Da razjasnimo: što je to rodna (ne)binarnost?!

Otkako je Nemo pobijedio na Euroviziji, buzzword na hrvatskim portalima i društvenim mrežama u svibnju 2024. godine očito je "rod". Dakle, zahvaljujući pobjedi rodno nebinarne osobe na Euroviziji i nemogućnosti nekih hrvatskih gledatelja da izgube dostojanstveno. Iako se usudim pretpostaviti kako to nisu redovni gledatelji i gledateljice Eurovizije, već oni koji se u natjecanje uključuju više oportunistički, kada postoji šansa da Hrvatska pobijedi i tako bar na tren, i bar simbolično, postavi nas iznad drugih u toj hijerarhiji postojanja. A ima li nam išta draže nego osjećati se da smo bolji, nadmoćniji, jači? 

Pa kada taj osjećaj već nismo ostvarili službenom pobjedom, hrvatski Internet odlučio ga je ostvariti ponižavanjem i diskriminacijom. Sve te velike emocije koje nikada nismo naučili regulirati, artikulirane su u izljeve kvirfobije i pozive na nasilje, pa sasute na pobjednicu Eurovizije i svakoga tko bi se s njim možda nekako mogao povezati na osnovu queer identiteta. Doduše, rod nije uzburkao vode samo u kontekstu Eurovizije. Taj se koncept nađe u ustima i na Internet piskaranjima mnogih kada god spomenemo Istanbulsku konvenciju, tj. Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ili seksualno obrazovanje. „To je rodna ideologija! Nećemo rod!“, klikću pojedinci i portali za koje pretpostavljam da ne bi rod znali niti početi definirati, a kamoli da se mogu zapravo kritički i filozofski uključiti u dijaloge o rodu.

Dovoljno je vjerovati kako je to nešto „ljevičarsko i zapadnjačko“, povezati spomen roda sa ženskim i LGBT pravila, ili s muško-izgledajućim tijelom u suknji koje pobjeđuje na Euroviziji, pa pustiti hajku da se rasplamsa u rekordnom roku. Obrušio se Internet na rodnu nebinarnost i svatko ima mišljenje, a osnovne informacije o tome što je rod i spol, te kakve veze binarni sistemi s time imaju, izostaje. U ovom tekstu pričamo upravo o tome, o osnovama osnova, koje će, nadam se, dovesti do zaključka da što god mislili o rodu, mržnja i pozivi na nasilje nisu načini za iskazati svoje stavove.

SPOL I ROD

Dva koncepta koja najviše vežemo uz etikete „muško“ i „žensko“ su spol i rod. Često se koriste kao sinonimi ili trpaju u istu kantu, bilo slučajno ili namjerno, no to je jednostavno krivo. Kada pričamo o spolu, pričamo o fizičkom tijelu, o biologiji, kemiji i anatomiji. Pričamo o kromosomima, hormonima, reproduktivnim organima i mogućnostima. Određene kombinacije kromosoma, reproduktivnih organa i hormona dovode do određenog izgleda tijela te onoga što kategoriziramo kao muško i žensko tijelo. No te kombinacije zapravo su puno raznovrsnije nego što se često pretpostavlja. Spolni kromosomi ne moraju biti samo XX ili XY, već su moguće i kombinacije poput XO, XXY i drugih.

Razine spolnih hormona razlikuju se od osobe do osobe, i iako je u uvriježenom shvaćanju spola povučena granica između „normalnih raznima spolnih hormona za žene“ i „normalnih razina spolnih hormona za muškarce“, to nisu dvije čiste kategorije te se mnogo ljudi nalazi između ili unutar obje kategorije. Kako se kromosomi i razine hormona kombiniraju također nije uvijek šablonski. Pa iako binaran pogled na spol smatra kako su žene osobe s XX kromosomima i „normalnim razinama spolnih hormona za žene“, osoba može imati XX hormone i „normalne razine spolnih hormona za muškarce“.

Spol je ono na što ljudi najčešće misle kada kažu da su žena ili muškarac. Uvriježeno shvaćanje roda upravo je takvo, binarno, koje dopušta samo jednu od te dvije opcije. No spol je sačinjen od mnogo faktora, a ne od dvije čisto razdvojene kategorije. Kada se osoba po spolu ne može svrstati niti u jednu od dvije kategorije muškarac / žena, tada kažemo da je ta osoba interspolna. Interspolnih osoba u svijetu ima barem 2% i njihovo postojanje dokaz je kako spol nije binaran.

Kada pričamo o rodu, ne govorimo o fizičkim tijelima niti biologijii, već o svemu onome što nas čini ljudima – o društvu, o psihologiji, o emocijama, o shvaćanju sebe i svijeta oko sebe. Dok je spol nešto jednostavniji za definirati i shvatiti jer ima uporište u fizičkom svijetu, rod je puno više živ, fleksibilan i ovisan o svemu što se događa oko nas i unutar nas. Rod sačinjavaju kultura, ponašanja, očekivanja, karakteristike i norme koje govore kako biti žena ili muškarac. Rod nam govori koje poslove da smatramo ženskima, a koje muškima. Rod nam govori što žene vole raditi (šopingirati, pričati), a što muškarci (popravljati stvari, baviti se sportom). Rod nam govori u čemu su bolje žene (kuhanje, briga o drugima), a u čemu muškarci (vožnja automobila, upravljanje novcem). Rod nam govori kako se oblače žene (šminka, suknje), a kako muškarci (hlače).

