Za svako iscjeljenje, ključno je oslobođenje. Na svakoj razini. Na fizičkoj, ono znači oslobođenje uzročnika bolesti. Na emotivnoj, ono je oslobođenje razarajućih emocija, a na mentalnoj štetnih uvjerenja. Na duhovnoj, ono je oslobođenje zamjeranja, poznato kao moć oprosta
Svi koji su barem jednom, makar mrvicu, „zagrebli" po sebi - odnosno uronili u susret sa sobom - znaju da je u podlozi svake bolesti, materijalne (fizičke ili financijske) te nematerijalne (depresije, neuroze, nemiri, strahovi...) - zamjeranje. Odnosno, neopraštanje. Nije važno je li riječ o nečemu što znate ili što ne znate (iskustvo iz prošlog života, primjerice, ili „downloadana" krivnja nekog bliskog člana s kojim je napravljen takav „dogovor duše") - činjenica je da neopraštanje truje.
Najprije oprostite sebi
Jasno, znatno je lakše kada znate da ste ljuti na tog-i-tog: barem znate kome treba oprostiti, i što. Možda se nećkate jer ste još u fazi u kojoj vas ekspresija ljutnje iscjeljuje, no prije ili kasnije doći ćete i do faze u kojoj - opraštate. Samo po sebi, opraštanje drugome lako djeluje: „aha, lijepo se saberem, odlučim oprostiti i - to je to". Na jednoj razini jest. No, s oprostom je isto kao i s ljubavlju (odnosno, oprost je čin ljubavi - same prema sebi i drugome: svojevrsna ljubav na djelu): ne možeš je dati, ako je nisi primio. Zbog toga je glavna pretpostavka za oprost drugome - oprost samome sebi.
U nekim slučajevima to, naizgled, nema smisla. „Što imam sebi oprostiti, ako je mene druga osoba povrijedila, a ja sam stvarno čist i nedužan, majke mi, garant?" Istina, no, u suptilnom duhovnom svijetu vrijedi sila zakona privlačenja - većinom privlačimo onu frekvenciju koju nosimo u sebi. Bila ona kod nas ista, ekvivalentna onoj koju privlačimo, ili deficitarna (u smislu slabija, pasivnija od te agresivne koju smo privukli), činjenica je da smo je privukli da je na neki način iscijelimo. A iscjeljenja nema bez osviještenja: što znači, nešto mora okinuti, aktivirati problem koji bi, bez aktivatora, ostao nevidljiv.
Na vrlo jednostavnoj razini, oprostiti znači da nekoga tko vas je razočarao i povrijedio, možete vidjeti i doživjeti, a da ste s tim u potpunom miru. Dakle, da nemate poriv osobu udariti, pobjeći, vikati... Da ne osjetite neugodne vrtlog u srcu, trbuhu... Da vas ne obuzme strah, tuga ili bijes. Da ste u miru, kao da gledate zalazak sunca, površinu mora, ili šumu koja se prostire pred vama.
Mala vježba opraštanja
Dakle, zamislite osobu kojoj trebate oprostiti ispred sebe. Zatim obratite pažnju na sunce (čak i ako je kiša, nema veze, znate da je iznad oblaka). Potom sviješću udahnite sunce, odnosno sunčevu svjetlost i izdahom je izdahnite u osobu. Mic po mic, dah po dah, gledajte kako svjetlost prožima osobu sve više i više... do te mjere da ispred vas stoji samo svjetlo, veliko bijelo zlatno svjetlo, a osobe više nema - ona se u svjetlosti „raspala". A s tim raspadom se, uz dah po dah svjetlost, raspalo sve mračno, odnosno sva zamjeranja, boli, povrede...
Nema veze ako vam isprva ne ide. Odnosno, izgledno je da je početak najteži dio jer ste u startu najpovrjeđeniji. No, već nakon nekoliko prodisavanja svjetlosti kroz sebe u osobu, te njezinog „defragmentiranja" u svjetlosti, osjetit ćete mir.
Nema ništa plemenitije od predaje drugoga svjetlosti. Ovim činom donosite samo dobro i sebi i osobi, jer se energija spušta na fizički plan. I nakon toga, osjećaj mira i radosti koji vas prožima - znak je da ste napokon oprostili. A, sjećate se - to je bitno jer znači da ste iscijelili svaki mrak, što znači da ste se oslobodili. Jer osjećate potpuni mir.
tirzah
@08.02.2011. 08:53 0Drugima sam sve oprostila. Ali sebi ne mogu oprostiti, što sam im vjerovala i što sam im se dala otvoreno i iskreno. Lijep tekst, ali ja nikako da nađem svoj mir.
