Ego kao učitelj

Upoznati sebe, zapravo, znači steći svijest o nijansama svoje psihe koja se izražava i gradi kroz različita lica ega. Upoznati sva svoja lica, i njihova naličja, znači okupiti i držati na „uzdi" svijesti jedan orkestar, brižno pazeći da više proizvodi harmoniju i lijepu muziku nego buku. A to je, jasno, moguće tek kad znamo sve njegove „članove", instrumente – i njihove mogućnosti: snage i slabosti. Kada znamo da smo negdje „loši", to možemo poboljšati ili barem obratiti više pažnje/svijesti u to područje sebe

Uskladiti sebe, taj orkestar u sebi, znači osvijestiti njegove četiri glavne kvalitete/"boje": svoju vatrenu, vodenu, zračnu i zemljanu stranu. Vatrena je ona razina živog duha u nama koja nas pokreće na nove ideje, nova stvaranja, nove korake u životu - koja nas inspirira; vodena razina je ona emotivna i intuitivna, koja osjeća svaki titraj kreacije i po tome zna stvari; naša zračna strana je ona mentalna, intelektualna i lucidna – to je naš distinktivni dio koji prosuđuje, analizira, misli, važe; i naša zemljana razina je ona praktična, koja djeluje i umije ideje pretočiti u opipljive rezultate i proizvode.

Svi u sebi imamo sve ove ravni, u nekom stupnju više ili manje razvijene te „pomiješane", kao u određenom karakternom koktelu. Znamo to iz životnih situacija – kada smo, recimo, zaljubljeni, dominiraju naša vodena lica, pa spontano iskazujemo nježnost, povećanu osjećajnost i intuitivnost, senzualnost. Ili, u konfliktima, spontano nastupaju naše zračne „face": one koje znaju odgovoriti, imaju protuargument ili inteligentnu repliku. U osobnom razvoju, cilj je da svaka naša kvaliteta (vatrena, vodena, zračna i zemljana) bude osviještena na svoje tri glavne razine: svojoj pokretačkoj tj. inicijalnoj, zatim onoj koja je ustabiljuje održava postignutu kvalitetu te onoj promjenjivoj, koja nastupa već pred sam kraj najavljujući njenu transformaciju. Ovo sveto trojstvo principa života poznajemo iz svih duhovnih tradicija: vede govore o tri gune/kvaliteta života kroz AUM, sveto trojstvo čija inicijalna sila (Brahma shakti) pokreće stvari, srednja sila (Vishnu shakti) održava te transformirajuća sila (Shiva shakti) uvodi u novi krug, mijenjajući kvalitetu. Zapadna astrologija, pak, govori o tri kvalitete svakog elementa, odražene kroz horoskopske znakove, pa tako postoje kardinalni (pokretajući), fiksni (stabilizirajući) te promjenjivi (harmonizirajući). Ovo su ujedno tri razine transformacije i razvoja u nama samima jer svi nosimo sve.

Kako ovo vrijedi za nas, vrijedi i za druge. Jasno da prije na drugome uočimo neku manu ili mehanizam ponašanja – jer smo prema drugima objektivniji nego prema sebi, po prirodi stvari. Isto tako, ovaj mehanizam nam se događa u odnosima s drugima: s nekim smo vatreni, s nekim vodeni... Donekle, ovo ima veze sa zvijezdama pod kojima smo rođeni (horoskopom), ali ne previše jer si sve kvalitete nosimo u sebi, samo u različitom omjeru i u različita doba aktivirane.

Razvojni zadatak nam je svjesno vladati svojim licima, u skladu sa svojim ciljevima: primjerice, kad želimo ostvariti poslovni uspjeh, vodenu sferu ćemo tražiti inutitivne uvide, no praksu i izvedbu prepustiti svojoj zemljanoj sferi... Kada vodimo ljubav, pustit ćemo vatre da plamte, ako želimo divlji seks, no vodene, ako smo u romantičnom raspoloženju... I tako redom. U svakoj situaciji života biti svjestan sebe, svojih lica i onih djela koja nas vode korak prema vlastitim ciljevima – znači biti ostvaren, prosvijetljen: svijest koja gleda sva lica ega i, po svojoj volji, se igra s njima.

Pritom je dobro imati na umu da u vremenu Jupitera – glavnog nebeskog igrača narednih godinu dana – učenje bitna stavka. A kako li jače učimo nego promatrajući sebe i voljene. Stoga je poziv da promatramo svoja lica, njihova svjetla i sjene. Sjene su, inače, tzv. „slabosti", naši unutarnji demoni... A vrlo su važni, jer je u njima naša snaga. Nema integracija, ocjeljovljenja ili ozdravljenja bez spoja svog plusa i minusa. Stoga je naša najveća slabost najveća snaga zato što nas, stalnim tjeranjem da je motrimo, pazimo, mijenjamo - nam daje pokazatelj koliko smo jaki i sposobni. S druge strane, naša najveća snaga lako postane naša najveća slabost – zato što se na nju oslanjamo, uzdimamo je zdravo za gotovo i, ne marimo. Primjerice, dečko od moje klijentice Mirjane je kao najveću snagu imao svoj genijalni um, intelekt. Ali se toliko razmahao s tom razinom zračnog dječaka u sebi da je napravio krucijalnu grešku - podcijenio ostale, pa time i Mirjanu. Baš to podcjenjivanje je njoj pomoglo da ga navede da on prekine (jer je znala da je tašt, pa da će to biti jedini način da ga se oslobodi jer on neće htjeti preko svoje odluke, svog koncepta). Eto, tako se možemo igrati sa svojim licima. Tek onda smo puni, i svoji – svjesni.

www.elementi.hr