Cijelu trudnoću pazimo na sebe, pazimo što jedemo, koliko se krećemo, koliko vode pijemo i što stavljamo na kožu. Većina ljudi oko nas pazi da nam je udobno, da nam ništa ne fali i da smo “podmirene”. Pripremamo se za porod, istražujemo, čitamo, razmišljamo i sav fokus, pozitivan i negativan, stavljamo na taj dan. A što nakon dana poroda? Što kad je porod prošao? Kad je trudnoća iza nas?
E tu nastupa babinje, koje je narodni izraz za period od cca 6 tjedana (oko 40 dana) nakon poroda. To je period koji čeka svaku majku, a kada do njega dođe, žene se često nađu nespremne, izgubljene i bez one podrške “sela” o kojoj se puno priča, ali u današnjem modernom svijetu, realnost nije baš takva.
U postpartumu doživljavamo oscilacije hormona, uspostavu dojenja, promjene raspoloženja, involuciju maternice, zacjeljivanje mjesta u maternici s koje se posteljica odvojila, vraćanje organa na svoje mjesto…i još štošta toga, intenzivnoga i često preplavljujućega.
U današnjem dobu postpartum se prikazuje u jednom od dva ekstrema. Ili se o njemu ne govori i nameću se nedokučivi i nezdravi standardi u kojima je žena 7 dana nakon poroda sređena, u šetnji, našminkana i obavlja sve poslove kao i prije, samo uz bebu. S druge strane imamo ekstrem koji postpartum opisuje kao najgori i najteži period ženinog života, ostavljajući žene prestrašene od same pomisli. Ono što je važno naglasiti jest da postpartum nikako nije vrijeme za forsiranje tijela niti za težnju ka nezdravim i nedokučivim standardima koje je društvo nepravedno nametnulo, ali isto tako ne bi smjelo biti vrijeme toliko težine, tuge i straha.
Kada govorimo o negativnom scenariju postpartuma, jedan od ključnih razloga zašto je to tako, jest zato što ženama nedostaje edukacija i priprema o ovom nježnom i osjetljivom razdoblju, kao i pomoć i podrška okoline koja mamu podržava kroz ovo transformirajuće razdoblje.
Ono čemu se žene sada sve više vraćaju jesu zapravo one stare, tradicionalne prakse i mudrosti koje su se njegovale diljem svijeta, a u kojem je period od prvih 40 dana nakon rođenja djeteta bilo sveto razdoblje, u kojem je fokus bila briga oko majke, kako bi se ona što bolje oporavila i urasla u svoju novu ulogu i personu – majke. Te duboke mudrosti i prakse koji su njegovali naši preci, fokusirale su se na nekoliko faktora, ali je uvijek glavni cilj bio biti tu za majku, kako bi ona mogla biti tu za bebu. To je glavna razlika između tadašnjeg, i današnjeg mindseta, u kojem majke nakon poroda često ostaju same, a okolinu, ukoliko je tu, zanima samo beba.
S porastom svijesti i dijeljenjem iskustva, zaista sve više žena odlučuju da za sebe i svoju obitelj, žele drugačije, bolje, posvećenije i cjelovitije iskustvo postpartuma i osobno smatram da je to jedan od najvećih darova koje možete pružati sebi i svojoj obitelji. Moja oba postpartuma, iako zahtjevna, bila su najljepša iskustva mog života, a i ja i suprug ih se rado sjetimo sa srcem punim ljubavi, a to je ono što želim prenijeti svakoj obitelji.
Kao postpartum doula, savjetnica za dojenje i prehranu, kroz svoja iskustva i duboka godišnja učenja i analiziranje tradicionalne prakse o postpartumu diljem svijeta, pronašla sam nekoliko zajedničkih točaka u svakoj kulturi, kao i sakupila korisne savjete, koje ću danas podijeliti s vama.
Zanimljivo je kako ako sagledamo Ayurvedu, tradicionalnu kinesku medicinu, tradicionalne meksičke prakse (koje korijene vuku od Maya), prakse raznih domorodaca bilo na američkom, europskom ili australskom kontinentu, pa čak i naše staroslavenske prakse babinja, možemo povući puno paralela i zaista neke stvari sažeti u 4 točke, odnosno 4 stupa holističkog postpartuma.
Prvi i glavni stup je uvijek prehrana!
Način na koji se hranimo u postpartumu određuje na koji način pokrivamo nutritivne deficite nastale za vrijeme trudnoće i nakon poroda te podržavamo tijelo u novoj ulozi. Prehrana određuje kakvo "gorivo" dajemo svom tijelu i s čim naše tijelo može raspolagati da smanji krvarenje, potakne oporavak, nahrani kožu, pokrene bitne tjelesne funkcije, uravnoteži endokrini sustav, izgradi imunitet, podrži probavu, ali i mentalno zdravlje, kao i da tijelu pruži snagu i energiju da uza sve navedeno može proizvoditi mlijeko te pronaći se u ulozi majke i brinuti o tom novom, predivnom biću kojeg je donijela na svijet.