Minimojka
@08.02.2011. 09:06 0jako lijepi tekst... i istinit, svakako bilo bi nam svima lakše da smo jedni prema drugima pozitivniji
dory
@08.02.2011. 09:45 0zaista ljep tekst, no ponekad je lakše oprostiti ali teško zaboraviti!
Famke
@08.02.2011. 09:51 0Joj, kako je ponekad to teško, užasno teško. Mislim da najviše vrijeme 'otupljuje' tu oštricu zamjeranja i negativnih emocija. Mada u nekim situacijama čak ni vrijeme ne pomaže.
beba
@08.02.2011. 09:55 0Da, diiivaaan tekst!!!!! I ja reagiram kao i dory..... oprostim, ali niiikaaadaaa ne zaboravim.... Kada me netko povrijedi zločesto, egoistično, okrutno i bezrazložno (ja osobno zaista volim ljude i ne želim im ništa učiniti što ne bi htjela da se meni učini....), a ako osoba inzistira na mirenju, oprostim joj, ali to s moje strane, nikada više nije isti odnos.....
just me
@08.02.2011. 10:02 0najteze je oprostiti samome sebi...slazem se sa @tirzah....
Nena
@08.02.2011. 11:09 0Mogla bih o tome romane pisati,al to bi bilo kopanje po sebi i prebolno.Zato ću se složiti sa svim komentarima,osobito s @tirzah,a i ovo vrijedi "ako osoba inzistira na mirenju, oprostim joj, ali to s moje strane, nikada više nije isti odnos."kako kaže @beba....
Nisam ponosna na sebe u pogledu ove teme,ali to najviše košta mene.
Nena
@08.02.2011. 11:15 0Užasno sam neoprezna i iskrena a to mi se uvijek obije o glavu.Kad me netko iznevjeri ili povrijedi tako da mu uzmem za zlo teško praštam,dugo me to boli,ali kad prođe ne mislim više na to.Međutim,to me toliko iscrpi,dugo traje moje ozdravljenje,predugo,često se razbolim.....Nekome je lako preći preko nečega i kao plemenit je,ja se ne slažem s tim.Teško je opraštati ali je jedini lijek i način da se preživi.Treba učiti praštati.
mini69
@08.02.2011. 12:04 0oprostit mogu ali zaboravit ne mogu!!pogotovo kad me iste osobe ponovo i nanovo povrijede!!da ne oprostim,jel bi to šta promijenilo i više se to ne bi dogodilo???
irena
@08.02.2011. 13:19 0ako covjek iskreno i od srca oprosti nekome ili sebi, onda to i zaboravi...
DUCKA
@08.02.2011. 14:09 0Blago onome tko zna opraštati i nastaviti živjeti bez onog al' neću ti zaboraviti. Ja sam uistinu bila takva prije dok sam bila mlađa ali sada razmišljam drugačije i ponosim se sa sobom. Treba opraštati i to kako je rekla Irena od srca i onda je lijepše živjeti bez tog bezveznog grča u želudcu. Oprostite i zaboravite to liječi dušu!
mannita
@08.02.2011. 14:36 0Treba oprostit samome sebi najviše, kad to možeš onda možeš i drugima, ali tad ti padne kamen sa srca ... I to je stvarno prekrasan osjećaj bez nekih grčeva u želucu koji su prije bili sveprisutni... Jako lijep i istinit tekst!!!
lili
@08.02.2011. 15:01 0"Griješiti je ljudski, opraštati božanski...."
Oprostiti mogu,zaboraviti ne ...!!
Naravno da sve ovisi koliko me i u kojoj mjeri osoba povrijedila...
Svaka situacija je individualna i ne mogu za sve reći u globalu jednako...
glamurlover
@08.02.2011. 18:32 0Krasan tekst. Trudim se oprostiti osobama do kojih mi je stalo, ali imam slonovsko pamćenje pa se puno toga sjećam i u sebi o tome razmišljam. No, volim opraštati jer svi mi griješimo pa i ja, a znam da je moj dragi meni mnogo puta oprostio kao i ja njemu:).
flame
@08.02.2011. 22:33 0U potpunosti se slazem s @tirzah!
