Majda Bekkali: žena iza jednog od najsuptilnijih parfemskih brendova

Majda Bekkali gotovo uopće ne daje intervjue, ne voli društvene mreže, vrlo je tajnovita i samozatajna. No kod ove prekrasne Marokanke ta distanca nije tek intelektualna poza ili neprilagođenost, već doista iskrena crta njenog vrlo nježnog, suptilnog i nenametljivog karaktera. U Zagreb je stigla kako bi predstavila svoj čudesan parfemski niche brend – nazvan njenim imenom – jednostavno – Majda Bekkali - a koji je kod nas prisutan u parfumeriji Memoire. Ipak je pristala na razgovor pa smo je susreli u hotelu Esplanade u elegantnoj intimnoj atmosferi, gdje se opustila, raspričala i pružila nam uvid u svoj čudesni svijet kreativnosti, umjetnosti, djetinjeg užitka stvaranja mirisa, ljubavi prema baštini svoje zemlje, ali i širini i otvorenosti prema svim ljepotama svijeta.

Majda je rođenda u staroj aristokratskoj obitelji u Fezu, u Maroku, upijajući bogato nasljeđe svojih predaka koji su bili iscjelitelji, putnici, osvajači... Odrasla je u opojnim mirisima narančinih cvjetova i među knjigama sufističke filozofije, od ranih dana okružena umjetnošću, književnošću, filozofijom i povijesnom baštinom svoje obitelji i svoga naroda. S 18 godina preselila se u Pariz na studij povijesti umjetnosti, gdje je nastavila obogaćivati svoju strast prema stvaranju, prema estetici i ljepoti, razvijajući se kao mlada žena i intelektualka u jednom od najljepših gradova svijeta.

Nakon što je ostvarila bogatu karijeru stvarajući parfeme za neke od najvećih svjetskih parfemskih brendova, otisnula se na vlastito parfemsko putovanje i 2009. osnovala svoj niche brend – Majda Bekkali. U njemu je spojila ljubav prema vrhunskim sastojcima i sirovim materijalima; prema umjetnosti, stvaralaštvu i bogatoj baštini svoje rodne zemlje. Njeni su mirisi odraz intenzivnih emocija, unutarnjih stanja i propitivanja te inspiracije pronađene u umjetnosti, ljepoti i mjestima s osobnim značenjem. Jedan od najpoznatijih i najprodavanijih Majdinih parfema jest – Mon nom est Rouge – „Zovem se Crvena”, prema istoimenom književnom bestseleru Orhana Pamuka – Istanbul i njegov duh suština su tog nezaboravnog romana, koji je pretočen u miris.

Koja su vaša najdraža i najljepša sjećanja na djetinjstvo u Maroku?

- Maroko je najveća suština i izvor moje ljubavi prema parfemima. Kada sam se kasnije preselila u Francusku, odmah sam osvijestila da mi fali ono što mi je u domovini obilježavalo svaki dan, a to su – čudesni sveprisutni mirisi. U djetinjstvu sam odrastala uz najopojnije i najdivnije mirise iz dana u dan – oni su dio naše svakodnevice, doslovno sam se „kupala” u njima i pomalo ih uzimala zdravo za gotovo i tek kad sam otišla – shvatila sam kolika je tu praznina ostala. U našem domu uvijek gori tamjan, namještaj je od atlaskog cedra, a cijela je kuća prožeta mirisom destilata narančina cvijeta i ruže. Destiliranje narančina cvijeta u Maroku se radi sezonski svake godine – to je čitav jedan prekrasan ritual tijekom proljeća kako bismo proslavili novu sezonu koja stiže – buđenje i ponovno otvaranje prirode. To je jedan iskonsko ženstveni i nježni ritual, ujedno senzualan i spiritualan – predstavlja metamorfozu cvijeta u vrijedan eliksir, a za to je potrebno puno strpljenja, pažnje, posvećenosti... Cvijeću trebate pjevati, njegovati ga i posvetiti mu se kako bi dalo ono najboljen od sebe u eliksiru.

Koja su vaša iskustva iz Pariza, tijekom studija povijesti umjetnosti?

- Kao djevojčica sanjala sam o Parizu, puno sam o njemu čitala i puno sam čitala francusku literaturu koja je također dio moga identiteta. Naprosto obožavam francuske pisce. Do studija moji su posjeti Parizu bili vrlo kratki i turistički – došla bih na nekoliko dana s roditeljima i to je bilo to – tako da ga tada nisam pošteno ni „osjetila” ni „proživjela”. Tijekom studija, živeći doista punim plućima u tom divnom gradu željela sam ga suštinski upoznati, a to jedino možete kroz umjetnost. Zato sam i upisala povjest umjetnosti te disala grad i kroz učenje i kroz život u njemu.

Vrlo brzo nakon studija ušli ste u svijet parfema...