Generalne smjernice su: topla i lako probavljiva hrana, puno toga na žlicu, hrana koja je nutritivno bogata i idealno bi bilo da je lokalna i sezonska. Čim više izbjegavati rafiniranu hranu te pretjerano hladnu hranu. Nikako ne ići u dan sa slatkim obrocima i kavom, već sa slanim doručkom bogatim proteinima i zdravim mastima. Također je začinjena hrana preporučena, neovisno o današnjim čestim mitovima da dojilje ne smiju jesti začinjeno. Neke namirnice koje se provlače kroz većinu tradicionalnih postpartum namirnica su domaći temeljac, domaća jaja, iznutrice (pogotovo jetrica), losos, ljepljiva riža, leća, ghee, voćni kompoti… Također je hidratacija jako bitna, tako da voda, biljni čajevi (pogotovo kopriva i list maline) te kokosova voda, su odlični dodaci u postpartumu.
S obzirom na to da u ovom periodu želimo da mama odmara a ne da nakuhava, idealno bi bilo kada bi se unaprijed organizirali za ispomoć u kuhanju, u vidu partnera, prijateljice, sestre, postpartum doule, mame, svekrve… Uz to, unaprijed se mogu pripremiti i zamrznuti različiti hranjivi obroci, koji se u postpartumu onda samo brzinski slože i podgriju! Jedna sve popularnija praksa je i “meal train” odnosno vlakić hrane, gdje se skupe obitelj i prijatelji, naprave popis i raspored, i kroz babinje po dogovoru nose mami (i obitelji) domaće skuhane obroke!
Idući važan stup je odmor
Fokus mora biti na opuštanju, odmaranju, spavanju kad je to moguće i bez ikakvog forsiranja, pogotovo fizičke prirode. U svijetu imamo stroge prakse koje se nazivaju “la cuarantena”, “lying-in” i slično, a nekakvo generalno pravilo koje preporučujem je 7 dana u krevetu, 7 dana oko kreveta. S tim da je bitno razumjeti da je taj period od 6 tjedana zaista minimum koji moramo pružati svom tijelu da nadoknadi deficite, da se odmori, oporavi i osnaži. Kroz taj period zaista trebamo izbjegavati teške fizičke poslove i kretanja, i zapamtite, ne dižite u ovom periodu ništa teže od svoje bebe.
Treći stup su zacjeljivanje i toplina
Toplina je motiv koji se pojavljuje u apsolutno svakoj tradicionalnoj postpartum praksi zapisanoj u svijetu. Naši mudri preci razumjeli su koliko je tijelo osjetljivo u ovom periodu i koliko je bitno zadržavati mamu toplom. Od praksi kao što su moksa (paljenje tuljčića od pelina oko mame), masaža toplim uljem pa do umotavanja trbuha i grijanja stopala, toplina se smatra ključnom za oporavak tijela. Tako je i u prehrani fokus na toploj hrani i napitcima, kako bi se majku grijalo iznutra, izbjegavanje hladnoće i propuha u svakodnevici.
Kada pričamo o zacjeljivanju, pričamo o njegujućim praksama koje ubrzavaju zacjeljivanje, a tradicionalno su to bile razne tehnike bodyworka (masaža, akupresura…), do korištenja bilja oralno i topikalno.
Zadnji stup, i onaj po meni, najbitniji, je podrška
Podrška okoline i blizak funkcionalan sustav podrške je upravo to što omogućuje sve ostale točke. Uvijek kažem - mame mogu sve same, ali to ne znači da bi trebale. Postpartum je period kada nam je potrebna podrška, i fizička i psihička i logistička. Od toga da netko na sebe preuzme kućanske poslove do toga da mama ima tople i hranjive obroke, da netko pričuva starije dijete ili prošeće psa, da netko s mamom popije šalicu čaja i da joj prostor da priča, izjada se, podijeli veselje… Sve.
Ponekada nam se čini kao da smo same (ponekad, nažalost, i jesmo) i zato potičem trudnice da se već u trudnoći okrenu svojoj zajednici, a ako je nemaju, da je počnu stvarati. Partner, obitelj, prijatelji, grupe za potporu, druge mame i trudnice, plaćena pomoć… Sve može imati svoju ulogu i biti od pomoći.
Za kraj, ono što isto želim napomenuti, da iako nije klasičan stup tradicionalnih postpartum praksi, nešto što je po meni zaista neizostavno su priprema i edukacija. Ako mama zna što očekivati u postpartumu, odmah je lakše. Ako se mama pripremi za dojenje i za njegu bebe prije nego što rodi, odmah je lakše. Ako mama stvori zalihu zamrznutih obroka i organizira pomoć, odmah je lakše. Puno toga postoji što možete napraviti, od “sitnica” kao što su priprema životnog prostora do puno većih stvari kao što su plan i organizacija obroka… Svaka ta stvar olakšava dane koji dolaze i pruža priliku mami da se odmori i da se posveti sebi i svojoj bebi.
Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/
Powered by:
www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/
beba
@26.01.2023. 12:42 1Odlična kolumna!!!! Suuupeeer informacije i savjeti....
Minimojka
@26.01.2023. 14:56 0jako jako lijepo
sneki2
@30.01.2023. 09:59 0Ovakvih tekstova bi trebalo biti više. Uvijek ima mladih mama kojima je svaki savjet dobrodošao. A ovi su savjeti odlični.