Što Božić i porod imaju zajedničko? Hormon sreće, naravno!

Ususret blagdanima i Božiću, kroz svoj rad s trudnicama (a i partnerima) jako volim povući nekoliko paralela između ovih posebnih događanja u prosincu i nečega o čemu sve trudnice razmišljaju – poroda! Iako ne slave svi Božić, na ovim prostorima uglavnom se slavi te se prisjećamo rođenja Isusa i te čudesne priče koju slušamo od malih nogu, ali rijetko je kada detaljno promatramo kao odrasli ljudi. U toj priči kriju se razne lekcije o samom porodu, neovisno o tome koje smo vjere!

Za početak, to je priča o tome kako je žensko tijelo moćno i čudesno. Priča o tome koliko porod može biti osnažujuće iskustvo, čak i kada nam se čini da su svi uvjeti oko nas minimalno prilagođeni situaciji. Bez ikakvih prigodnih stvari za bebu, uz podršku muža (što pokazuje koliko partnerova bliskost u porodu može značiti), u maloj štali – rodila se beba! Ovo je dobar podsjetnik da nam ne treba uvijek svaki mogući gadget i proizvod, ne moraju svi uvjeti oko nas biti savršeni.

Podsjetimo se svi zajedno koliko je žensko tijelo mudro, snažno i sposobno, a i koliko prisutnost partnera znači u ovim situacijama (dokazano olakšava porod, smanjuje trajanje poroda i potrebu za intervencijama)!

U modernom okruženju, paralela koju iznimno volim povući između Božića i poroda jest onaj topli, mekani osjećaj koji osjećamo (ili bi bilo idealno kada bismo osjećali) u obje situacije. On nam može značiti i fiziološki! Što mislim kada to kažem? Sad ću ti objasniti!

Znaš onaj osjećaj kada je tvoj dnevni boravak ukrašen za Božić, lampice i detalji su posvuda, zvuk vatrice i Božićnih pjesama uljepšava večer, miris medenjaka je u zraku, možda i kakao s cimetom? Ušuškavaš se na kauč pored partnera, ispod najmekanije dekice na svijetu, stavljaš glavu na njega i zajedno birate neki totalno cheesy blagdanski film za pogledati… Samo zamisli ovu sliku u svojoj glavi i prizovi osjećaj koji ti ta scena stvara. Baš taj osjećaj luči hormon koji se zove oksitocin!

Često pišem o oksitocinu, do mjere gdje sam već poznata po tome, ali moram kada je zaista toliko bitan hormon u našim životima, a pogotovo za porod! Oksitocin je hormon koji otpuštamo kada se osjećamo dobro, ugodno, opušteno, sigurno i voljeno. Putem tog hormona stvaramo dublju povezanost s nama bliskim ljudima (uključujući i s bebicom, kako u trbuhu, tako i kada nam dođe u ruke i sve dane nakon).

Oksitocin je također bitan i van komponente povezivanja, u kontekstu poroda, zato što je upravo ovaj hormon zaslužan za stvaranje trudova i napredovanje poroda. Ako nema oksitocina – nema ni trudova, nema ni poroda.

Naše tijelo, kako bismo fiziološki rodile, treba lučiti dovoljne količine ovog feel good hormona i to iziskuje ispunjavanje nekih osnovnih potreba (a nekada i malo više od njih). Za početak, trebamo prostor u kojem se osjećamo ugodno, sigurno i ušuškano (baš kao i za Božić), prisutnost osobe koja nam ulijeva povjerenje i mir (recimo partner ili neka bliska osoba), prigušena svjetla (nježno svjetlo lampica ili adventskih svijeća), olfaktorni umirujući podražaj (miris koji nas opušta, kao recimo medenjaci, kakao, bor ili naranče).

Ukratko, ono okruženje kakvo zamišljamo kada vizualiziramo neku ispunjavajuću, toplu, intimnu blagdansku večer stvara baš onaj osjećaj koji nam je ključan u porodu, a i samo okruženje bi bilo idealno za porod. Ako je sve uredno u trudnoći i početkom poroda, za vrijeme latentne faze možemo ostati doma, odmarati se i pripremati. Lučenje oksitocina ključna je stavka u porodu kroz sve njegove faze i to je dobro upamtiti.

S druge strane, koliko god većina nas obožava ovo blagdansko vrijeme, često se ulovimo u velikoj panici, nervozi i stresiranju oko detalja, obaveza, organizacije i svega ostalog što se u ovom periodu može “naslagati” jedno na drugo. Kod poroda je situacija slična jer često na porod gledamo negativno. To je samo nešto što moramo “preživjeti”, a prije toga riješiti tisuću stvari koje su preduvjet. Valjalo bi na porod gledati kao nešto čemu se veselimo, što nas osnažuje i što možemo i “proživjeti”.

Isto kako nam stresiranje oko toga jesmo li dovoljno dobro uredili prostor, kupili dobar bor, nakuhali dovoljno hrane, riješili matching pidžame, adventske kalendare, vijence i poklone može zapravo oduzeti od iskustva uživanja u blagdanskom duhu, tako nam i stresiranje oko toga jesmo li nabavili apsolutno svaku stvar s popisa i napravili sve s to-do liste prije poroda, poslušali svaki tečaj i pročitali svaku knjigu, može oduzeti od trenutaka opuštanja i povezivanja s bebom.

Na kraju dana, sve Božićne sitnice su divne, ali je najvažniji onaj osjećaj ljubavi i zahvalnosti u našem srcu – to je velika lekcija koju možemo primijeniti i za porod! Fokusiramo se na sve lijepe aspekte ovog perioda, a otpuštamo one koje nam stvaraju nepotrebnu nervozu.

Zato, neovisno o tome kada ti je termin, zadnjih par tjedana svoje trudnoće (ili od 37. tjedna, ako ti je tako lakše brojati), tretiraj svoj život kao da je Božićno vrijeme! Iako tvoja beba najbolje zna kada joj je vrijeme da dođe, ono što ti možeš je svoje tijelo maksimalno pripremiti za njen dolazak.

Provodi kvalitetno vrijeme s bližnjima uz koje se osjećaš sretno i veselo, odmaraj po danu i uspori kako bi bila prisutnija i nježnija prema sebi. Jedi finu hranu koja te okrepljuje i njeguje tvoje tijelo. Pokloni svim svojim osjetilima stvari koje potiču oksitocin – fini mirisi, toplina, mekani materijali, maženje i dodir, prigušena svjetla i čarobne lampice. Probaj si prizvati taj osjećaj ljubavi, zahvalnosti i veselja u srce – vjeruj mi, značit će i tebi i bebi.

Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com     
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/

Powered by:

www.intimina.com     
https://www.instagram.com/intimina/       
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/

Sretan Božić i uživaj u blagdanima!

S ljubavlju,
Una