- Da, radila sam za parfemske brendove kao umjetnička direktorica, što je zapravo domena marketinga, ali je spojila mnoge moje ljubavi. U tom trenutku zapravo sam ponovno otkrila svijet mirisa, ali iz jednog novog ugla, drugačijeg nego u mom djetinjstvu. Otvorio mi se jedan sasvim novi svijet i upoznala sam mnoge predivne noseve i parfumere te počela učiti nove stvari. Tada sam se i sama počela razvijati kao parfumerka te osvijestila „olfativnost” i formulacije mirisa kao vještinu.

Jedan od vaših najpopularnijih parfema je „Mon nom est Rouge”/”Zovem se Crvena” – zbog čega vas je istoimena knjiga Orhana Pamuka kojoj je posvećen parfem, toliko dirnula?

- Apsolutno sam očarana tom knjigom; ostavila je na mene dubok utisak. Obožavam stil pisanja Orhana Pamuka – njegov je jezik poput fine čipke koju vrlo pažljivo plete. No iako je taj miris inspiriran Pamukovim romanom ispao svojevrsni bestseler, on ne stoji sam, već je dio kolekcije koja je isprepletena. Većinu moje kolekcije parfema čine „dualiteti” – parovi mirisa - „tamne” i „svjetle” varijante – jer svi mi, čitav svijet, u sebi nosimo moment svjetlosti i moment tame – to je ujedno i suština sufi učenja, koje mi je tako blisko. Moja kolekcija „Sculptures Olfactives” je intimno introspektivno putovanje u vlastitu nutrinu; putovanje koje se kroz razne faze događa kroz čitav naš život. Recimo miris Fusion Sacrée predstavlja izazov spajanja s „drugim” unutar sebe ili u realnom životu. Miris Mon nom est Rouge je vrhunac introspektivnog putovanja – maksimalna vjera u sebe i povezanost sa sobom – ujedinjene i prihvaćanje svih svojih aspekata - jer crvena boja je kraljevska boja, boja moći, samopouzdanja – to je naš plašt strasti i odvažosti – nismo na ovome svijetu i u ovome životu kako bismo bili mali i nevidljivi, već kako bismo zauzeli svoje mjesto i živjeli svoj puni potencijal.

Kako odabirete parfem koji ćete nositi?

- Isključivo prema osjećaju. Ako se osjećam loše taj dan, ako se osjećam nekako slabašno i sitno, odabrat ću moćan miris da me uzdigne i da mi da snagu – na takve dane ja ne nosim parfem, nego on nosi mene.

Kako doživljavate svjetsku scenu niche parfema?

- Ne doživljavam je baš. Ne zato jer me ne zanima, nego zato jer ne želim apsolutno nikakve utjecaje. Stvaram parfeme iz svoju nutrine, ne zanimaju me trendovi. Brend jest prisutan na velikim sajmovima mirisa i luksuza i naravno da imam ljude koji su za to zaduženi, ali ja osobno nisam neka velika ljubiteljica svega toga i više volim samo kreirati. Na početku sam morala biti prisutna osobno jer je trebalo utrti put brendu, ali sada više ne. Zadovoljna sam i sretna kako je brend stasao i rasao, a ja sam uspjela ostati vjerna sebi.

Vaše najveće inspiracije su...

- Literatura, umjetnost, ljubav, moja domovina i nasljeđe, ali ljepota općenito – crpim inspiraciju iz svega lijepoga u svakodnevici što me dotakne.

Note mirisa koje su najdraže vešem srcu?

- Definitivno cvijet naranče koji je okupao čitavo moje djetinjstvo; zatim suhi jaki drvenasti miris cedra; volim sve „ambrasto”, labdanum, balzamične note...

Majda Bekkali i Memoire Perfumery team - Kristijan Berić i Borna Koružnjak

Što nam novo pripremate od mirisa?

- Još neću otkrivati puno, ali nova bi kolekcija trebala izaći u rujnu ili listopadu ove godine. Inspirirana je jednim prekrasnim renesansnim spisom - „Le Songe de Poliphile” – „Polifilov san” – nepoznatoga autora, zapravo kompliciranog autorstva, koje se danas pripisuje Francescu Colonni. Riječ je o jednoj čudesnoj sanjivoj alegorijskoj priči u kojoj Polifil traga za svojom ljubavi Poliom. Kažu da je ovo jedna od najljepših knjiga na svijetu, a pisana je na nekoliko jezika – latinskome, hebrejskome, arapskome, grčkome... Tek je u renesansi složena u jedinstvenu cjelinu. Parfemi prate Polifilovo alegorijsko putovanje i njegove unutarnje metamorfoze; mislim da će to biti jedna sanjiva i vrlo intimna kolekcija.

Zora Bjelousov i Majda Bekkali

Memoire Perfumery X Majda Bekkali