Kad se govori o porodu, često se govori u ekstremima. Ili je to “dug i iscrpljujući proces” ili je “brz, lak i idealan”. A istina je, kako to često i bude, negdje između. I često je puno kompleksnija nego što izgleda izvana.

Brzi porodi često se romantiziraju
„Imala si sreće.“ „To je idealno.“ „Blago tebi, gotovo je u tren oka.“ I da, u nekim aspektima brzi porod može biti blagoslov. Ali ono o čemu se rijetko govori jest da brzina poroda nosi i izazove. I da nije svaka žena koja rodi brzo automatski prošla “lakše”.
Što zapravo znači “brzi porod”?
U stručnom smislu (precipitous labour), brzim porodom najčešće se smatra onaj koji traje manje od tri sata od početka aktivnih trudova do rođenja djeteta. Tijelo se tada otvara, spušta bebu i porod završava u vrlo kratkom vremenu, često bez puno prijelaznih faza. Možda ćete u opisima ovakvih poroda pročitati kako nije bilo aktivne faze nego je odjednom došlo do tranzicije. I upravo tu leži ključ: tijelo ide jako brzo, ali um ga često ne stigne pratiti. Kod brzih poroda žene često opisuju osjećaj iznenađenja, intenziteta, pa čak i šoka. Sve se dogodi brzo, snažno, bez puno predaha između trudova. Nema postepenog ulaska u proces, nema vremena za “navikavanje”. Iako tijelo radi sve što treba, psiha ne može sve popratiti istim tempom. To može rezultirati osjećajem preplavljenosti, gubitka kontrole ili čak emocionalne konfuzije nakon poroda, pa čak i panike ili disocijacije. I to je nešto o čemu se rijetko govori, jer izvana sve izgleda “savršeno”. Brzina ne znači lakoću. Brzi porodi znaju biti fizički intenzivni. Tkiva imaju manje vremena za postupno istezanje, što može povećati rizik od pucanja, a brzina i intenzitet pritiska mogu povećati šansu za prolapsima. Bol se često doživljava kao snažna i koncentrirana, bez pauza koje pomažu ženi da se “resetira” između trudova i dođe do daha. I onda žena često čuje: ali već si rodila, gotovo je. A zapravo tek tada dolazi trenutak u kojem tijelo i um trebaju integrirati ono što se upravo dogodilo, fizički i psihički.

Postpartum nakon brzog poroda
Oporavak nakon brzog poroda može biti specifičan. Fizički, tijelo je prošlo kroz iznimno snažan proces u iznimno kratkom vremenu i na neki način mora uhvatiti korak sa svime što se dogodilo. Emocionalno, žena može osjećati zbunjenost, suze bez jasnog razloga, potrebu da “ispriča priču” iznova i iznova kako bi je mogla integrirati, a često i čuti priču iz perspektive druge osobe koja je bila na porodu, kako bi mogli dobiti cijelu sliku. Često tu predložim da čim prije ispiše svoju porođajnu priču i onda dodaje informacije i detalje kako ih dobije ili se prisjeti, jer to pomaže našem mozgu da zaokruži priču. Kod nekih žena, tek danima ili tjednima kasnije dolazi pravi osjećaj da su rodile. Da se nešto veliko dogodilo. To nije ni po čemu krivo, ali je bitno znati da može stvoriti zbunjenost i disocijacije, koje se mogu olakšati s puno odmora i stvaranjem što više umirujućeg okruženja. Bitno je usporiti u svakom aspektu, kako bi se tijelo oporavilo, mozak integrirao, hormoni izbalansirali i jednostavno napravilo prostora za pronalaženjem u novoj ulozi. Puno maženja, kontakta kože na kožu i nježnosti. Potrebno je doslovno sve što je moguće raditi sporije, zaista usporiti.
Blagoslov brzog poroda leži u dubokom povjerenju tijela. U spoznaji da tijelo zna što radi. Da je snažno, učinkovito i sposobno. Mnoge žene nakon brzog poroda osjete snažni val samopouzdanja i poštovanja prema vlastitom tijelu. To iskustvo može biti izuzetno osnažujuće ako je žena dobila prostor da ga razumije i integrira. Naravno da postoji i aspekt da se tijelo nije umorilo kao kod iznimno dugotrajnih poroda. Na kraju, najviše toga ovisi kako je žena svoj porod percipirala i kako se kroz njega osjećala.

Zašto o ovome trebamo više govoriti
Zato što nijedno porodno iskustvo ne treba umanjivati. Ni dugo. Ni brzo. Ni tiho. Ni glasno. Kad brze porode svodimo samo na “sreću”, zanemarujemo emocionalni dio priče. Porod nije samo fizički događaj. On je duboko transformativan trenutak koji ostavlja trag, bez obzira na trajanje. Ženama ne trebaju etikete “idealno” ili “teško”. Trebaju validaciju. Prostor. Razumijevanje. Brzi porodi, iako se na van čine najboljom opcijom, sa sobom mogu nositi probleme i fizičke prirode kao oporavak od pucanja ili prolapse, što se često zanemari jer je “porod bio super”. I bebe su nakon brzih poroda često jako stimulirane i same moraju obraditi kroz što su prošle pa je bitno i to imati na umu!
Ako si imala brzi porod
Ako si rodila brzo i osjećaš da ti treba vremena da sve sjedne, to je u redu. Ako imaš osjećaš da nisi uspjela doživjeti porod kako treba ili da se ni ne sjećaš poroda, to je u redu, Ako si zahvalna i istovremeno zbunjena, i to je u redu. Ako osjećaš da tvoje iskustvo ne stane u tuđe rečenice, nisi sama. Daj si prostora i vremena da integriraš svoje individualno iskustvo koje je posve jedinstveno, ma kako god izgledalo i kako god ta integracija sada izgleda. Porod nije natjecanje u minutama, već je jedan od najbitnijih događaja u života i iznimno bitan prijelaz. A svaki veliki prijelaz zaslužuje poštovanje, nježnost i vrijeme. Možda je upravo to najveći izazov brzih poroda, ne sama brzina, nego to što svijet očekuje da i mi krenemo dalje jednako brzo. A neke stvari, bez obzira koliko se brzo dogode, trebaju polako biti shvaćene i prihvaćene.

Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/
![]()
www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/
S ljubavlju i podrškom,
Una Pašić Gregović