MiTiE
@08.02.2011. 23:21 0oprost...teška tema...
simplyciti
@09.02.2011. 00:59 0.ja stvarno brzo praštam i nekad mi bude čak i žao što sam tako brzo oprostila. rađe bi da neki ljudi vide koliko su me povrijedili al ja odmah oprstim pa još ispadne da nisam bila povrijeđena...ma...i nije mi teško zaboraviti...jer sam inače jako zaboravna osoba:))
Angy
@09.02.2011. 09:19 0Da li oprostiti sebi ili nekome drugome, za to je potrebno puno duhovne snage i jaka osobnost! Nije to lako! A kad se oprosti, onda treba i zaboraviti, a to mi je čak i teže! Neki puta teže opraštam sitnicu, nego neku krupnu stvar, neki puta tu krupnu stvar promatram kroz prizmu "više sile" i tako mi je lakše oprostiti! Oprost...možda je to čak jedan od najtežih osjećaja, teško ga je dati, teško ga je dobiti, da li ga treba zaslužiti ili ne, da li ga treba očekivati nezasluženo, samo zbog emocija, možda je lakše biti plitak i ne razmišljati tako duboko!
pahuljica
@09.02.2011. 13:27 0fantastičan tekst............nije lako nekad neke stvari i oprostit............al možda ništa nije vrijednije od nas samih...............)))
beba
@09.02.2011. 14:40 0Jako mi se sviđa Angyno objašnjenje:)))))))))))))))))))))
Ancica27
@11.02.2011. 17:27 0Slažem se s Nenom... ako netko inzistira, ako ja smognem snage, oprostim, ali za mene je taj odnos nekako trajno narušen jer uvijek prvo krećem od sebe i mislim kako ja to nikada ne bi učinila...na taj način... često više mislim na druge nego na sebe...prečesto.. i Angy... lijepo rečeno:-)
miramira
@12.02.2011. 12:55 0jako dobar tekst, ali neke stvari je lakše reći nego učiniti....
sofy
@14.02.2011. 18:30 0nije lako iskreno i od srca oprostiti, ali kad covjek to uspije-neopisiv osjecaj
Ricochette
@18.02.2011. 23:21 0odlican tekst, ide u omlijene
ares
@20.02.2011. 17:38 1Velika stvar je oprostiti i izdignuti se iznad onih koji su vas povrijedili..nije lako...ali u svemu mi smo sebi njavažniji...uvijek kažem sve te jadne duše koje su mi u životu nanjele bol..osjetiti će da su napravile strašnu stvar jer kad ja njima oprostim i dignem se iznad svega..tek tada kad vide koliko sam jaka..ostat će začuđeni kako sam uspjela..a to je pozitivna stvar..uzdignuti se i krenuti dalje ma koliko boljelo..oprostiti jer tako smo sebe riješili negativnih misli i otrova koji bi nas cijelo vrijeme žderali..a nema smisla da zbog takvih sitnih duša naše tijelo osjeća lošu vibru...-:)
suz
@23.02.2011. 20:40 0Oprostiti? Kako ponovo vjerovati ljudima kad je netko na podmukao način izigrao Vaše povjerenje?
LUCCY
@25.02.2011. 11:46 0prekrasno i istinito, to znam iz vlastitog iskustva !!!
mija
@28.02.2011. 16:49 0Život je prekratak,treba opraštati!
DUCKA
@01.03.2011. 12:44 1Nemam riječi, ostala sam bez teksta u vezi komentara od ares. Doista je istina da kad oprostimo nekako se uzdignemo iznad ljudi kojima opraštamo iznad svega, jači smo i definitivno je to uspjeh. Mene osobno čisti od otrova iako se ne osjećam baš najbolje kad sam povrjeđena, ipak sam ja jedna škorpijica i boli me jako , jako. Onda malo promislim, uzdignem se iznad problema, oprostim i ako mi i ne kažu oprosti ja to učinim sama. Ne želim svaki puta kada vidim ljude koji su me povrijedili gutati otrov i prisjećati se da su me povrijedili. Opraštanje je stvarno lijek protiv lošeg raspoloženja i lijek protiv svih gluposti zbog čega su vas ljudi povrijedili.
Miškec
@11.04.2011. 15:54 0prekrasan tekst i neki jako lijepi i mudri komentari. razveselilo me oboje!
Ricochette
@13.05.2011. 00:47 0jos uvijek pokusavam oprostiti ;(
Natt
@18.05.2011. 17:01 0I ja pokusavam oprostiti ali sto se vise trudim to je teze.
fionica
@28.10.2012. 23:17 0vec se nekoliko dana osjecam savrseno mirno jer sam oprostila jednoj osobi koja me jako povrijedila.trebalo mi je vremena da prihvatim,pa da ju razumim,pa da joj nekako povrsno oprostim no tek sad kad sam i zaboravila na sve lose mogu reci-oprostila sam i bolja sam osoba zbog toga