Te rodne uloge nisu utemeljene na spolu niti biologiji, iako su uvriježene kategorije jednake kao i one koje pripisujemo spolu: muškarac ili žena. Rodne uloge i rod utemeljeni su na društvu i kulturi, zbog toga će se donekle razlikovati od kulture do kulture, ali budući da su sva društva patrijarhalna, i rodne uloge će svugdje odražavati patrijarhalne vrijednosti.

Rod je nešto što učimo kroz društvo, od samog rođenja. No iako ga učimo kroz društvo, to ne znači da rod i naš osjećaj vlastitog roda nije stvaran. Stvari koje internaliziramo iz naše okoline postaju neodvojivi dio nas, jako stvarne i jako opipljive. Zato neke od nas imaju jak osjećaj bivanja ženom ili muškarcem, jer se u dovoljnoj mjeri identificiramo s rodom kakvim nam ga naše društvo prikazuje. No neki se s tim kategorijama roda ne identificiraju ili se ne identificiraju onako kako društvo te kategorije definira.

RODNA NEBINARNOST I FLUIDNOST

I spol i rod su, dakle, u mainstream shvaćanju binarne kategorije. Oboje pretpostavlja dvije jasne opcije – muško ili žensko tijelo, muškarac ili žena – koje moraju biti spojene po samo jednom ključu – muško tijelo + muškarac ili žensko tijelo + žena. No, znamo da spol zapravo nije binaran jer je sačinjen od puno faktora koji se mogu različito kombinirati, a rod je društveno i osobno konstruiran i kao takav može biti kakvim god ga društvo i mi sami napravimo, te spol i rod nisu nužno ovisni jedni o drugome i mogu biti spareni na različite načine.

Kada se osjećaj roda ne poklapa sa shvaćanjem roda kakvo ima naše društvo, počinjemo pričati o rodnoj nebinarnosti – ne uklapanju u binarne rodne kategorije – te o rodnoj fluidnosti – fluidnom bivanju između različitih kategorija. Što to zapravo znači, bit će drugačije za svaku osobu. Za nekoga će značiti da se ne identificira niti s etiketom žene niti s etiketom muškarca te možda zbog toga ne želi koristiti niti ženske niti muške zamjenice pa, kada je to moguće, koristi rodno neutralne zamjenice poput engleskog they / them. Netko će možda izmisliti vlastitu etiketu i kategoriju, te vlastitu definiciju. Netko će se jedan dan osjećati više u muškom rodu i pratiti mainstream definiciju pa se oblačiti muževno u hlače i zagasite boje te koristiti muški rod za sebe, a drugi će se dan osjećati više u ženskom rodu po društvenoj definiciji pa se našminkati, obući suknju i govoriti o sebi u ženskom rodu. Mogućnosti za shvaćanje i prakticiranje roda su beskonačne, zato što rod jest beskonačan, same ga konstruiramo i sami ga činimo stvarnim.

Ta ideja možda ti je jako neobična ako poznaješ samo binarni spol i binarni rod koji se spajaju po točno definiranom ključu. No, to što je tebi nešto neobično i novo, ne znači da za neke ljude nije istina i njihova stvarnost. Ako želimo ući u pravu i filozofsku raspravu o rodu, možemo pričati o tome što znači imati unutarnji, vlastiti osjećaj roda. Možemo pričati o tome utječu li zaista neke spolne karakteristike na naš rodni identitet ili o tome koliko je teško za sebe dekonstruirati definicije roda koje smo internalizirale kroz socijalizaciju. Rod je vrlo zanimljiva tema u filozofiji, u feminističkoj i kvir akademiji. No ljude koji sipaju mržnju i kvirfobiju po Internetu i u političkim programima, ne zanima zapravo filozofska rasprava.

Zanima ih uvjeriti i sebe i cijeli svijet da je samo njihovo shvaćanje vlastitog postojanja i društva ispravno i stvarno. Zanima ih postaviti se kao ultimativna istina jer u diskursu koji poštuje i prihvaća raznolikosti, otvorena je mogućnost da onako kako ti živiš nije ultimativno najbolje ili jedino ispravno. Ali „ultimativno najbolje i jedino ispravno“ ne postoji! Poštivanje različitosti ne znači građenje ikakve hijerarhije, već razbijanje ideja da smo u hijerarhiji uopće. Dopuštanje nekome tko je drugačiji od nas da postoji, bude vidljiv, ima prava i sigurnost ne znači da će nama te stvari biti oduzete.

Iako Eurovizija ima jednu pobjednicu, postojanje ne bi trebalo imati. Za dostojanstven i siguran život, ne moramo i ne smijemo jedni druge gurati s pozornice, već samo napraviti mjesta da na toj pozornici stojimo svi zajedno.

Piše: Paula Brečak
Web: www.thewolfnomad.com
Instagram: www.instagram.com/thewolfnomad/

Powered by: www.lelo.com
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/ 
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/