muškarcima, nema veze što je lažan.

Ideja seksa u trenutnom društvenom kolektivnom shvaćanju svodi se na penetrativni seks penisom u vaginu. To je „pravi“ seks, to je seks kojim se „gubi nevinost“, to je jedino što se broji. Jedan od problema takvog shvaćanja (od mnogih za koje treba kolumni i kolumni da se obrade) jest što većina osoba s vaginom ne doživljava orgazam isključivo od takvog seksa. Većini žena, oko njih 80%, potrebna je i nekakva vanjska stimulacija klitorisa da bi došle do orgazma. Žene puno češće svršavaju tijekom seksa koji uključuje oralnu stimulaciju te stimulaciju prstima ili igračkom, nego tijekom seksa koji uključuje samo penetraciju. Seks koji se sastoji isključivo od penetracije zapravo je seks koji je fokusiran izričito na penis i na muško zadovoljstvo. Seks počinje erekcijom penisa i penetracijom, a završava muškim orgazmom.

Ako to želimo dekonstruirati i učiniti da partnerski seks postane prostor igre, zbližavanja, ranjivosti i obostranog zadovoljstva, penetracija više ne smije biti glavni čin, a penis ne smije biti solist. Seks bi trebao uključivati više raznih oblika intimnosti poput dubokog ljubljenja, oralne i manualne stimulacije, igračaka i dodataka, vremena i pažnje. Kako ženi pružiti orgazam ne svodi se na to „kako pronaći klitoris?“, već se svodi na to kako njoj i njenom zadovoljstvu iskreno pružiti pažnju i posvećenost.

Oni ne komuniciraju jer o seksu se ne priča

U popisu stvari koje rade žene koje češće imaju partnerske orgazme našla se i komunikacija. To su žene koje traže što žele u seksu, pitaju partnera što on želi, te razgovaraju o tome što im (ne) odgovara. Seks je teška tema za komunikaciju. Nadovezujući se na percepciju o ženama koje se seksaju, ista loša reputacija lako se lijepi i za one koje samo pričaju o seksu. A zapravo, šutnja nas samo dodatno zatvara u kutiju tabua u kojoj se nikada ništa ne mijenja. U kojoj ostajemo čučati sa svojim sramom, strahom i odglumljenim orgazmima, koristeći humor o lošem seksu da zamaskiramo svoju potrebu za zadovoljstvom. Prekorači preko srama i reci što želiš, opiši partneru kojim dodirima, pokretima i riječima ti može pomoći da i tebe uključi u zajedničko zadovoljstvo.

Jaz u orgazmima nešto je što je naše društvo konstruiralo, ali to ne znači da mi na toj poziciji teoretiziranja o ženskom orgazmu kao o kakvom mitskom biću moramo i ostati. Taj jaz možemo premostiti, možemo dekonstruirati štetne ideje koje nosimo o samima sebi i o ženskoj seksualnosti općenito, tako da ženama dopustimo da zaista budu seksualne i prigrle svoj užitak.

Piše: Paula Brečak
Web: www.thewolfnomad.com
Instagram: www.instagram.com/thewolfnomad/

Powered by: www.lelo.com
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/ 
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/